Njemački list: Vučić sve otvorenije računa na silu, je li EU izgubila Srbiju ili samu sebe
Iz ugla Europske komisije, Srbija se i dalje smatra ključnom državom zapadnog Balkana. Ako bi uspjela ući u EU, za sobom bi mogla povući i preostalih pet manjih kandidata iz regije. Teorijski, to bi se moglo desiti krajem 2030-ih godina. No, realnost pokazuje drugačiji pravac – Srbija ubrzano tone u autoritarizam. Od novembra 2024. traju masovni protesti, a broj učesnika se mjeri stotinama hiljada. Razlozi su korupcija, loše upravljanje i samovolja države.
Povod za izlazak građana na ulice bio je urušavanje nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici, kada je stradalo 16 ljudi. Prema pisanju njemačkog lista Die Zeit, sredstva za obnovu završila su u sumnjivim kanalima. Iako su protesti mjesecima bili mirni, posljednjih sedmica zabilježeni su nasilni prizori – policija koja udara demonstrante, huliganske grupe na ulicama, otpuštanja nastavnika, brojna privođenja. Paralelno s tim, mediji demonstrante predstavljaju kao „neprijatelje, ljenčine i narkomane“. Predsjednik Aleksandar Vučić sve otvorenije računa na silu kao glavno sredstvo očuvanja vlasti.
U martu 2025, dok su protesti već trajali četiri mjeseca, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i predsjednik Europskog vijeća António Costa ugostili su Vučića na večeri u Bruxellesu. Costa je tada govorio o „reformama potrebnim za pristup EU“, dok je Ursula na mreži X objavila da u Srbiji „mora biti napretka u slobodi medija, borbi protiv korupcije i izbornim reformama“. Iako ton nije bio najprijateljskiji, Vučić je dobio potvrdu da ga vrh EU-a i dalje neće izolirati.
Za razliku od Komisije, Europski parlament je zauzeo oštriji stav. Nakon izbora u decembru 2023, usvojena je rezolucija koja traži „nezavisnu istragu međunarodnih pravnih stručnjaka“ zbog izbornih nepravilnosti. U njoj se navodi da su pritisci na birače i direktna uključenost predsjednika ugrozili proces, a poslanici su upozorili i na „orkestrirane napade srpskih dužnosnika na posmatrače izbora“. Rezolucija je usvojena velikom većinom glasova.
Komisija, međutim, nije promijenila kurs. Ursula von der Leyen u oktobru 2024. posjetila je Beograd i poručila Vučiću: „Veselim se daljnjoj suradnji s tobom, dragi Aleksandre!“ Iz Komisije je godinama stizalo isto objašnjenje – da je Vučić jedini lider sposoban da sprovede dogovore i da sam zna kako je budućnost Srbije u EU.
No, ključni zahtjev – rješavanje odnosa s Kosovom – i dalje ostaje bez pomaka. Vučić sve češće traži bliskost s kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom, a nedavno je boravio u Pekingu. Istovremeno, u Srbiji se bilježe novi napadi na studente i brutalne intervencije policije.
Razloge zbog kojih EU i dalje toleriše Vučića analitičari pronalaze u ekonomskim i sigurnosnim interesima. Srbija je atraktivna za nearshoring – prebacivanje proizvodnje u bliske zemlje s jeftinom radnom snagom i manjim propisima. Oko 80.000 zaposlenih u Srbiji radi za njemačke firme. Na sigurnosnom planu, Francuska je 2024. prodala Srbiji borbene avione Rafale u vrijednosti od 2,7 milijardi eura. Predsjednik Emmanuel Macron nazvao je taj posao „povijesnim i važnim“, hvaleći „stratešku hrabrost“ Srbije.
U kontekstu rata u Ukrajini, Vučić održava dobre odnose s Rusijom. Srbija, iako povremeno šalje oružje Ukrajini, ne učestvuje u sankcijama EU protiv Moskve.
Dodatni faktor su ogromna ležišta litija u dolini Jadra. Procjene Rio Tinta govore da su rezerve dovoljne za 40 godina proizvodnje baterija za milion električnih vozila godišnje. Protesti protiv otvaranja rudnika počeli su još 2021. zbog straha od uništavanja okoliša i koristi isključivo za političku elitu. Nakon što je 2023. povučena licenca, Ustavni sud Srbije ju je vratio, ocijenivši poništenje neustavnim. U decembru 2024. Olaf Scholz posjetio je Beograd, a u junu 2025. Europska komisija je rudnik litija uvrstila među 13 strateških projekata u trećim državama.
Time je Vučić dobio novi politički kapital, iako su protesti trajali već sedam mjeseci. Podrška EU među građanima, međutim, rapidno pada. Prema Eurobarometru, samo 25 posto građana se osjeća povezano s Unijom, a tek 33 posto bi na referendumu glasalo za ulazak Srbije u EU.
Ekonomistica Aleksandra Tomanić poručila je da se pitanje ne može postaviti kao „je li EU izgubila Srbiju“, već obrnuto: „Događaji u Srbiji pokazuju da je EU izgubila samu sebe. Ljudi izlaze na ulice zbog demokracije, slobode medija i vladavine prava – dakle zbog europskih vrijednosti. Vučić odgovara prijetnjama i nasiljem, a europsko vodstvo šuti.“
