Hrvatski mediji se pitaju: Šta bi bilo da je zločinac Tuta umro prije 30 godina?

Ugledni hrvatski list Slobodna Dalmacija donosi odličan komentar na smrt ratnog zločinca Mladena Naletilića Tute.

Tekst autora Damira Pilića sa Slobodne Dalmacije vam prenosimo u cjelosti i bez intervencija.

"U Mostaru je u petak umro čovjek koji je 90-ih zagorčio živote tisuća građana Bosne i Hercegovine. Osuđeni ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta (75) umro je u bolnici od srčanog udara. Cinici bi rekli da je takva smrt jedini dokaz da je pokojnik imao srce.

Osnivač i zapovjednik zloglasne Kažnjeničke bojne - paravojne jedinice koja je u ratu u BiH počinila brojne zločine nad muslimanima - Tuta je 90-ih bio nedodirljivi vladar Hercegovine, a zbog tadašnjih djela u Haagu je 2003. osuđen na 20 godina zatvora. Kada se po isteku dvije trećine kazne 2013. vratio u Hrvatsku, suđen je zbog poticanja na ubojstvo vojnika HVO-a Damira Brekala 1995., za što je lani dobio tri i pol godine zatvora.

Te 1995. „organizirao je dovođenje nekoliko osoba u prostorije zapovjedništva paravojne postrojbe u BiH. Te osobe je zlostavljao zajedno s drugim pripadnicima postrojbe. Potom je jednom od pripadnika te postrojbe rekao da ubije jednu osobu koja je privedena. Taj pripadnik je uzeo pištolj i ispalio hitac u glavu toj osobi, ali je život te osobe spašen” – tako je Vrhovni sud obrazložio lanjsku presudu protiv Tute.

Već iz ovog pravničkog pasusa vidimo kako se Naletilić ponašao u zlovremenu i kakve je ovlasti imao. A to je tek mala sličica – nipošto najsurovija – iz biografije ovog hercegovačkog „gospodara rata”.

Makro s dva razreda gimnazije

Mladen Naletilić rođen je 1946. u Širokom Brijegu. Iako je o sebi govorio kao o intelektualcu, završio je tek dva razreda gimnazije. Krajem 60-ih odlazi u Zapadnu Njemačku, gdje se povezuje s hrvatskom političkom emigracijom, a istodobno se bavi kockanjem i kockarnicama, koje je otvarao po Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji. Kako je 1995. ispričao za Nacional, nekih je kasina bio vlasnik, a nekih suvlasnik.

Nešto drukčije svjetlo na Tutine njemačke godine baca pismo koje je 90-ih tadašnji šef Hrvatske izvještajne službe (HIS) Miroslav Tuđman uputio Franji Tuđmanu, tadašnjem predsjedniku Hrvatske: u tom obavještajnom izvještaju sin ocu povjerava da je Naletilić u Njemačkoj bio – makro.

To mu nije bio jedini „rubni posao”. Kako je 2002. u Nacionalu, u članku „Po Šuškovom naređenju, Tutina bojna ubijala je 'loše' Hrvate”, pisala pokojna istraživačka novinarka Jasna Babić, Tuta je surađivao s njemačkim i bugarskim tajnim službama (BND i KDS). Njemački novinar Erich Rathfelder, ratni dopisnik berlinskog dnevnika TAZ iz Hrvatske i BiH, u svojoj knjizi „Sarajevo, i poslije” (München, 1998.) navodi da je Naletilić bio i „suradnik jugoslavenske tajne policije Udbe”, te da je „za vrijeme bosanskog rata kontrolirao mostarsko podzemlje”.

5000 maraka za likvidaciju

Nakon demokratskih promjena 1990. godine – koje su Hrvatskoj, među ostalim, donijele poplavu bjelosvjetskih kriminalaca koji su se vraćali „s privremenog rada u inozemstvu” – Tuta dolazi u Zagreb, gdje uz odobrenje državnog vrha osniva (para)vojnu jedinicu za posebne namjene. Ime „Kažnjenička bojna” postrojba dobiva zbog strukture pripadnika: činili su je dobrim dijelom robijaši.

U sastavu bojne bilo je i stranih dobrovoljaca, od kojih su neki bili na Interpolovoj tjeralici, što je Naletilić 1995. otvoreno priznao u intervjuu za Nacional:

„U Kažnjeničkoj su se borili Nijemci, Englezi, Francuzi, Paragvajci, Argentinci. Sve sam ih poznavao otprije, dugogodišnja su to prijateljstva”, rekao je, na što ga je novinar upitao: „Među njima ima i onih koje traži Interpol?”

„Da, ima i onih koje traži Interpol, pa što?” - odbrusio je Naletilić.

Nakon što je 1991. ratovala u Hrvatskoj, s ratom u BiH Kažnjenička bojna seli u Hercegovinu, gdje čini teške zulume, čak i nad Hrvatima. Tako su u kolovozu 1992. Tutini ljudi ubili generala HOS-a i Armije BiH Blaža Kraljevića (i pratnju od osam HOS-ovih dozapovjednika), čija je „krivnja” bila u tome što se protivio pokušajima Tuđmana i HDZ-a da podijele Bosnu i Hercegovinu.

Prema priznanju jednog od ubojica, koji je 1993. u stranačkim prostorijama HSP-a ispričao sve detalje likvidacije, Tuta je svoj dvadesetorici pripadnika bojne koji su sudjelovali u akciji isplatio po pet tisuća njemačkih maraka. Dijelove transkripta tog priznanja naš list je objavio u travnju 2002. godine.

Ubijanje istočnog Mostara

Tijekom 1993. Tutina bojna provodi etničko čišćenje muslimana. U travnju napada sela Sovići i Doljani u općini Jablanica, te izgoni muslimansko stanovništvo (uz razaranje njihovih domova), a u svibnju vojno podržava HVO-ovu opsadu istočnog Mostara: Haaški sud navodi da su Tutini ljudi „intenzivno granatirali područje i sprečavali dolazak humanitarne pomoći i osnovnih potrepština”.

Navodeći da su 9. svibnja 1993. HV i HVO, uključujući Kažnjeničku bojnu, „pokrenuli veliku vojnu ofenzivu na bosansko-muslimansko stanovništvo Mostara i položaje Armije BiH u gradu, što je izazvalo početak oružanog sukoba s ABiH u općini Mostar”, Haaški sud ističe kako su bosanski muslimani bili „meta široke kampanje nasilja na područjima Mostara”, a Naletilić i njegov pomoćnik Vinko Martinović bili su „vodeći izvršitelji ove kampanje protiv bosansko-muslimanskog stanovništva”.

„Kao rezultat, desetine hiljada bosanskih Muslimana napustili su Mostar, Jablanicu i druge općine u Bosni i Hercegovini. Tradicionalna etnička raznolikost ovih općina praktički je eliminirana, a na tim prostorima nametnuto je etnički homogeno društvo i institucije”, ustvrdio je Haaški sud.

To je životna ostavština ovog ratnog zločinca. Da je umro prije 30 godina, bio bi mistični, čak pomalo romantični lik iz emigrantskih legendi, koji je kockao s najvećim svjetskim kockarima i družio se s glavnim svjetskim teroristima. Ubijanjem i protjerivanjem muslimanskih civila nestala je bilo kakva romantična aureola oko njegove glave. Ostala je samo ona zločinačka, zaključuje Slobodna Dalmacija.