Putnik je uvijek najvažniji

Centrotrans je kompanija koja, skoro 80 godina, građanima Bosne i Hercegovine, regiona, ali i dijaspori u Evropi pruža prijevozne i turističke usluge. Koja je formula dugovječnosti Vaše kompanije?

- Uspjeh i dugovječnost rada Centrotransa bazira se na jasnoj viziji, kvalitetnom menadžmentu, te odanim i privrženim kadrovima - uposlenicima koji su opredijeljeni da pružaju usluge našim korisnicima prema njihovim potrebama i očekivanjima. Generacije uposlenika pružale su maksimum i učinili su sve kako bi naši korisnici bili zadovoljni pruženim uslugama, čime su kroz svoj rad, sebi i članovima svoje porodice, obezbijedili sigurne prihode i životnu egzistenciju.

Stari Grad je bio prvi

O načinu kadroviranja i vođenju kompanije Centrotrans govori činjenica da su u zadnjih 40 godina istu vodila trojica direktora i to: Jusuf Burdžović (1985-1994), Muhamed Šaćiragić (1995-2009) i Safudin Čengić (2010-2025). Sve to rezultiralo je kontinuitetom vođenja jasno utvrđene poslovne politike i strategije razvoja kompanije.

Tokom godina rada bilo je uspona, ali i padova u poslovanju Centrotransa. Možete li nam istaknuti neke od najznačajnijih?

- Centrotrans je prolazio kroz periode koji su bili dobri, ali i loši.

Po dobru se može istaknuti integracija Udarnika, Drvotransporta i Autocentar u kompaniju Centrotrans koja je obavljena 1963. godine. Također, to su i Olimpijske igre 1984. u kojima je Centrotrans bio nosilac prijevoza svih učesnika Igara.

Čengić: Izmirimo sve obaveze i pozitivno poslujemo/Foto: Senad Gubelić/Oslobođenje

Obnova ratom uništene imovine Centrotransa predstavlja primjer kako uposlenici mogu, u kratkom periodu, odričući se vlastitih potreba riješiti gorući problem - nedostatak prijevoznih sredstava. Također, to je i proces privatizacije koji je, od predstavnika poslovne zajednice i vlasti, ocijenjen kao jedna od najuspješnijih privatizacija u BiH.

Kada govorimo o događajima koji su negativno utjecali na poslovanje Centrotransa, mogu istaknuti da je na prvom mjestu agresija na Bosnu i Hercegovinu. Uništena je Autobaza u Sarajevu sa više od 250 autobusa, autobusne stanice u Sarajevu, ali i u Olovu, Ilijašu... Također, veliki poslovni izazovi bili su u vrijeme ekonomske krize (2008), a posebno u vrijeme pandemije koronavirusa (2020). I pored svih izazova, Centrotrans je uspio da se oporavi i nastavi svoj rast na tržištu prijevoznih usluga.

Građani Sarajeva zahvalni su Centrotransu što je, kada su praktično ostali bez prijevoza, preuzeo ulogu nosioca javnog prijevoza putnika u Kantonu Sarajevo. Kako ste to postigli?

- Dugi niz godina javni prijevoz na prostoru Kantona Sarajevo nije bio na nivou koji može zadovoljiti potrebe građana. Centrotrans je svoj dio usluge javnog prijevoza koji je održavao obavljao u skladu sa registriranim redom vožnje. Općina Stari Grad je prva općina koja nije bila zadovoljna uslugama Grasa i od nadležnog ministarstva zatražila je da naša kompanija preuzme minibuski prijevoz putnika na području ove općine. Nakon toga, zahtjevi su došli i od drugih općina, tako da danas Centrotrans održava više od 60 odsto autobusnih i minibusnih linija u Kantonu Sarajevo.

Postavlja se pitanje kako smo uspjeli da pridobijemo naklonost građana Sarajeva? Prije svega kvalitetom autobusa i minibusa, redovnošću održavanja polazaka, te ljubaznošću voznog osoblja. Putnici iznimno cijene redovnost u održavanju registriranih polazaka. Centrotrans u prosjeku, tokom godine, redovno održava 99 odsto svih polazaka i zbog toga ima naklonost putnika.

