Proljeće i romantika: Zato kaj volim Zagreb
Muzej grada Zagreba promovira početak petogodišnjeg ciklusa izložbi pod nazivom “Zato kaj volim Zagreb”, prave zvijezde tog pothvata su zagrebački kolekcionari i njihove kolekcije. Odlična ideja. Cilj je pokazati javnosti izuzetno vrijednu građu koja govori o bogatoj i zanimljivoj povijesti glavnog grada Hrvatske. U kontekstu realizacije prve od niza izložbi podsjeća se da su tri velika zagrebačka muzeja Strossmayerova Galerija starih majstora, Muzej Mimara i Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) nastali upravo darovanjem privatnih kolekcija.
Zagrebačka rapsodija
Prva izložba iz ovog ciklusa otvorena je 19. ovog mjeseca. Izložena je kolekcija dokumenata i predmeta zagrebačkih ljekarnika s kraja 19. i početka 20. stoljeća u vlasništvu kolekcionara Ivana Brnčića. Hrpa predmeta, od bočica, lijekova i starih inhalatora, do brojnih dokumenata... sve to može se vidjeti do 19. travnja. Šetnja kroz sudbine i stoljeća.
“Ljekarnici su zbilja jedna zanimljiva skupina ljudi”, kaže u razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja autorica koncepcije i kustosica Vesna Vukelić Horvatić. Ističe da su lokalni farmaceuti utjecali i na urbani razvoj grada Zagreba. Izgradili su brojne zgrade za čiju su gradnju angažirali poznate arhitekte. Kustosica posebno izdvaja slavnog zagrebačkog apotekara Eugena Viktora Fellera koji je izmislio eliksir Elsa-fluid i na distribuciji ovog, kako ga se nazivalo, lijeka za sve bolesti, stekao značajno bogatstvo.
Među ostalim, 1906. u Zagrebu je na uglu Jurišićeve ulice i Trga bana Jelačića izgradio prvu četverokatnicu u gradu, koju su Zagrepčani tada nazvali “neboder”. Zgrada Feller je 1928. nadograđena i modernizirana pa je ovo zdanje ujedno i prvo djelo internacionalnog stila u Zagrebu. Sažeto rečeno, svaki predmet i dokument na aktualnoj izložbi ima svoju jako privlačnu priču. Šaltamo se na priču o kolekcionarima.
Kolekcioniranje kao specifična ljudska osobina zaokuplja povjesničare umjetnosti, filozofe. Jesu li kolekcionari baš specifični ljudi? – pitam gđu Vesnu o njezinom iskustvu. “Morate imati strast prema tome, a morate imati i određena financijska sredstva. Skup je to sport, kako bi se reklo”, odgovara. “Sad, njihove psihološke osobine? Ne bih baš ulazila u to pitanje”, dodaje.
Koliko ima kolekcionara u Zagrebu? Kaže da u Muzeju ne znaju točan broj: “Jer oni nemaju svoje udruženje, da su u nekakvom udruženju pa da možemo reći: evo, ima ih toliko i toliko. Neki niti ne žele da se zna da su kolekcionari. A neki se hvale, recimo, bivši nogometaš Davor Vugrinec je sjajan kolekcionar, ima zbirku hrvatskih slikara koju je već izlagao, ima i galeriju u Zagrebu.” Jedna od važnih aktivnosti u sklopu atrakcije “Zato kaj volim Zagreb” je edukacija kolekcionara. Stručnjaci Muzeja grada Zagreba savjetovat će ih kako postupati, dokumentirati i zaštititi povijesnu građu.
“Kolekcionari su nam vrlo bitni. Ovdje u Muzeju grada Zagreba imamo Zbirku hrvatske slikarice iz 19. stoljeća koju je također skupio kolekcionar Josip Kovačić. Imamo i Zbirku stare ambalaže Ante Rodina, kolekcionara koji je skupio i darovao muzeju. Kao što sam već rekla, kolekcionarstvo je skup sport. Kad dođete do nekog predmeta iz 18. ili 19. stoljeća, morate znati kako zaštititi taj predmet da bi mogao trajati što dulje. Cilj ovoga projekta je da savjetima pomognemo našim kolekcionarima u očuvanju njihove građe. Koje materijale da nabave, u koje folije npr. da kolekcioniraju papir i slično. Isto tako, da ih potaknemo na pripremu dokumentacije, na dokumentiranje određenih zapisa o predmetu, jer je nama u Muzeju vrlo bitno gdje je neki predmet kupljen, da li je kupljen, da li je dobiven, ima li neku svoju priču... to većina kolekcionara ne radi”, objašnjava kustosica.
