Štedjeti treba, ali je pitanje kako

Građani Bosne i Hercegovine u bankama drže više od desetine milijardi domaće valute. Iako su izgubili više od 25 posto vrijednosti u posljednjih nekoliko godina, količina depozita i dalje raste iz godine u godinu. Građani ne vjeruju bankama u tolikoj mjeri, stvar je stare navike koja perzistira već desetljećima. Razloge možemo tražiti u niskom nivou finansijske pismenosti i u klasičnoj pasivnosti.

Rast profita

Naime, mnogi ne koriste vrijeme kako bi se educirali i donijeli odluku koja je zaista u njihovom interesu, već budućnost svoje štednje prepuštaju izjedanju od strane inflacije uz slabe ili nikakve kamate u banci. Zato je od izuzetne važnosti pokrenuti raspravu o drugim oblicima štednje, posebno realnoj imovini.

S druge strane, banke imaju nikad veći zabilježen rast profita. Ove godine dobit je narasla više od 50 posto u odnosu na prošlu, a riječ je o stotinama miliona eura. To ne treba čuditi jer će, prema procjenama Centralne banke BiH, u ovoj godini platiti mnogo više kamata poslovnim bankama u odnosu na prošlu godinu.

Ovo ne bi bilo moguće da Evropska centralna banka nije podigla osnovnu kamatnu stopu sa 0,5 na 4,5 posto. Iako su poslovne banke dobijale visoke kamate za svoje depozite kod centralne banke, kao što smo napomenuli ranije, svojim klijentima nisu htjele povisiti kamatu na štednju sve donedavno.

Međutim, kamatne stope na štednju i oročene depozite nisu ni približno dovoljne kako bi pokrile stopu inflacije. Banke su izvjesno vrijeme držale kamatne stope blizu nule iako je Evropska centralna banka već znatno podigla kamatne stope. Deblji kraj u toj priči su, naravno, izvukle štediše.

Premda banke sada nude neke proizvode s kamatnim stopama između 0,8 i 1,5 posto, to je i dalje znatno niže od stope inflacije u BiH. Pritom je svima jasno da su u praksi mnoga poskupljenja i znatno veća od onog što sugerišu zvanični podaci.

Drugi razlog ovolike dobiti poslovnih banaka je pak nešto što se zove neto kamatna marža. Šta je neto kamatna marža?

Neto kamatna marža razlika je između prihoda od kamata na kredite, te rashoda od kamatnih depozita štediša. Posljednju godinu je neto kamatna marža porasla sa 1,93 na 2,6 posto. Zbog inflacije i povećanja kamatnih stopa u eurozoni, banke osjećaju sve veći rizik, pa je građanima sve teže i skuplje dobiti kredite.

Istovremeno, u BiH su kamate na depozite stanovništva gotovo najniže u Evropi. Drugim riječima, kad vam treba novac, odnosno kredit, plaćate bankama visoku kamatu, a kad bankama treba vaš novac, tj. štednja, vi za to dobijate skoro pa ništa.

Ovaj se jaz vremenom samo produbljuje, dok banke zarađuju sve više i više. U Italiji su zbog nezapamćenog rasta neto kamatne marže vlasti nedavno zaprijetile nametanjem posebnog poreza bankarskom sektoru, što je posljedično uzrokovalo osjetan pad dionica italijanskih banaka. Ipak, mnogi analitičari primijetili su kako porez nije u stanju riješiti sukus problema.

Rješenje bi trebalo biti dizanje kamata na depozite građana i preduzeća, no to bi značilo manje zarade za banke.

Naknade

Pošto banke dugo nisu imale visoke neto kamatne marže, pa su to nadoknađivale visokim naknadama za raznorazne usluge koje ne spadaju u navedenu kategoriju, dizanjem kamatnih stopa u eurozoni, neto kamatna marža naših banaka je porasla, međutim naknade se nisu smanjile, nego su naprotiv porasle. Naše banke su uglavnom u vlasništvu evropskih grupacija te nije osporena mogućnost uvođenja poreza na neto kamatnu maržu, moguće je da bi se ti novi troškovi podmirivali dodatnim dizanjem ionako visokih naknada.

Sve u svemu, činjenica ostaje da smo relativno siromašniji nego što smo bili ranije, a bankovna štednja, ako smo se na nju i odlučili, nije nam nipošto ublažila situaciju. Ovdje se nameće logično pitanje: Koji oblik štednje može dugoročno sačuvati vrijednost naše ušteđevine od propadanja usljed poskupljenja i rekordno visokih neto kamatnih marži?