Kanton Sarajevo, u zadnjih četiri, pet godina, značajna sredstva ulaže u modernizaciju saobraćajne infrastrukture i voznog parka KJKP Gras. Kako Vi gledate na sve to?

- Svakako da je za građane i cjelokupnu zajednicu od iznimne važnosti dobra saobraćajna infrastruktura i kvalitetan vozni park javnog prijevoza putnika. Kanton Sarajevo, zahvaljujući viziji ministra Adnana Štete, nakon godina devastacije pristupio je rekonstrukciji tramvajske pruge, kupio nove tramvaje, trolejbuse, a sada i nove minibuse i autobuse. Sve to, kupljeno je i izgrađeno novcem građana Sarajeva i stavljeno na raspolaganje KJKP Gras. Za razliku od javnog preduzeća, Centrotrans autobuse kupuje vlastitim ili kreditnim sredstvima bez bilo kakve pomoći ili donacije kantonalnih vlasti. Iz ostvarenih prihoda pokrivamo sve troškove poslovanja, radnicima redovno isplaćujemo plate sa doprinosima, državi uplaćujemo direktne i indirektne poreze, te bankama na vrijeme servisiramo odobrene kredite. Uz sve to pozitivno poslujemo.

Gdje su vozači?

Nažalost, u Grasu je sve promijenjeno osim organizacije i pristupa uposlenika prema državnoj imovini i odnosu prema vlasniku javnog preduzeća. Treba se prisjetiti da je Grasu japanska vlada, 1998. godine, donirala novih 50 autobusa, 10 zglobnih autobusa i 20 minibusa. Međutim, lošim upravljanjem i neadekvatnim održavanjem, bez bilo kakvog obračuna amortizacije, autobusi su brzo počeli da se kvare, da bi na kraju bili i otpisani. Bojim se da se takvo nešto može ponoviti i ovoga puta.

Evidentan je nedostatak kadrova, posebno voznog osoblja. Kako Centrotrans rješava ovaj problem?

- Činjenica je da na birou za zapošljavanje u Kantonu Sarajevo imamo više od 900 nezaposlenih profesionalnih vozača, ali kada neko od prijevoznika iskaže potrebu za zapošljavanjem, oni se ne prijavljuju iz razloga što negdje već rade “na crno”, a zdravstveno osiguranje imaju na osnovu prijave na birou. Zbog takvog pristupa Centrotrans je osnovao vlastiti Edukacioni centar i Autoškolu kroz koje potencijalnim kandidatima omogućava da postanu vozači motornog vozila. U prethodnih pet godina prekvalificirali smo više od 250 osoba raznih zanimanja koje su stekle zvanje vozača motornog vozila, od čega je više od 150 zaključilo ugovore o radu sa Centrotransom. Takvim pristupom obezbijedili smo potreban broj kadrova za nesmetano obavljanje javnog linijskog prijevoza putnika.

Bez zadovoljnih radnika nema uspješne kompanije
/Centrotrans

Posljednjih 16 godina direktor ste Centrotransa, jedne veoma uspješne kompanije. Kada se prisjetite svojih prvih radnih dana, kako gledate na njih, koliko su bili izazovni ili zastrašujući?

- Iskreno, Centrotrans je uvijek bio velika i uspješna kompanija. Nažalost, rat je najvećim dijelom devastirao kompaniju, posebno u segmentu prijevoza tereta koji je praktično ugašen. Kada sam došao, davne 1982. godine, bilo je prestižno zaposliti se u kompaniju Centrotrans. Kao mlad uposlenik i sa nedovoljnim iskustvom, postojala je doza straha i respekta zbog bojazni da neću uspjeti odgovoriti izazovima u tako velikoj kompaniji. Međutim, zahvaljujući starijim kolegama i vlastitoj želji da učim, vrlo brzo bio sam prihvaćen od rukovodioca i saradnika. Nakon nepune tri godine, u 28. godini, postao sam najmlađi direktor OOUR-a u kompaniji. Od tada obnašao sam veliki broj rukovodnih funkcija, da bih 2010. godine preuzeo rukovođenje Centrotransom.

