Godina novih neizvjesnosti: Prognoze ne izgledaju dobro ni za ovu, ni za one nakon nje

Godina 2024. je iza nas, a nova 2025. nosi samo neizvjesnost. Prognoze ne izgledaju dobro, niti za 2025. niti za godine nakon nje. Zašto? Zato što se nalazimo u vremenu u kojem su ekonomska i politička previranja tako žestoka da ona koja su prethodila Prvom i Drugom svjetskom ratu izgledaju poput dječije igre. Trenutno postoje dvije krize. Jedna finansijska, a druga geopolitička. Postojeći finansijski sistem je pri kraju i samo je pitanje trenutka kada će se raspasti. Sistem zasnovan na beskrajnom štampanju novca bez pokrića doveo je do toga da je američki dolar, koji je inače svjetska rezervna valuta, izgubio čak 99 posto vrijednosti.

Okruženje

Ne može biti jasnijeg znaka kraja jedne ekonomske epohe nego kada globalna svjetska rezervna valuta padne za 99 posto, kaže Egon von Greyerz, švajcarsko-švedski investicioni bankar. Na takvom novcu, koji centralne banke mogu stvarati doslovno ni iz čega, zasnovana je ogromna piramida duga koji pomenuti bankar, sa svim finansijskim izvedenicama i derivatima, procjenjuje na 3 kvadriliona dolara! Dodaje i da generalno prevladava mišljenje da države ne moraju vraćati dug, ali podsjeća i da nas istorija uči da su sve države koje nisu vraćale dug na kraju bankrotirale, a vrijednost njihove valute pala na nulu.

Na Zapadu, odnosno u Sjedinjenim Američkim Državama, itekako su svjesni toga. A to će ugroziti njihovu hegemoniju, što je njihov ubjedljivo najveći strah. Zato se godinama unazad pripremaju za ono što dolazi. Razmatraju naprimjer digitalnu valutu, ali i brojne druge stvari. Samo pratite šta novoizabrani američki predsjednik Donald Trump priča ovih dana i sve će vam biti jasno. Predlaže Kanadi da se pripoji SAD-u, najavljuje mogućnost da SAD kupe Grenland, angažuje američku vojsku svuda gdje ima nafte i rijetkih minerala i tako dalje.

I drugi se ponašaju slično. Samo nekoliko sati nakon pada Damaska izraelska vojska je tenkovima ušla u Siriju i okupirala Golansku visoravan. Izraelci kažu da tako prave tampon-zonu. No, Alastair Crooke, bivši britanski diplomata i dugogodišnji saradnik obavještajne agencije MI6, kaže da je londonski The Economist još 2015. objavio stvarni razlog tako brze okupacije u tekstu pod nazivom Black gold under the Golan. Ispod Golanske visoravni je, naime, ogromno nalazište nafte.

Ukratko, velika neizvjesnost s postojećim finansijskim sistemom te brojni sukobi za zadržavanje hegemonije i za kontrolu energetskih resursa ne ocrtavaju ništa lijepo u narednim godinama. U takvom nestabilnom okruženju zaista je teško govoriti o nekoj lokalnoj ekonomiji, jer sve lokalne ekonomije, uključujući i bosanskohercegovačku, zapravo samo mogu da čekaju i gledaju šta će se dalje dešavati.

Nama, doduše, ide u prilog što smo se tako ponašali zadnjih tridesetak godina, pa smo naprosto navikli na to. Ako neko misli drugačije neka samo pogleda podatke o bh. vanjskoj trgovini. Samo jedan mjesec (mart 2023) u posljednje 24 godine BiH je imala suficit u razmjeni robe i usluga sa svijetom. A i to u veoma skromnom iznosu od jedva nekih 165 hiljada KM. Međutim, ne treba zaboraviti ni činjenicu da je bh. ekonomija doslovno u vazalskom odnosu spram evropske, što je karakteristika koja se također proteže decenijama unazad.

