"Horde ludaka love Srbe, život ovdje ne mogu podnijeti": Vedrana Rudan o životu u Hrvatskoj
Spisateljica Vedrana Rudan, koja već duže vrijeme vodi bitku sa rakom žučnih kanalića, u svom blogu je otrkrila da joj je život u Hrvatskoj postao nepodnošljiv. Kako je navela, pojedinci i dalje žive u doba rata, te "i dalje imaju poriv da love Srbe po Hrvatskoj".
- Ovih dana često padam u provaliju. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj već jako dugo živim. Da budem jasna, stara sam, teško bolesna, ali se ne bojim smrti. Moj onkolog mi je jučer rekao, bolest napreduje, gospođo, tješite se, još niko iz života nije živ izašao. Razveselio me, život u Hrvatskoj više ne mogu podnijeti, navodi Rudan, te dodaje:
- Kako je moguće da horde građana dižu u nebesa lažnog heroja, prevaranta, manipulatora, lopova i katolika koji nikad nije čuo za Isusa? Kao ni njegov Veliki Obožavatelj. Jesmo li baš svi slijepi, glupi i zli? Horde ludaka i mladih i starih obučenih u crno love po Hrvatskoj Srbe. Ej, rat je završio pred 30 godina? Ima li normalnih u Hrvatskoj? Zašto se ne javi neko ko bi nas očajnike mogao utješiti. Strašno je gledati divljake koji su nam zemlju pretvorili u igralište gdje svaki u crno obučen zlikovac može palicom krojiti našu sudbinu.
Vedrana Rudan je potom istakla da je konačno čula glas razuma i zahvalila se nadbiskupu Mate Uziniću.
- Meni je ovih dana više nego morfijum trebao glas čovjeka. Znala sam da ga neću čuti. Čula sam ga. Koja sreća. Koje olakšanje. I nada, konačno nada. Javio se riječki nadbiskup Mate Uzinić. Osudio je ponašanje mladih koji su se obukli u crno i namjeravali napasti druge. Na koncertu "Rijeka se budi" rekao je: "Je li buđenje našeg naroda da se stalno vraćamo u prošlost? Ili trebamo tražiti drugačiji put - kakvu Crkvu i kakve Hrišćane želimo u društvu?" Konačno sam čula glas razuma na brodu ludaka koji u oluji traži stijenu u koju bi se zabio.
Dodala je:
- Jednom sam imala čast razgovarati s njim. Nisam vjernica i nikad neću postati, stoga sam ga pitala kako da mu se obratim. "Zovite me Mate", rekao je. Nasmijala sam se, ali sam ipak puna nelagode preko usta prevalila "Mate". Učinit ću to i sada. Mate, znate li koliko značite nama koji smo izgubili svaku nadu? Mate, znate li koliko Vas volimo?