Da li je staza kojom ste prošli do uspjeha bila češće ugodna ili naporna?

- Nas četvorica braće, u dobi od jedne do šest godina, usljed saobraćajne nesreće ostali smo bez oca. Rahmetli naša majka preuzela je i ulogu oca i uz nesebičnu ljubav i požrtvovanjem školovala nas je i izvela na pravi put. Svi smo završili fakultete, osnovali porodice i ostvarili se kao supružnici i roditelji, te izgradili profesionalnu karijeru. U takvom okruženju, bez oca, a kasnije i bez majke, morali smo naporno raditi kako bismo imali osnovne uslove za život. Međutim, kada se sve sabere, moram reći da je bilo izuzetno lijepih i uspješnih trenutaka, uz zahvalnost dragom Bogu za dobro zdravlje i sve ono što nam je omogućio.

Da li je Vama teže bilo postati rukovodilac uspješne kompanije ili opstati na rukovodećoj poziciji u Centrotransu?

- Kao mlada osoba vrlo brzo sam postao rukovodilac. Na toj poziciji uvijek morate dokazivati svoju kvalitetu u donošenju ispravnih odluka. Sama činjenica da sam na rukovodnim funkcijama bio više od 40 godina govori o tome da su oni koji odlučuju o kadrovima procijenili da posjedujem kvalitete za obnašanje rukovodnih funkcija u kompaniji. Kada ste mladi, onda vas nose energija i zanos, a kada dođete u zrelije godine, onda vas vode iskustvo i mudrost.

Kada se osvrnete na svoju karijeru, da li biste nešto uradili drugačije?

- Previše je događaja koji su bili vezani za moj odnos sa Centrotransom. Sve odluke donosio sam na bazi trenutne procjene, konsultacije sa saradnicima i stvarnog interesa naše kompanije. Kada prođe određeno vrijeme, to se posmatra iz nekog drugog ugla, pa na osnovu toga možda bi čovjek nešto i drugačije uradio.

Lakše je kroz vrata

Ipak, mišljenja sam da sam u datom trenutku, u skladu sa svojim znanjem, iskustvom i sposobnostima, donosio najracionalnije odluke koje su bile od interesa za našu kompaniju, njene uposlenike i društvenu zajednicu.

Kaže se da čovjek uči dok je živ. Ima li neka najdraža lekcija koju ste naučili, a da Vam je i danas na pameti, da Vas prati kroz život?

- Kada sam počinjao kao direktor, jedan veteran Centrotransa mi je uz kahvu rekao slijedeće: “Dragi moj Čenga, posmatram te i analiziram. Mlad si, pun snage i energije, obrazovan si i imaš određeno iskustvo. Čini mi se da si spreman i glavom probiti ovaj zid, te proći u drugu prostoriju i ja sam siguran da ti to možeš uraditi, ali ti savjetujem da prije nego to uradiš, pogledaš lijevo i desno i vidjet ćeš da na nekih metar, dva ili više postoje vrata ili prolaz. Prolaz kroz zid će biti sa krvavim posljedicama, a prolaz kroz vrata će proći bez bilo kakvih posljedica”. Ovo je savjet i poruka koju prenosim mladim rukovodiocima.

Ako život čine i male stvari, koja Vas je sitnica učinila neizmjerno sretnim?

- Iskreno, ne čini me više sretnim to što posjedujem neku nekretninu ili dobar auto. Naravno da je to dobro ukoliko čovjek svojim radom takvo što može sebi priuštiti. Ipak, smatram da je čovjek puno sretniji kada on i njegovi imaju dobro zdravlje, složnu porodicu, krug prijatelja sa kojima se druži i mogućnost da sa njima putuje. Često okupljanje i druženje sa braćom i prijateljima u mojoj šupi uz šporet fijaker je nešto što mi daje dodatnu snagu za naporne dane rada.

