CNN: Strah je nestao, sve može da dovede do pada Vučića

Srušena nadstrešnica postala je snažan simbol onoga što mnogi Srbi vide kao korupciju u srcu države, oblikovanu vladavinom predsjednika Aleksandra Vučića i njegove vlasti tokom 12 godina, piše CNN u tekstu pod naslovom "Kako nesreća na željezničkoj stanici prijeti da sruši tvrdolinijaškog evropskog predsjednika".

Ovu opširnu analizu, objavljenu kao jednu od glavnih priča dana na sajtu CNN, prenosimo u cjelosti.

"Prvog novembra, Aleksandar Matković je kasnio za voz. Putovao je iz Novog Sada, na sjeveru Srbije, ka Beogradu, gdje radi kao ekonomski historičar. Kada je stigao na stanicu, svjedočio je sceni užasa koja je potresla zemlju i do danas je ostavila dubok trag.

Minut pre nego što je stigao, krov na stanici – čija je rekonstrukcija završena nekoliko mjeseci ranije – srušio se, zgnječivši putnike koji su čekali na peronu. Petnaest ljudi je poginulo.

„Stajao sam tamo oko dva ili tri sata, samo gledajući prazno u prostor gdje je bio krov. Cijelo to iskustvo je bilo toliko nerealno“, rekao je Matković za CNN.

Šok je ubrzo prešao u gnjev. Srušeni krov postao je snažan simbol onoga što mnogi Srbi vide kao korupciju u samom srcu države, koju je oblikovao predsjednik Aleksandar Vučić i njegova vlast tokom 12 godina na vlasti. Ono što je počelo kao odavanje počasti preminulima, postalo je skoro svakodnevne demonstracije, privlačeći sve veće segmente srpskog društva i dosežući svaki kutak Balkana. „Nalazimo se u nepoznatim vodama“, rekao je Matković.

Demonstracije koje vode studenti, a koje traže potpuni uvid u dokumente o rekonstrukciji, postale su toliko velike i dugotrajne da su se pojavili i ljudi koji se pitaju da li bi mogle da dovedu do pada Vučićeve vlasti. „Mnogo pitanja prolazi ljudima kroz glavu“, rekao je Matković.

Vučić dominira Srbijom još od dolaska na vlast kao premijer 2014. godine, a zatim je postao predsjednik tri godine kasnije. Bivši ministar informisanja u brutalnom režimu Slobodana Miloševića, srpska demokratija je opadala pod Vučićevom Srpskom naprednom strankom (SNS). Freedom House, koji mjeri snagu demokratija, rekao je da je Srbija 2019. godine opala sa statusa „slobodne“ na „partijski slobodnu“, navodeći napade na medije i koncentraciju vlasti u rukama predsjednika.

Njegov režim je teško kategorizovati, kažu analitičari. Nije toliko represivan kao Bjelorusija Aleksandra Lukašenka, ali ni toliko dozvoljavajući kao Mađarska Viktora Orbana. Ivana Stradner, saradnica u Fondaciji za odbranu demokratija, rekla je da je Vučić „napravio Srbiju sličnom Rusiji iz ranih 1990-ih, sklonu kriminalu, korupciji i bez vladavine prava.“

Ipak, njegovi kritičari hvale ga kao vještog operativca. U sve više multipolarnom svetu, zemlje poput Srbije – regionalne sile koje je Zapad pokušao da udalji od svog historijskog saveznika Rusije – imaju mnogo opcija. Za Moskvu, Srbija može da zaustavi zapadni pomak drugih balkanskih zemalja. Za Evropu, ogromno predloženo nalazište litijuma može da je učini važnom za zelenu tranziciju. Za Kinu, Srbija nudi priliku da proširi svoj utjecaj kroz inicijativu Pojas i put.

Čak su i neki u Sjedinjenim Američkim Državama zainteresirani za zemlju. Izvještaji kažu da Jared Kushner, zeta predsjednika Donalda Trumpa, pregovara o dogovoru za izgradnju hotela brenda Tramp u Beogradu, uz kapital iz različitih zaljevskih zemalja.

Za Srbiju, ovaj transakciji pristup možda ne stvara koherentnu ideologiju – prodala je oružje Ukrajini, ali odbija da se pridruži sankcijama protiv Rusije – ali je bio profitabilan. Srbija je dobila ruski gas, kinesku infrastrukturu, evropske investicije i čak sjajne američke građevinske projekte.

