Promjene u svijetu novca: Svim centralnim bankama gotovina je problem

Nedavno je predstavljena studija gotovina budućnosti, koju su po nalogu Bundesbanke radile kompanija VDI/VDE i Institut za istraživanje javnog mnijenja Sinus. Predsjednik Bundesbanke Burkhard Balz je komentarisao da je svjestan kako je “svijet novca u Njemačkoj i u samoj Evropi u promjenama”, ali kako je dužnost centralnih banaka garantovati nesmetan promet novca.

Štampanje, transport, čuvanje...

Svim centralnim bankama je gotovina zapravo problem, novac treba štampati, transportovati, ali onda i čuvati kako od lopova, tako i od svih drugih mogućih nedaća. Tu su svakako i oni koji falsifikuju, potom treba provjeravati i mijenjati novac koji je dotrajao ili uništen (amortizovan).

Na početku emisije eura Njemačka je štampala 165 milijardi eura, danas je to 400 milijardi eura iako je sve manje gotovine u opticaju. U skandinavskim zemljama prognoze su da će gotovina za neku godinu biti potpuno van upotrebe. Švedska ima pravnu regulativu koja dopušta trgovcima da odbijaju plaćanje papirnatim novcem, a gotovinske transakcije čine svega 1 posto ukupnog prometa. Većina zapadnih zemalja postepeno je ukidala novčanice većih apoena, a kupovine u gotovini su ograničile na određeni iznos, dok su banke drastično smanjile broj bankomata.

Centralne banke permanentno rade na finansijskim inovacijama u vezi s digitalizacijom novca, ukidanjem gotovine pa čak i uvođenjem kriptovaluta koje bi bile pod kontrolom centralnih banaka.

S obzirom na veliki interes i napore da se javnost uvjeri da je sigurnije i bolje koristiti digitalni umjesto papirnog novca, s razlogom se postavlja pitanje zašto mnoge centralne banke sa svojim kapitalom rade upravo suprotno - kupuju zlatne poluge i povećavaju vlastite rezerve zlata koje neki nazivaju i “reliktom prošlosti”.

Deset najvećih centralnih banaka u svijetu (raspolažu najvećom ukupnom imovinom) u svom portfelju ima ogromne količine zlata. Podaci kojim raspolaže World Gold Council ukazuju da SAD imaju 8.133,5 tona zlata, Japan 846 tona, Kina 2.262,5 tona, Njemačka 3.352,3 tone, Italija 451,8 tona, Španija 281,6 tona, Ujedinjeno Kraljevstvo 310,3 tone, Švicarska 1.040 tona i Indija 822,69 tona zlata.

U trenutku pisanja ovog teksta ukupna vrijednost navedenih zlatnih rezervi iznosi 1,58 hiljada milijardi eura, a tokom 2023. godine centralne banke u svijetu su kolektivno kupile dodatnih 1.037 tona zlata.

Prema istraživanju World Gold Councila u kojem je sudjelovalo 70 centralnih banaka, njih 81 posto smatra da će centralne banke u idućih 12 mjeseci kupiti još zlata i sveukupno povećati zlatne rezerve.

Kao najvažniji razlog za kupovinu zlata centralne banke su navele činjenicu da je zlato dobro za dugoročno čuvanje vrijednosti, cijena mu raste u krizama, što je jako korisno pri postizanju veće diverzifikacije portfelja i činjenica da pri posjedovanju zlata ne postoji takozvani kreditni rizik druge strane. Primjer je početak rata u Ukrajini kada su SAD Rusiji zaplijenile milijarde dolara uložene u američke državne obveznice, ali ruske zlatne rezerve nisu mogle zaplijeniti, jer se one nalaze u Moskvi i pod direktnom kontrolom Rusije. Među ostalim očekivanjima i prognozama centralnih banaka uočljiva je ona u kojoj 69 posto njih smatra da će za 5 godina postotak zlata u ukupnim rezervama centralnih banaka rasti. Do toga može doći samo na dva logična načina - ili će centralne banke kupiti značajne količine zlata - ili će cijena zlata značajno porasti, pa će njihove postojeće rezerve dobiti na vrijednosti.

Sigurnost

Dakle, institucije koje znaju sve o novcu, valutama i bankarstvu, a u isto vrijeme imaju i ovlasti da potpuno samostalno određuju kolika će količina novca u opticaju biti u njihovoj zemlji, koji će biti kurs te valute, kolike će biti kamatne stope na štednju ili kredite, iz nekog razloga ne ulažu svoj kapital u dionice uspješnih kompanija, fondove ili napredne kriptovalute, već u “relikt prošlosti”.

Centralne banke smatraju da u vrijeme finansijskih i geopolitičkih nesigurnosti upravo zlato daje najviši stepen sigurnosti za ulaganje. Ako institucije koje su zadužene za proizvodnju eura, dolara ili franaka same ne vjeruju u stabilnost svojih valuta, već preferiraju zlato, možda bismo i svi mi trebali razmisliti o tome da svoj kapital ulažemo u dokazano najsigurniju valutu u istoriji.

Krizne situacije su pokazale da je dobro imati gotovinu zbog same sigurnosti, jer digitalni novac ima opasnost od rušenja sistema, ali i činjenice kako je nadzor digitalnog transfera veoma često negdje u inostranstvu.