Bilo bi jako dobro, kaže, kada bi kolekcionari imali katalog svojih predmeta, to bi olakšalo i muzealcima i njima. Zašto? “Kolekcionari bi u svakom trenu znali što posjeduju u svojoj kolekciji, a mi kustosi, kad bi radili nekakvu izložbu, mogli bismo nazvati pojedinog kolekcionara i lijepo ga upitati: molim vas pošaljite nam katalog svojih predmeta, možda iz tog kataloga i izabrati neke predmete koji bi onda bili na izložbi. Također, stručnjaci koji se bave istraživanjem mogli bi vidjeti koje dokumente kolekcionari posjeduju u svojoj kolekciji, to je vrlo bitno.”
Ispada da je skupljanje predmeta i dokumenata iz povijesti i dalje jako misteriozna zona. Ova cijenjena muzealka iz vlastitog iskustva potvrđuje: “Ljudi koji imaju vrlo rijetke predmete uglavnom ne izlaze u javnost, jer ne žele da se to zna.” Muzej grada Zagreba uputio je javni poziv zagrebačkim kolekcionarima da im se jave. “Očekujemo da nam se obrate naši sugrađani koji prikupljaju određenu građu”, poručuje.
Plus bonus savjet: “Kad krenu u kolekcionarstvo, ima ljudi koji kao hrčci skupljaju sve, mi bismo željeli da oni ljudi koji će doći kod nas i čije ćemo kolekcije pokazati javnosti da ih uputimo da ne skupljaju sve, nego da se orijentiraju na jedan dio svoje kolekcije i onda da je popunjavaju.”
Kakvu kolekciju bi kao autorica koncepcije voljela vidjeti na izložbi u Muzeju grada Zagreba? “Čula sam da u Zagrebu postoji sjajna kolekcija pisaćih mašina, ne bi ni to bilo loše vidjeti, a i igračke su skroz zanimljive”, kaže gđa Vesna. Sljedeći potez, drito kod kolekcionara Ivana Brnčića, jer ciklus “Zato kaj volim Zagreb” starta s dijelom njegove kolekcije.
Kolekcionare obično zamišljate kao old skul čike koji prebrojavaju svoje skupljene predmete. Tako sam mislila do četvrtka u 12 sati. A onda... Prilično šokantno. “Puno njih mi kaže kad se susretnemo, pa ti si mlad. Rekoh, pa jesam”, priča Ivan. Evo, upoznajmo kolekcionara Ivana. Rođen 1981. u Zagrebu, na Trešnjevci, radi kao zaštitar, završio Elektrostrojarsku školu u Selskoj. Kaže da istražuje tajne i zanimljivosti Zagreba.
Kako, zašto? Kratko odgovara: “Vremenom rodila se ona prava ljubav, tojest ljubav prema povijesti Zagreba, tako da se čita, piše, proučava.” Jako romantična storija. Kolekcionarstvom se intenzivnije bavi zadnjih 15-ak godina. Kreće od heraldike. “To vam je znanost o grbovima”, kaže. Pa znamo. Objašnjava da su ga jako fascinirali grbovi, puno čita, čak počinje i pisati o grbovima. Mic po mic, šetaš po gradu, gledaš, zašto je taj grb baš tu. Tako je to krenulo, opisuje.
Ističe da je sve skupio vlastitim sredstvima i trudom, bez ičije potpore. Što sve skuplja? “Gledajte, ja generalno skupljam sve što se tiče povijesti Zagreba, od osoba, događaja, znamenitosti i tako... Sve što je vezano za Zagreb.” Koliko predmeta i dokumenata je skupio do sada? “Imam vam jako puno toga, ne znam točan broj, nisam nikada baš napravio brojanje, ali imam jako puno toga, svega i svačega.”
Čega ima najviše, raspitujem se dalje. “Najbrojnija mi je Zbirka zagrebačko ljekarništvo, upravo izložena u Muzeju grada Zagreba.” Zanima me koji je najvredniji eksponat na ovoj izložbi? “90 posto stvari koje su izložene u Muzeju su zaista rijetke, ima nekoliko predmeta koji su jedinstveni, ne postoje dva primjerka, neke od tih stvari se nigdje ne mogu naći.”