A to znači da ako evropskoj ekonomiji, a posebno njemačkoj, ide dobro, i za bh. ekonomiju će ostati nekoliko mrvica na stolu. Ako ide loše, i bh. ekonomiji će ići loše. Loša vijest u ovom slučaju glasi da evropskoj, a posebno njemačkoj ekonomiji, ne cvjetaju ruže. Čak jedan Volkswagen najavljuje zatvaranje proizvodnih pogona.

Nedostatak jeftinog ruskog plina i zamjena sa skupim američkim, kao i jaka konkurencija iz Kine, doslovno razara njemačku autoindustriju, na koju je bh. privreda itekako “naštiklana”. Ulje na vatru dolijevaju Amerikanci koji daju brojne povlastice i pogodnosti njemačkim proizvođačima koje odluče da presele proizvodne objekte preko Atlantika. Kako će se u tome snaći bh. privreda, ostaje da se vidi. No, sudeći prema ključnoj osobini ovdašnjih političara i posebno privrednika, koju prof. dr. Zlatko Hadžidedić opisuje kao podanički mentalitet ili kao kulturu ovisnosti o strancima, budućnost nam ne nosi ništa lijepo.

Rezerve

Pogledajmo naprimjer sljedeće. BiH ima dokazane rezerve uglja od 2,5 milijardi tona, što je prema trenutnom obimu potrošnje dovoljno za naredne 264 godine, pokazuju podaci iz Statistical Review of World Energy British Petroleuma te američke U.S. Energy Information Administration (EIA). Zahvaljujući toj činjenici, BiH je decenijama unazad imala najjeftiniju cijenu električne energije u Evropi. No, umjesto da država investira i pošalje ljude iz BiH u Njemačku da “otkriju” kako to 67 njemačkih termoelektrana zajedno emituje manje štetnih plinova od samo jedne bh. termoelektrane, bh. su se političari odlučili za drugačiji pristup. Pristali su na modernu zelenu agendu (koja, usput budi rečeno, upravo odumire u SAD-u) te su angažovali švedske stručnjake da nas savjetuju u projektu odustajanja od uglja. A znate li kolike su švedske rezerve uglja? Dovoljne tek za nekoliko mjeseci. A švedska vlada, čak i u takvoj situaciji, ne pristaje na zelenu agendu.

Ili drugi primjer. Kod nas se političari doslovno utrkuju oko toga da osposobe takozvanu Južnu interkonekciju kako bi ubuduće koristili američki ukapljeni plin (LNG - Liquefied Natural Gas) umjesto “mrskog” ruskog plina. Nažalost, niko od političara ne pominje koliko je američki plin skuplji od ruskog (4 do 7 puta). Ali čak ni to nije sve. Znate li šta je tu problem? Što ćemo na kraju opet dobiti ruski plin, s obzirom na to da je američki CNN objavio kako američke kompanije masovno kupuju ruski ukapljeni plin u Indiji te ga prodaju Evropi po prenapuhanim cijenama.

Mnogi su u BiH bili jako uvrijeđeni kada su dva ugledna psihologa (Richard Lynn i Tatu Vanhanen) objavila studiju IQ and the Wealth of Nations, u kojoj vezuju inteligenciju (IQ - Intelligence Quotient) stanovništva sa ekonomskim uspjehom zemlje. Prema toj studiji BiH, Hrvatska i Srbija imaju najniži koeficijent inteligencije lokalnog stanovništva u Evropi. A šta čovjek može uopšte zaključiti ako stvari posmatra kroz prizmu ovog što se trenutno dešava sa Južnom interkonekcijom i cijenama američkog i ruskog plina? Nema tu baš puno logike sa bh. strane, zar ne? A kroz tu prizmu nedostatka elementarne logike treba posmatrati i nadolazeću 2025. godinu, kao i druge nakon nje.