Dva lica Srbije: Protesti u Srbiji kao borba za jedinstvo i pravdu

Studenti u Novom Pazaru
Od novembra prošle godine, prvih studentskih blokada i građanskih protesta, uprkos očekivanjima vlasti da će vremenom izgubiti na brojnosti i intenzitetu, protesti su postali svakodnevni, omasovili se, poprimili različite forme i proširili se po celoj Srbiji.
Dvanaestog aprila su istovremeno u dva grada Srbije održana dva potpuno različita skupa. Jedan na poziv studenata, drugi na poziv predsednika Srbije. Pokazujući dva lica Srbije, sa različitim shvatanjem društvene stvarnosti i suprostavljenom vizijom budućnosti, jasnije nego ikad, ovi skupovi su ukazali na duboku podeljenost društva i na suštinu političke krize u Srbiji.
Sloboda vlada čaršijom
Na poziv studenata je u Novom Pazaru održan skup pod nazivom “Sloboda vlada čaršijom”, a u Beogradu je na poziv predsednika Srbije održan skup “Ne damo Srbiju”. Već sami nazivi skupova govore mnogo o suštini okupljanja. Dok je značenje naziva prvog skupa “Sloboda vlada čaršijom” potpuno jasno, nije jasno šta se krije iza naziva skupa “Ne damo Srbiju”, koji je organizovala vlast u Srbiji. Nekom se može dati samo ono što se poseduje. Ako neko poseduje Srbiju, to može biti samo narod, a nikako oni koje narod plaća da u njegovo ime obavljaju različite funkcije vlasti. Ko je onda taj ko Srbijom raspolaže i kome je to neće dati? Da li tako predsednik i vladajuće strukture žele da pokažu moć, da sakriju nemoć ili da ohrabre svoje saradnike i pristalice? Da li tako pokazuju da Srbiju smatraju sopstvenom svojinom, zahtevima nalažu institucijama da postupaju po njihovom viđenju stvarnosti umesto po Ustavu i zakonima, a najavom o preduzimanju još represivnijih mera za “normalizaciju stanja” ukazuju na dubinu svoje političke patologije?
Na skup “Ne damo Srbiju” većina ljudi nije došla slobodnom voljom, pošto su javna preduzeća, domovi zdravlja, socijalne ustanove i privatne firme u vlasništvu onih koji dobijaju povlastice od vladajuće stranke prisiljavale zaposlene da dođu na skup. Pored njih su bili prisutni funkcioneri, saradnici i plaćenici režima, kao i obični građani raznih ugroženih socijalnih kategorija koji su dobili dnevnice. Došle su i iz regiona brojne pristalice politike vladajuće stranke. Zbog ucena i prinude lokalnih moćnika da idu na ovaj skup, u Šapcu su u znak revolta građani spontano izašli na ulicu. O njihovom stavu govori naziv tog skupa: “Ne idem po naredbi, ostajem po savesti”, kao i jedan od transparenata: “Oni imaju autobuse, mi noge i bicikle; oni imaju spiskove, mi dostojanstvo i srce”...
Tako je u istom danu na jednoj strani, na skupu u Beogradu, bila vlast sa saradnicima i zarobljena, potlačena i ucenjena Srbija, a na drugoj strani, u Novom Pazaru, okupila se slobodna, spontana, progresivna, gostoljubiva i nasmejana Srbija.
Za plemenite ideje i ciljeve, danima su iz nekoliko pravaca kroz Srbiju pešačili studenti prema Novom Pazaru, obilazeći gradove, manja mesta i sela. Podrška, emocije i solidarnost su bili neverovatni. Dočekivali su ih razdragani građani kao oslobodioce i ispraćali sa željom da istraju u velikim naporima i ostvare svoje zahteve. Krenuli su u istom pravcu i biciklisti, bajkeri, kao i sopstvenim prevozom mnogi građani iz cele Srbije.
U organizaciji svojih studenata, Novi Pazar ih je dočekao raširenih ruku i radosna srca sa parolom “Novi Pazar je svet”.
Pred veličanstvenim prizorima sa dočeka i srdačnog susreta domaćina i gostiju niko od posmatrača nije mogao da ostane ravnodušan. Ljudi su se u isto vreme radovali, smejali i plakali... Zajedno su se vijorile zastave Srbije, Novog Pazara i svih univerziteta. Zajedno su pevali, skandirali, skakali i igrali kolo. U toku dočeka je uz vatromet, pesmu i obostranu radost, ka nebu poletela i bela golubica, koju su studenti, kao simbol mira, doneli na poklon Novom Pazaru.
Kad su mediji u toku i nakon skupa preneli izjave studenata, građana i njihovih gostiju, postalo je jasno da su sve etničke distance, posle mnogo vremena, konačno nestale. Da li su nacionalisti iz devedesetih, od kojih je veliki deo danas na vlasti, mogli da zamisle takav veličanstven susret Bošnjaka i Srba koji se prvi put vide, a raduju se jedni drugima, grle se, ljube, smeju i plaču, pa držeći bošnjačke i srpske zastave zajedno pevaju himnu i pesmu “Vostani Serbije”? Prema izjavama građana Novog Pazara, zahvaljujući ovom skupu, Novi Pazar se najzad oseća kao deo Srbije.