Hmmmm, pa kako je došao do njih? “Znate kaj, ja do tih stvari dolazim preko - mogu sada već reći! - prijatelja, ljudi me znaju, šta skupljam pa mi nude, a u početku, to su bili razni oglasnici, grupe, pa zamijeniš nešto što nekome nedostaje u kolekciji ili nešto što meni nije tema skupljanja”, govori Ivan. Što je ne-tema? – insistiram. “Nešto što nije vezano za Zagreb, znači, vezano je za Split, za Rijeku, Osijek... ima ljudi koji skupljaju takvu građu pa se mi tako razmjenjujemo.”
Ivan je apsolutno zanimljiva osoba. Uz kolekcionarstvo, vodi Facebook grupu “Zakaj volim Zagreb”, objavio je i originalni “Purgerski rječnik”, urednik je bloga na mrežama “Zagrebancija”. Logično pitanje: zakaj Ivan voli Zagreb? “Prvo, zato što sam rođen u Zagrebu, odškolovao se i ovdje zaljubio, a najviše me privlače zanimljive stvari vezane za grad Zagreb, kako je grad nastao i tako to...”
Godinama je administrator grupe na Fejsu “Zakaj volim Zagreb”. “Tako je, vodim grupu koja u ovom trenutku ima 143.000 članova. Ja pazim na kućni red, kako se kaže. To je mjesto gdje ljudi prikazuju Zagreb, sve ono što im se sviđa, što vole u Zagrebu, zato je i naziv grupe Zakaj volim Zagreb. Tu ljudi pišu pjesme, opisuju svoje doživljaje iz djetinjstva, stavljaju slike, video uratke. Meni je super, jer su se kroz grupu našli stari prijatelji i obnovila stara prijateljstva.”
Dodaje kako su ranije organizirali zajedničke izložbe fotografija, a nalazili su se i uživo u kafiću najzagrebačkijeg kolumniste i pisca pokojnog Zvonimira Milčeca. Ali, u međuvremenu Ivan osniva obitelj, došla djeca, ima više obaveza. Ipak, planiraju opet uvesti jedanput mjesečno viđenja na kavi u ovom popularnom kafiću u centru grada.
Ivanov “Purgerski rječnik” koji ima vojsku obožavatelja objavila je Školska knjiga. “Počeo sam za sebe, za svoju dušu, čitam stare knjige... neke riječi koje su meni bile nepoznate zapisal bi sa strane i, malo-pomalo, to je krenulo. Kroz nekih možda 4-5 godina nakon početnog skupljanja, stavio sam tekst u grupu Zakaj volim Zagreb, ljudi su bili oduševljeni.”
Pravi purger
Priznajem Ivanu, prije čitanja njegovog “Purgerskog rječnika” najveća enigma bila mi je riječ “ficlek” koju mnogi Zagrepčanci rado koriste. Ivan prevodi: “mali komadić”, recimo, ficlek mesa. U “šprehi sa zg. ulica” označava i nešto štosno, npr. nešto što se zove i caka. Što smišlja novo, osim što skuplja staro? “Znate kaj, razmišljam gdje ću još neku novu izložbu napraviti, jer stvarno imam puno toga za pokazati. Tko god dođe kod mene kažem: računaj minimalno 3 sata samo da razgledaš, ne da gledaš nego da razgledaš. Mislili su da sam studirao povijest, a ja kažem: ne, ja sam totalno druga struka, u školi me baš nije previše zanimala povijest.”
Kako bi opisao tipičnog purgera? “Pravi purger bi trebao njegovati kulturu i tradiciju grada Zagreba, od govora, kulture, ponašanja, pravi purger štiti i čuva Zagreb od vandala, kako fizički, tako i psihički.” Kako pravi purgeri gledaju na došljake, “dotepence” kako se to već kaže? Najvažniji je karakter čovjeka, smatra, a ne lokacija na kojoj je rođen. “Nebitno je odakle je tko došao, uvijek kažem: cijenim i poštujem kak bi to rekao - karakter. Znam ljude koji su rođeni u Zagrebu pa nije nešto da preferiraju i da vole grad Zagreb, znači, to nema veze s mjestom rođenja. Svi koji su došli u Zagreb su dobrodošli, to vam stoji u prvom pravilu naše grupe na Facebooku, dobrodošli su svi oni koji vole, poštuju i cijene grad Zagreb, njegovu kulturu i povijest”, konstatira.
