Hrvatski chef poručio gostima: No ćevapi, no schnitzel, no splitting bills
Braco Sanjin je čarobnjak u kuhinji i svaku namirnicu promatra na novi način i daje joj novu vrijednost, a u konačnici gostima daje novi doživljaj. On je kralj kuhinje restorana Griblja u Sukošanu, desetak kilometara od Zadra. Preuzeo ga je prije godinu i pol dana s kolegom Ivanom Pažaninom, ali više ne rade skupa.
- Od desetog mjeseca lani Ivan više nije u restoranu, najviše zbog njegovih obaveza koje su se nagomilale. Između nas stvari su i dalje ok, mi smo prijatelji, ali više nismo u ovom poslu skupa, kaže Braco.
Međutim ono što je zanimljivo kod njegovog restorana jeste da na ulazu u staru kamenu kuću stoji zanimljiv natpis. Braco je ove godine odlučio obavijestiti one koji dolaze da kod njega nema pohovane hrane, šnicli, burgera, pizze, ćevapa, dječjeg menija…
- Volim burgere, obožavam pizzu, često nakon posla odemo ovdje u mistu nešto pojesti, ali mi nismo taj lokal. Svako misto, ako mene pitate, treba imati i dobar marendaški restoran i fine dining i dobru pizzeriju i klasični restoran. Nije to ništa čudno. Raznolikost je dobra, a kad svi krenu raditi sve, onda to obično ništa ne valja, kaže Braco dok šalje pozdrav iz kuhinje sa škampom u glavnoj ulozi, pieše Index.hr.
Kad prosječna osoba vidi tu listu, logično je da se zapita - a čega onda ima?
- Jedni su me ljuto upitali - a šta nudite? Rekoh im - imamo škampe iz vrše iz Velebitskog kanala, svježu oboritu ribu, autorska jela chefa Brace Sanjina, imamo školjke, buzare, popare, tradicionalna jela… Bracine tagliatelle su od Grana duro brašna iz Italije koje košta 36 kuna po kilogramu, a na kilo brašna ide 30 jaja, na kraju se serviraju uz puder od pistacija, marinirane pome i škampe…, kaže Andrea Barać, suvlasnica Griblje.
- Nama bi najjeftinija varijanta bila kupiti ćevape iz mesnice, upaliti grill i otvoriti restoran, bio bi red do Bibinja. Mora postojati i to, ali ne možemo imati samo to u ponudi zemlje s ovakvim gastronomskim bogatstvom. U 21. stoljeću u restoranu nemamo komoru, imamo škrinju koja nam služi za semifredo i za svježu paštu koju moramo staviti u led, ništa drugo. Zove gost i pita ima li ribe - kažemo nema, vrime je loše, nije se išlo na more, nisu nam ribari imali što doniti. Ne radimo ni s ribogojilištima. Sve što nudimo je divlje i friško ulovljeno, govori.
