Srbijanski medij: Posljednja Vučićeva poruka je kao poziv na građanske sukobe

Usred jedne od najvećih političkih kriza od dolaska Srpske napredne stranke na vlast u Srbiji, predsjednik te zemlje Aleksandar Vučić umjesto smirivanja situacije, raspiruje tenzije u društvu pričom o svom ubistvu, predstavljajući taj čin kao jedan od dva načina da ode sa vlasti. Sagovornik "Nove" kaže da se radi o pokušaju radikalizacije SNS birača uz stvaranje atmosfere da lidera treba da brane svojim životom.

Već nekoliko dana studenti na više od 40 fakulteta širom Srbije protestvuju tražeći objavljivanje kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu, kažnjavanje odgovornih za tragediju, kao i razotkrivanje onih koji su učestvovali u napadima na njihove kolege, piše Nova.rs.

Podršku studentima daju i poljoprivrednici, ali i advokati koji su obustavili rad. Istovremeno, svakog petka se u 11.52 održavaju skupovi odavanja pošte poginulima u Novom Sadu i mnogim drugim gradovima u Srbiji. Opozicioni političari ne prestaju da traže odgovornost za urušavanje nadstrešnice koja je ubila 15 ljudi, blokadama i pritiscima na nadležne instutucije da rade svoj posao.

Šta za to vrijeme radi predsjednik Srbije?

Aleksandar Vučić već danima dodatno diže tenzije u već uzavreloj atmosferi, a posljednje poruke u kojima spominje svoje ubistvo mogu se tumačiti kao podsticanje građanskih sukoba.

Vučić se, naime, uključio u program TV Pink iz Njemačke i govoreći o blokadama i protestima u Srbiji, izgovorio:

- Moraju sa mnom da završe, džaba im je sve drugo. Može cijela Vlada da im podnese ostavku, ne vjerujem da će to da se desi, a može da se desi – ne dam im mandat opet. Dok sam živ im neću dati mandat, ali im nudim dvije opcije. Jedna je demokratska, jedna je nedemokratska, rekao je Vučić i dalje naveo:

- Nedemokratski je da nekog ubijete, ali vam to rješava problem. Možete da me ubijete, nije baš demokratski, ali vi ćete i za to da kažete da je demokratija. Znam ja ljude koji su pravdali Apisa…“.

Prethodnog dana Vučić je povukao paralelu sa dešavanjima u Siriji i uporedio se sa Basharom Al-Assadom, sirijskim predsjednikom koji je pobjegao u Rusiju, a čiji su režim okončali pobunjenici nakon nekoliko decenija.

- Iako mislite da sam Assad, pa da ću da bježim negdje, NISAM, objavio je Vučić u ponedjeljak kasno uvečer.

„Živ sam, cio život živim ovdje u Srbiji, zahvalan svojoj Srbiji, ostaću ovdje, ovdje mi je mjesto, gdje ću i da završim. Boriću se za Srbiju i služiću samo mom, srpskom narodu i svim drugim građanima Srbije, nikada strancima, nikada onima koji hoće da poraze, unize i unište Srbiju, napisao je Vučić na svom Instagram nalogu.

Komentarišući Vučićeve izjave Dragan Popović iz Centra za praktičnu politiku kaže za „Novu“ da na ovaj način Vučić radikalizuje situaciju i svojim biračima sve predstavlja kao “borbu na život ili smrt”.

- Sve vrijeme otkako je na vlasti, ali i prije toga širi strah među ljudima i to mu je glavni metod vladanja – da uplaši ljude i da predstavi društvo da je stalno na ivici nekog sukoba, neke velike nesreće, bilo da se radi o stranim ili domaćim ‘neprijateljima', rekao je Popović.

Sagovornik „Nove“ podvlači da predsjednik Srbije svaki politički proces u zemlji predstavlja kao napad na zemlju.

- To je naravno besmislica, ali sa druge strane očigledno da funkcioniše kod jednog dijela njegovih birača i on uporno insistira na tome. Prilično je jasno zašto to radi, jer na kraju kad bude političko izjašnjavanje, biće to ‘borba na život ili smrt’, bar za taj dio birača koji njemu vjeruju, kaže Popović.

Dodaje da Vučić ne radi ništa što nema politički efekat.

- Glavni razlog zašto nešto radi je pokušaj učvršćivanja povjerenja kod birača. Ovog drugog dijela biračkog tijela se odrekao, nama se ni ne obraća. Pokušava da radikalizuje svoje birače i dovede ih u stanje da misle da lidera treba da brane svojim životom i da to znači odbranu zemlju. To je prilčno klasično ponašanje za jednog autokratu. Svaki autokrata na svetu na kraju to radi, brani sebe, tako što to prodaje kao borbu za državu, kaže Popović.

Inače, nije prvi put da političke i društvene požare vlast gasi pričom o planovima za Vučićevo ubistvo.

Informacije o posljednjem navodnom atentatu na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića objelodanio je on sam krajem augusta kada je izjavio da je „tajkun i kriminalac Dragan Šolak preko svojih sluga došao na ideju da ga u provođenju revolucije, ubije“.

Tako je bilo i prije nekoliko godina, kada se ova tema aktivirala u jeku priče o iskopavanju litijuma i kompaniji „Rio Tinto“.

Tada je predsjednik Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj najavljivao atentat na Vučića, a za inspiratore označio tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i vođu kavačkog klana Radoja Zvicera.

Ove tvrdnje ponovio je i tadašnji ministar unutrašnjih poslova, Aleksandar Vulin, tvrdeći da je srpska policija od Europola dobila informaciju da postoji kriminalna grupa čiji je cilj atentat na Vučića.

Potom su se redale izjave brojnih državnih zvaničnika i pristalica SNS-a koji su pružali podršku Aleksandru Vučiću koga neko hoće da ubije jer je uspješan i omogućava napredak Srbije.

Ne treba zaboraviti ni priču o pripremi atentata na predsjednika iz oktobra 2016. godine, kada je u Jajincima, nedaleko od doma gdje žive roditelji Vučića, Angelina i Anđelko Vučić, pronađen automobil pun oružja i municije, od kojeg je neko još bilo u sanducima.

Doduše, ni taj slučaj nije dobio sudski epilog, jer je tužiaštvo procijenilo da nema elemenata za pokretanje krivičnog postupka.