Ova „strategijska ambivalentnost“, kako je naziva Stradner, došla je uz cenu domaće nezadovoljstva.

„Ljudi su umorni“, kaže Engjellushe Morina, viša saradnica na Evropskom vijeću za vanjske odnose. „Studenti su siti ove retorike ... gdje Vučić govori jedno za unutrašnju potrošnju, a drugo za međunarodnu potrošnju.“

Gnjev prema vladi kuhao se već godinama. U maju 2023. godine, kada je Srbija bila potresena dvjema masovnim pucnjavama, ljudi su protestovali zbog „kulture nasilja“. Bilo je i drugih demonstracija nakon sporne izbore kasnije te godine, kada je opozicija tražila ponavljanje. Također su trajale nekoliko sedmica, ali su na kraju utihnule.

Ovoga puta je drugačije, kažu protestanti i analitičari. Latentno nezadovoljstvo vladom našlo je svoje izražavanje u tragediji na željezničkoj stanici u Novom Sadu. Stanica je bila brzo ponovo otvorena 2022. godine – uz prisustvo Vučića i Orbana – pred izbore koji su održani te godine, da bi zatim bila ponovo zatvorena zbog radova kineske kompanije i njenih podizvođača. Matković je rekao da su Srbi osjećali da je projekat bio „brzo guran“ i „poguran od strane političkih elita.“ Ponovo je otvorena u julu 2024. godine, samo četiri mjeseca pruhe nego što je novi krov pao.

Dok su prethodni skandali prošli bez ozbiljnijih posljedica po Vučića, ovaj je ostao. Percepcija navodne korupcije je „nešto što ujedinjuje sve ljude“, kaže Stradner.

Srpske vlasti su do sada optužile 13 ljudi za ulogu u katastrofi, uključujući bivšeg ministra za građevinu, saobraćaj i infrastrukturu, ali protestanti traže da se učini više kako bi se politički i krivično odgovarali odgovorni.

Analitičari kažu da je Vučić vješt u obaranju protesta pravljenjem ciljanih ustupaka, otpuštanjem saveznika, iznenađivanjem opozicije ili ismijavanjem pokreta. Redovno protestante naziva „stranim agentima“ koji pokušavaju da organizuju „obojenu revoluciju“, kao u drugim bivšim sovjetskim državama.

Međutim, ovi protesti predstavljaju novi izazov. Pošto su počeli kao činovi žalosti, uglavnom su bili bez „političkih“ simbola poput zastava Evropske unije, koje je Vučić ranije koristio da diskredituje demonstracije.

Protesti su također privukli široke slojeve srpskog društva. U scenama koje podsjećaju na kraj režima Slobodana Miloševića, farmeri su se pridružili protestima, vozeći svoje traktore u Beograd.

Čak su se i sudije pridružile – što je šok, s obzirom na Vučićevu kontrolu nad velikim djelom pravosuđa, rekao je Edward P. Joseph, predavač na Univerzitetu Johns Hopkins koji je služio više od deset godina na Balkanu, uključujući i u NATO-u.

„Obično se ne bi usudili da podignu glavu na ovakav način u javnosti, ali sada se pokazuju u tihoj podršci protestima“, rekao je Joseph za CNN. „Strah više ne postoji.“

Nije jasno kako Vučić može ponovo da povrati tu moć, rekao je Joseph. Pošto Vučić mora da „odigra ovu farsu“ odgovornosti, nasilni obračun bi bio „pisanje njegovog epitafa.“

Ali suprotan pristup – započeti široke demokratske reforme – također je izazov, kaže Morina. Iako je premijer Miloš Vučević ove sedmice podnio ostavku, rekavši da to radi „kako bi smirio društvene tenzije“, to nije zadovoljilo protestante.

„Koliko je uvjerljivo da će on (Vučić) moći da okrene cio ovaj pokret koji je stvorio – SNS (Srpska napredna stranka), njegove stranačke pristalice, radikale, fudbalske huligane – kako će on to pretvoriti u demokratski pokret?“ pitala je Morina.

Nije jasno šta može da prekrši mrtvu tačku. Protestni pokret se distancirao od opozicionih političara, što znači da nema očiglednu alternativu koja čeka na sceni. Ali to bi mogla biti snaga, smatra Stradner.

„Vreme je da se prestane sa kultom ličnosti koji Srbija ima decenijama. Vreme je da vjerujemo više u zakone, u pravosuđe, u ravnotežu moći, nego u vjerovanje u jednu ličnost“, rekla je ona", piše CNN.