Za razliku od poruke iz Novog Pazara – “svi smo jedan narod, bez obzira na veru i etničku pripadnost”, skup u Beogradu nije upućivao na solidarnost i zajedništvo, već na još dublje podele, rivalstvo i prinudu. Scenografija, parole i agresivni narativ upućivali su da je to skup ljudi koji su na etičkim i kulturološkim marginama srpskog društva. Ceo skup, od govornika, “studenata koji žele da uče”, pristalica i plaćenih ljudi koji su dovedeni autobusima i zatvoreni u ograde do završetka mitinga, delovao je kao farsa koja ukazuje na licemerje, interesnu povezanost i manipulacije istinom do potpunog besmisla. Ukupan ambijent jedan od političkih analitičara je opisao: “Poznatim metodama iz devedesetih, kad su nas različitim manipulacijama terali da se mrzimo sa drugima, sad nas iste politike, zbog opstanka na vlasti, teraju da se mrzimo međusobno.” Za razliku od studenata koji posle svojih skupova satima čiste mesta svojih okupljanja, pristalice ovog skupa su za sobom ostavile gomile smeća, polomljene stolice i haos na ulicama Beograda.
Dok se od strane vlasti na svim nivoima vrši prinuda, a sve češće i nasilje, policija ne reaguje ili staje u zaštitu nasilnika. Svakodnevnim nastupima u medijima koje kontroliše vlast odvija se dehumanizacija studenata, profesora, nastavnika i građana, koje vlasti nazivaju “blokaderi”. Tako se u srpskom društvu između vlasti i većine građana Srbije, uz sve veći nivo polarizacije i napetosti u društvu, stvara atmosfera u kojoj je sve je manje tolerancije, a sve više netrpeljivosti i agresije vladajućih struktura prema neistomišljenicima. Lapsus aktuelne predsednice Skupštine i bivše premijerke Srbije “Ko se lača mati...” trebao je da zvuči kao upozorenje i pretnja. Ipak, treba imati na umu da onaj ko prema sopstvenom narodu primenjuje pretnje, prinudu i nasilje, taj pre ili kasnije - doživi debakl...
Zanimljivo je da su o ovim protestima, kao i o sviim prethodnim okupljanjima i aktivnostima studenata i građana izveštavali samo N1 i TV Nova, jedini slobodni mediji u Srbiji. U ostalim medijima, a naročito televizijama sa nacionalnom frekvencijom, koje može da gleda cela Srbija i koji bi trebali da budu javni servis građanima, pažnja je posvećena samo aktivnostima i stavovima predsednika, njegovih saradnika i podobnih analitičara, a masovni višemesečni protesti se pominju samo u kontekstu remećenja javnog reda i mira, kritika na rad Univerziteta i uz etiketiranje, kao što su: rulja, izdajnici, neradnici, strani plaćenici, teroristi, nasilnici, blokaderi... Zanimljiva je i izjava mnogih od pobunjenih građana da su sve do pojave studentskih protesta mislili da su usamljeni u svojim stavovima, da nema ni volje ni snage u narodu da se situacija menja i da su se zbog toga ćutke mirili sa postojećim stanjem.
Televizije sa nacionalnom frekvencijom nisu izveštavale ni o osamdeset studenata koji su trinaest dana vozili biikle od Novog Sada do Strasbourga, noseći pisma za evropske institucije o stanju u Srbiji, niti o srdačnim dočecima lokalnih vlasti i ljudi iz celog našeg regiona u evropskim gradovima kroz koje su prolazili. Nisu izveštavali ni o tome da ih je u Frankfurtu dočekao Vladika Gligorije sa rečima da su studenti evropska avangarda, nada, svetlost i budućnost srpskog naroda, za razliku od stavova većine domaćih crkvenih velikodostojnika, predvođenih patrijarhom, koji podržavaju vladajuće strukture i obesmišljavaju studentski pokret.
To su neki od razloga višednevne blokade RTS-a, kao najvažnijeg emitera javnog servisa.
Bijela golubica
Postoji mnogo sličnosti u celom regionu sa aktuelnim stanjem u Srbiji po pitanju nezavisnog rada institucija, slobode medija, odnosa vlasti prema potrebama sopstvenih građana, njihovog odnosa prema ljudskim pravima i slobodama... a naročito prema ljudima druge nacionalnosti u multinacionalnim sredinama.
Budućnost pripada mladosti, solidarnosti i zajedništvu. Bela golubica koja je poletela iz Novog Pazara simboliše slobodu, ljudskost, multikulturalnost, slogu i međusobno uvažavanje, ukazujući na još jednu od vrednosti studentskog pokreta i njegovih ogromnih zasluga za zajedništvo većinskog, slobodarskog, nekorumpiranog i pravdoljubivog dela društva u Srbiji. Nadajmo se da će golubica sleteti i u naše krajeve.