Tokom radnog vijeka, pored svakodnevnog rada u kompaniji, odvajali ste vrijeme i na polju edukacije, čime ste stekli i akademska zvanja.

- Ovom prilikom želim naglasiti da je edukacija cjeloživotni proces. Svako od uposlenika mora biti svjestan da je njegova stečena diploma polazni osnov ili preduvjet da može obavljati određene poslove, ali da ste u obavezi kontinuirano se educirati kako biste mogli odgovoriti zahtjevima vaših korisnika usluga i novim tehnologijama.

Impresivnu flotu Centrotrans uredno obnavlja vlastitim sredstvima/Centrotrans

Lično sam se prilagodio zahtjevima tržišta i potrebama naših korisnika. Tokom svog radnog vijeka svake godine prisustvovao sam raznim seminarima ili edukacijama koje su, po mojoj procijeni, mogle doprinijeti pravilnom razumijevanju problema sa kojim se susrećemo, te iznalaženju rješenja za njegovo otklanjanje.

U cilju provođenja vlastite edukacije i stjecanja akademskog zvanja, upisao sam i uspješno apsolvirao postdiplomske studije, a nakon toga uspješno odbranio doktorsku disertaciju i stekao zvanje doktora društvenih nauka. Činom odbrane doktorske disertacije ispunio sam vlastiti san, ali i san rahmetli majke, koja je zadnji dinar za svoja četiri sina izdvajala, kako bi nam omogućila da završimo potrebne škole.

Kažu da ko je navikao da radi, teško izlazi iz te mašine. Nakon dinamičnog i uspješnog radnog vijeka, da li se jedan leader može smiriti u manje dinamičnoj sredini ili mirovini?

- Sebe nikada nisam mogao zamisliti da budem u mirovini, odnosno da nemam nikakvih obaveza i ništa ne radim. Centrotrans će preuzeti mlađi kadrovi, a ja ću iz neke nadzorne pozicije kontrolirati rad novog menadžmenta. Pored toga, namjera mi je dodatno se angažirati u stvaranju uvjeta za bolji poslovni ambijent, kvalitetniju zakonsku regulativu, te afirmaciju društveno odgovornog rada na promociji pozitivnih priča u Bosni i Hercegovini. Također, nastavit ću rad u poslovnim udruženjima i komorama, te rukovoditi socijalnim dijalogom na nivou Federacije BiH. Ima još puno poslova za koje smatram da mogu dati doprinos u interesu našeg društva.

Savjet mladima koji imaju želju i ambiciju da se ostvare kao leaderi?

- Svakom studentu nakon završetka fakulteta preporučujem da niti jedan dan ne provede na birou za zapošljavanje. Treba početi raditi bilo koji posao iz razloga što će to biti prilika da vas neko primijeti na bazi vašeg pristupa poslu, odgovornosti za povjerene zadatke, te odnosa sa osobama u vašem okruženju.

Lider se ne postaje na bazi diplome ili prečicom postavljanja na neku funkciju. Lider se stvara na bazi njegovog znanja, rada, iskustva i odnosa prema svojim saradnicima. Ne možete očekivati da vas doživljavaju kao lidera, a da pri tome nemate potrebno znanje u rukovođenju ili nemate izgrađen odnos prema svojim saradnicima i uposlenicima.

Na kraju, gdje vidite Centrotrans u narednim godinama?

- Siguran sam da će Centrotrans u narednim godinama nastaviti sa uspješnim poslovanjem. Za to postoje svi potrebni preduvjeti, relativno mladi tim koji rukovodi procesima i aktivnostima kompanije, predani uposlenici, kvalitetan vozni park, kao i tržište kako u Kantonu Sarajevo, tako i u međugradskom i međunarodnom saobraćaju. Očekujem daljnji nastavak brige o vlastitim uposlenicima i odgovoran pristup prema kompletnoj društvenoj zajednici. Centrotrans je uvijek bio društveno odgovorna kompanija i takva treba da ostane i u budućnosti.