Čas istorije/Ustaše nisu bile (ni) Hitlerov prvi izbor: Evo koga je firer želio na čelu NDH
Nešto prije 5 sati popodne 10. aprila 1941. penzionisani austrougarski oficir i visokopozicionirani član ustaškog pokreta Slavko Kvaternik ušao je u prostorije Radio Zagreba i tačno u 5 sati pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Gotovo istovremeno centrom Zagreba slavodobitno su promarširali pripadnici armije Trećeg Reicha. Ova dva događaja nisu se slučajno dogodila u isto vrijeme.
Nekoliko dana ranije Kraljevina Jugoslavija je napadnuta, a kako bi osvajanje bilo provedeno što brže i što lakše osvajači, Adolf Hitler i Benito Mussolini, odlučili su između ostaloga odigrati na kartu dugogodišnjeg antagonizma između dva najveća jugoslavenska naroda – Hrvata i Srba. I dok su Srbiju odlučili poniziti i pretvoriti u njemački protektorat, Hitler i Mussolini su Hrvatima odlučili dati nezavisnu državu.
Poglavnik u Firenci
Još prije samog proglašenja bilo je jasno da NDH uprkos svom imenu neće biti nezavisna, ali je ostalo otvoreno pitanje koga će Nijemci i Talijani postaviti da u njihovo ime upravlja tom novom državom. Prvi izbor bio je logičan i pao je na Vladka Mačeka i njegovu Hrvatsku seljačku stranku koji su u tom trenutku imali najveći autoritet među Hrvatima.
Međutim, kako je Maček tu ponudu odbio, dogovorom Rima i Berlina odlučeno je da vlast u Zagrebu preuzme Ustaški pokret, koji je u tom trenutku u zemlji i u inostranstvu predstavljao grupaciju bez ikakvog političkog ili vojnog utjecaja. Sam poglavnik ustaškog pokreta i uskoro poglavnik NDH Ante Pavelić u trenutku proglašenja države živio je sa svojom porodicom u Firenci i u Zagreb će sa grupom ustaša stići tek 15. aprila. Iako je velik broj stanovnika u prvi mah bio zadovoljan izlaskom iz Jugoslavije i stvaranjem samostalne hrvatske države, zadovoljstvo je vrlo brzo splasnulo.
Posebno su nezadovoljni bili stanovnici Dalmacije koja nije postala sastavnim dijelom NDH nego fašističke Italije. Nezadovoljstvo, a uskoro i strah za život osjetili su vrlo brzo i pripadnici onih naroda koji su od ustaša proglašeni nepodobnima, prije svih Židovi, Srbi i Romi. Svega nekoliko dana nakon osnivanja NDH donosi se čitav niz zakona koji su omogućili represiju nad pripadnicima nepoželjnih etničkih, rasnih, vjerskih i političkih grupa.
Rat saveznicima
U NDH je uvedena jednostranačka totalitarna diktatura s ustaškim pokretom kao jedinom dozvoljenom političkom strankom. Iako je službeno postojala vlada poglavnik Ante Pavelić imao je diktatorske ovlasti. U teritorijalnom smislu NDH je izgubila veliki dio obale Jadranskog mora, i Međimurje koje su pripojili Mađari, ali je obuhvatila područje današnje Bosne i Hercegovine, te Srijema sve do Zemuna.
No ipak, treba naglasiti da zbog razvoja partizanskog pokreta otpora ustaše nikad nisu uspjele uspostaviti vlast na teritoriji cijele države. U vanjskopolitičkom smislu NDH je od svog osnivanja do prestanka postojanja u maju 1945. ostala lojalan saveznik fašističkoj Italiji i nacističkoj Njemačkoj.
Kao takva objavila je rat zapadnim saveznicima, a njeni su vojnici pod njemačkom vojnom komandom učestvovali u bitkama na tlu Sovjetskog Saveza. Svrstavanjem hrvatskog naroda na stranu onih koji su započeli Drugi svjetski rat i proveli najmasovnije zločine u istoriji čovječanstva, poput Holokausta, a pogotovo masovnim zločinima koje su ustaše proveli nad vlastitim građanima, tj. genocidom nad Srbima, Židovima i Romima, Nezavisna Država Hrvatska osnovana 10. aprila 1941. ostaće najmračnije i najtragičnije razdoblje hrvatske istorije, piše Net.hr.
