Ekonomija koja je hranila Jugoslaviju: Ovo je pet najmoćnijih kompanija iz SFRJ, jedna iz Sarajeva
Ekonomski pejzaž bivše Jugoslavije obilježili su industrijski giganti čiji su brendovi i proizvodi bili prepoznatljivi ne samo u regiji, nego i širom svijeta. Kompanije koje su zapošljavale desetine hiljada ljudi, gradile gradove i cijele generacije uvodile u srednju klasu, danas su uglavnom nestale ili postoje samo kao blijeda sjena svoje nekadašnje moći.
Jedan od simbola jugoslavenske industrije bila je INA (Industrija nafte Zagreb). Krajem 1980-ih ova kompanija zapošljavala je oko 35.000 radnika i bila energetska kičma cijele federacije. Bilo da se radilo o istraživanju i eksploataciji nafte i plina u Slavoniji i Jadranu, preradi u rafinerijama u Sisku i Rijeci ili distribuciji kroz mrežu benzinskih pumpi, INA je predstavljala stratešku kompaniju od koje je zavisila država. Iako nije potpuno nestala, privatizacija i dolazak MOL-a srušili su njen značaj i utjecaj kakav je imala u SFRJ.
Sličnu priču nosi i Energoinvest iz Sarajeva, nekada najveći izvozni gigant u Bosni i Hercegovini. Sa oko 40.000 radnika, od kojih je više od polovine radilo širom svijeta, ova kompanija bila je sinonim za jugoslavenski izvoz. Metalurgija, hemija, građevinarstvo, elektrooprema – nije bilo kontinenta na kojem nisu postojali njihovi poslovi. Raspad Jugoslavije, rat i sankcije slomili su Energoinvest, koji danas postoji samo formalno, daleko od statusa koji je imao osamdesetih godina.
U Beogradu je Genex bio simbol uspjeha i modernosti. Njihova kula, “Zapadna kapija”, svjedočila je moći firme koja je zapošljavala oko 13.000 ljudi i dominirala izvozno-uvoznim poslovima, turizmom i hotelijerstvom. Genex je bio lice jugoslavenskog povezivanja sa svijetom – preko njega su išli i poslovi, i devize, i turisti. Sankcije devedesetih i urušavanje tržišta srušili su ovu kompaniju, a ime Genex danas se spominje tek u nostalgičnim podsjećanjima.
Na jadranskoj obali, u Splitu, radila je Jugoplastika, gigant koji je zapošljavao oko 13.500 radnika. Proizvodili su sve – od dječjih igračaka, preko obuće i sportske opreme, do kućnih i industrijskih plastičnih predmeta. Dresovi i patike Jugoplastike nosili su se širom Jugoslavije, a ime firme postalo je i sportska legenda zahvaljujući košarkaškom klubu koji je nosio isti naziv. Nestanak Jugoplastike došao je s ratom, tranzicijom i najezdom jeftinije konkurencije iz Kine i Turske, pa je firma razbijena i ugašena.
Posebna priča je Zastava iz Kragujevca, industrijski kolos sa više od 30.000 zaposlenih. Njihovi automobili – Fića, Stojadin, Yugo – bili su zaštitni znak ulica od Ljubljane do Skoplja, a Yugo je stigao i do američkog tržišta. Osim automobila, Zastava je proizvodila kamione, poljoprivredne mašine i oružje. Sankcije, ratovi i bombardovanje 1999. godine uništili su fabriku. Danas postoji kroz Fiat Srbija, ali sa neuporedivo manjim kapacitetima i bez nekadašnjeg značaja.
Ako se uzme u obzir da je samo ovih pet kompanija zapošljavalo više od 100.000 ljudi, jasno je zašto se njihov raspad smatrao ekonomskom tragedijom. Ratovi, raspad zajedničkog tržišta, sankcije, loše privatizacije i globalna konkurencija doveli su do toga da su industrijski giganti SFRJ nestali ili izgubili moć. Ipak, imena poput INA-e, Energoinvesta, Genexa, Jugoplastike i Zastave ostaju u kolektivnom sjećanju kao simboli vremena u kojem je jugoslavenska privreda igrala značajnu ulogu u svijetu.
