Beograd kao most: Gdje bi Trump i Xi mogli da promijene tok historije
Tokom protekle četiri decenije, svijet je svjedočio možda i najuspješnijem razvojnom eksperimentu u historiji čovječanstva - usponu Narodne Republike Kine. Ovaj put je započet reformom velikog otvaranja pod rukovodstvom Denga Xiaopinga krajem 1970-ih godina, od kada Kina bilježi ekonomski rast bez presedana. Više stotina miliona ljudi je izvučeno iz siromaštva, zemlja je postala industrijska, trgovinska i tehnološka supersila, a kineski model razvoja postao je predmet proučavanja širom svijeta.
Možda je paradoksalno da je u svemu tome ključnu ulogu odigrala strateška odluka vlade Sjedinjenih Američkih Država, koje su, nakon pobjede u Hladnom ratu, oblikovale novi svjetski poredak s globalizacijom kao temeljnim principom. Podrška SAD-a uključivanju Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju 2001. godine bila je od historijskog značaja, zasnovana na hipotezi da će razvoj tržišne ekonomije dovesti i do političke liberalizacije i približavanja Kine zapadnim modelima demokratije. Međutim, ta pretpostavka je zanemarila duboke korijene kineske državnosti, kontinuitet političke misli i kulturološki kod civilizacije koja nikada nije napustila ideju kolektivnog napretka pod čvrstim rukovodstvom centralne vlasti.
Kina je, tako, ostala vjerna svom političkom modelu s vodećom ulogom Komunističke partije, istovremeno razvijajući nezavisnu spoljnu, ekonomsku i trgovinsku politiku. U posljednjoj deceniji, pogotovo sa dolaskom predsjednika Xija Jinpinga, taj model je dodatno konsolidovan i prilagođen izazovima savremenog svijeta. S druge strane, slabljenje relativne moći SAD-a u svijetu koji se ubrzano kreće ka multipolarnosti, otvorilo je prostor za politički preokret u samoj Americi - oličen u fenomenu Donalda Trumpa.
Trump je od samog početka bio izraz svojevrsne pobune protiv establišmenta, i nailazio je na snažne otpore iz redova političke i medijske elite, kao i dijela državnog aparata, često nazivanog "dubokom državom". U sve tri predsjedničke kampanje koje je vodio, suočavao se sa gotovo monolitnim protivljenjem uticajnih centara moći, ali je uspijevao da pridobije podršku običnih Amerikanaca, onih koji su se osjećali zapostavljeno u procesu globalizacije. Njegovo obećanje da će zaštititi američku ekonomiju od, kako je to formulisao, "nefer trgovinskih praksi", bilo je jedno od ključnih obećanja u njegovoj posljednjoj izbornoj kampanji. Stoga, kada je po povratku u Bijelu kuću ove godine odlučio da uvede tarife na robu iz čitavog svijeta, to nije bio običan hir, već ispunjenje demokratskog mandata dobijenog na izborima.
Kineski odgovor na taj potez bio je očekivano čvrst. Kao sila koja svoju snagu crpi iz hiljadugodišnjeg kontinuiteta, Kina je jasno stavila do znanja da neće prihvatiti uslove koji bi je doveli u podređen položaj. Ipak, obje strane su brzo uočile granice konfrontacije i nužnost pregovora. Trgovinski rat između dvije najveće svjetske ekonomije imao bi nesagledive posljedice, ne samo po njih, već i po globalnu stabilnost. Stoga je posljednja runda ekonomsko-trgovinskih konsultacija između visokih američkih i kineskih delegacija u Londonu bila od ogromnog značaja.
Optimističan sam u pogledu ishoda ovih pregovora. Čini se da su preduslovi za sporazum tu - i da je sada na predsjednicima Trumpu i Xiju da finalizuju dogovor. Vjerujem da će do njihovog prvog bilateralnog susreta u novom Trumpovom mandatu doći prije kraja ove godine.
U vremenu velikih izazova - od tehnoloških revolucija do kriza međunarodnog poretka - svijet više nego ikad zahtijeva razboritost i odgovornost lidera. Umjesto konfrontacije, potrebni su nam harmonični odnosi zasnovani na uzajamnom poštovanju, ravnoteži interesa i multilateralnom pristupu rješavanju globalnih pitanja. U tom duhu, dogovor između Sjedinjenih Američkih Država i Kine ne bi bio samo trgovinski sporazum - već moćan signal nade za ostvarenje napretka čovječanstva u 21. vijeku.
Autor: Vuk Jeremić, predsjednik Centra za međunarodnu saradnju i održivi razvoj (CIRSD), predsjedavajući 67. zasjedanja Generalne skupštine UN, bivši ministar inostranih poslova Srbije
