Šljiva nije rodila pa će se u Srbiji nazdravljati s ananasovačom
Zbog lošeg roda šljive, srbijanski voćar okreće se tropskom voću/Aleksandar Glišić
Regija Gradačca, poznata po izdašnoj proizvodnji i izvozu šljive, ove godine bilježi drastičan pad uroda. Zbog proljetnih mrazeva i obilnih kiša, prinosi su niski, a kvalitet voća je ispod očekivanog. Klimatske promjene sve više pogađaju šljivarstvo, ostavljajući lokalne uzgajivače bez ploda i profita.
I u Srbiji su voćnjaci jednako osiromašeni. Kako piše Agroklub, tamošnji proizvođači, poput jednog iz sela Šume kraj Oplenovačke Topole, umjesto tradicionalne šljivovice ove godine prave rakiju od ananasa – jer šljive, kažu, nema ni za lijek.
- Uslijed nebrige državnih institucija i vremenskih nepogoda došli smo u situaciju da se dovijamo na sve moguće načine kako bismo zaradili za normalan život, a ideja za rakiju od ananasa rodila se upravo iz potrebe da nešto unovčimo ove godine, ispričao je poljoprivredni proizvođač i osnivač Pokreta poljoprivrednika, Aleksandar Glišić.
Ovaj voćar ima zasade na 35 hektara, a osim šljive, uzgaja i kajsiju, trešnju, višnju, jabuke, nektarine, a uzgaja i stolne sorte grožđa. Prošle godine je ispekao 27.000 litara rakije od različitog voća, a ove godine neće uspjeti da napravi nijednu litru.
Zato je kupio je čak 10 tona ananasa na Kvantaškoj pijaci od uvoznika, po cijeni od 180 dinara za kilogram (3 KM).
- Bili smo prinuđeni da kupimo prezrelo južno voće kako bismo napravili poluproizvod, meku rakiju, jer po zakonima naše države, proizvođači nemaju prava da proizvode i prodaju ljutu, pojašnjava Glišić
Egzotičan i izuzetno bogat šećerima, ananas daje dobar randman rakije vrhunskog kvaliteta koja nije toliko poznata u našem podneblju. Međutim, proizvodnja je jako skupa, posebno zbog visoke cijene sirovine koja iznosi 27 eura po litru ljute rakije.
Ananasovača se demineralizovanom vodom spušta na željenu jačinu oko 42 stepena i kao takva se prodaje registrovanim destilerijama koje obavljaju flaširanje i puštaju u promet.
Ova jedinstvena rakija se prodaje po cijeni od 5.000 dinara po litru (oko 83 KM), od čega Glišić zaradi svega 200 (oko 3,3 KM), dok ostatak odlazi dorađivaču i distributeru.
- Najkraće rečeno, zarade novac na leđima proizvođača, zaključuje on.
