Podaci koji mijenjaju sliku Evrope: U najvećoj ekonomskoj sili većina građana podstanari
Evropske zemlje bilježe velike razlike u načinu stanovanja, troškovima, kvaliteti i dostupnosti stambenog prostora, pokazuje izdanje publikacije Stanovanje u Evropi 2025. Podaci Eurostata obuhvataju širok raspon tema, od vlasništva i tipa stanovanja, preko cijena nekretnina i zakupa, do energetske efikasnosti, prezaduženosti domaćinstava i uticaja stanovanja na okoliš.
Prema podacima za 2024. godinu, 68 posto stanovnika Evropske unije živjelo je u domaćinstvima koja posjeduju vlastitu nekretninu, dok je 32 posto stanovalo u iznajmljenim objektima. Najveći udio vlasnika zabilježen je u Rumuniji, Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Njemačka je jedina zemlja u kojoj većina stanovništva živi u iznajmljenim stanovima, dok su visoki udjeli podstanara prisutni i u Austriji i Danskoj.
Kada je riječ o tipu stanovanja, nešto više od polovine stanovnika EU živi u kućama, dok gotovo isto toliko živi u stanovima. Kuće su dominantne u većini država članica, a najveći udio zabilježen je u Irskoj, Nizozemskoj, Belgiji i Hrvatskoj. Suprotno tome, u Španiji, Latviji i Malti većina stanovništva živi u stanovima. Razlike su izražene i po tipu naselja: u gradovima dominiraju stanovi, dok su u ruralnim područjima kuće gotovo pravilo.
Prosječna veličina stambenog prostora u EU iznosi 1,7 soba po osobi, dok prosječno domaćinstvo ima 2,3 člana. Najviše prostora po osobi imaju stanovnici Malte, Belgije, Luksemburga i Nizozemske, dok su na dnu ljestvice Slovačka, Rumunija, Poljska i Latvija. Istovremeno, gotovo 17 posto stanovnika EU živi u prenapučenim domaćinstvima, dok 33 posto živi u objektima koji se smatraju prevelikim za potrebe domaćinstva.
Kvalitet stanovanja dodatno se ogleda u mogućnosti zagrijavanja doma. U 2024. godini, devet posto stanovnika EU nije moglo osigurati adekvatno grijanje. Najveći problemi zabilježeni su u Bugarskoj, Grčkoj, Litvaniji i Španiji, dok su Finska, Slovenija i Poljska imale najniže udjele stanovništva pogođenog ovim problemom.
Troškovi stanovanja u EU nastavili su rasti. Cijene nekretnina su između 2010. i 2024. godine porasle za ukupno 53 posto, s najvećim rastom u Mađarskoj, Estoniji i Litvaniji. Iznajmljivanje je u istom periodu poskupjelo za 25 posto na nivou Unije, dok je inflacija iznosila 39 posto. Irska, Danska i Luksemburg imaju najviše troškove stanovanja u odnosu na prosjek EU, dok su Bugarska, Hrvatska i Poljska među zemljama s najnižim troškovima.
U prosjeku, domaćinstva u EU troše 19 posto raspoloživog dohotka na stanovanje, dok je taj udio znatno veći kod stanovništva izloženog riziku od siromaštva, gdje dostiže 37 posto. Poseban pritisak osjeća se u urbanim sredinama, gdje gotovo deset posto stanovnika troši više od 40 posto prihoda na stanovanje. Devet posto stanovnika EU živi u domaćinstvima s dugovanjima za hipoteku, kiriju ili režijske troškove, a najveći udio takvih slučajeva zabilježen je u Grčkoj.
Građevinski sektor u EU u 2024. godini činio je 5,5 posto bruto dodane vrijednosti, s najvećim udjelom u Rumuniji, Slovačkoj i Hrvatskoj. Cijene izgradnje novih stambenih objekata porasle su za 56 posto od 2010. godine, a investicije u stanovanje iznosile su 5,3 posto BDP-a Unije.
Tokom 2024. godine u EU je odobreno oko 1,5 miliona građevinskih dozvola za stanove, dok stambene površine zauzimaju tek oko tri posto ukupne teritorije Unije. Podaci ukazuju na duboke strukturne razlike u evropskom stanovanju, ali i na rastući pritisak troškova, posebno u gradovima i među socijalno ugroženim grupama.
