Da li ćemo dobiti i zeleni porez: Kako će se obračunavati i ko će ga plaćati?

Od januara 2026. godine EU će početi uvoditi carine na uvoz iz zemalja koje ne cijene ugljikdioksid po tržišnoj stopi Unije, što bi moglo bitno uticati na proizvođače sa visokim emisijama CO2 među njenim trgovinskim partnerima.

Globalni put

Novi režim određivanja cijene ugljikdioksida u EU može se gledati kao potencijalni izvor međunarodnih nesuglasica uz već ionako veliki broj globalnih izazova. No, mehanizam za granično prilagođavanje emisije CO2 mogao bi predstavljati najefikasniji globalni put ka postizanju ambicioznih ciljeva smanjenja emisije iz Pariskog sporazuma o klimatskim promjenama.

Kada je Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o promjeni klime stupila na snagu 1994. godine, bilo je jasno da će biti teško pridobiti zemlje za pristanak i da će se poštovati ograničenja emisije stakleničkih plinova zbog velikih finansijskih troškova iako su tržišni mehanizmi poput određivanja cijena CO2 ili dozvola za emisije kojim se može trgovati smatrani obećavajućim načinom smanjenja tih troškova. Mnogi su vjerovali da to nikada neće moći funkcionisati jer je javno mnijenje u većini zemalja daleko manje podržavalo tržišne pristupe nego što je to bilo u SAD-u.

Ograničenje emisija je najbolja šansa koju svijet ima za sprečavanje katastrofalnih klimatskih promjena. U okviru ovog mehanizma, zemlje koje ne oporezuju stakleničke plinove će zapravo imati carine na izvoz u EU u šest pilot-sektora s visokim emisijama ugljika: aluminij, željezo i čelik, cement, gnojiva, vodik i električna energija. Čini mi se da su to upravo sektori koji imaju veliki procenat učešća u izvozu naše zemlje u EU.

Do 2030. treba dodati još industriju u potpunosti. Uvoznici će morati kupiti uvozne dozvole, čiji će trošak biti jednak tržišnoj cijeni ugljikdioksida unutar EU, 77 eura (83,9 $) nakon 23. maja umanjen za cijenu ugljika koju dobavljači plaćaju u svojim zemljama.

Šta je to ekološki (zeleni) porez?

Osnovica ovog poreza je fizička jedinica za koju je dokazan specifičan negativan efekat za okoliš kada je upotrijebljena ili emitirana (OECD,1977). Ako je osnovica za porez količina CO2, koja se oslobodi pri izgaranju jedinice goriva, takav porez zovemo porez na ugljikdioksid. Ako je osnovica poreza količina energije koja se dobije pri izgradnji jedinice goriva, takav porez zovemo energetski porez.

Države u kojim se porez na CO2 već primjenjuje uglavnom su kao osnovicu za porez izabrale kilogram ili tonu emisije CO2 koja se oslobađa pri izgaranju jedinice goriva (Švedska, Norveška, Danska, Finska) ili osnovicu za porez čini količina ugljika u predmetu oporezivanja i količina energije koja se oslobodi pri izgaranju predmeta oporezivanja, kakav je slučaj u Nizozemskoj. U Sloveniji je osnovica za porez zbir emisija CO2 (u kg) kupljene količine goriva ili zapaljivih organskih tvari.

Moramo još dodati da se količina emisije ne mjeri neposredno, nego je za svako gorivo određena norma. Emisija CO2 se veoma razlikuje po jedinici proizvedene energije pojedinih energenata. Zna se da su najviše za ugalj, a najniže za zemni plin. Zbog tog nastaju razlike u oporezivanju pojedinih energenata. Porez na ugljikdioksid jedan je od načina internacionalizacije troškova emisije CO2 i u tom smislu povećava ekonomsku efikasnost.

Statička efikasnost

Glavni argument za njegovo uvođenje je statička efikasnost jer zagađivači s nižim graničnim troškovima bitno smanjuju emisiju od onih s višim graničnim troškovima. Pri pravilno utvrđenom porezu na jedinicu zagađivača, porez minimizira ukupne troškove za postizanje ciljanog nivoa emisije jer se porez plaća na svaku jedinicu emisije, odnosno na jedinicu emisije koja prelazi dopušteni nivo uz stalni poticaj za sniženje emisije i razvoj tehnologija za suzbijanje zagađivača. Taj stalni izazov zove se argument dinamičke efikasnosti. Ako se porez prebacuje na finalnog potrošača, raste cijena proizvoda (npr. cijena fosilnog goriva), što također potiče proizvodnju i upotrebu emisijski manje štetnih proizvoda. Drugo važno pitanje pri uvođenju poreza na ugljikdioksid jeste njegov uticaj na siromašni sloj stanovništva. Argument konkurentnosti moguće je ublažiti poreznim izuzecima energetski intenzivnih grana i kompanija, ili smanjenjem drugih poreza (porez na dobit ili doprinosa za socijalno osiguranje). Međutim, tada ne bi bilo uticaja na konkurentnost ekonomije, nego samo na pojedine ekonomske sektore koji bi bili ili oštećeni ili dobitnici.

Ekonomski instrumenti u politici zaštite okoline, zajedno s ekoporezima, kakav je i porez na ugljik, bitno su se proširili u evropskim državama u zadnjih deset godina. Zaštita okoline je postala mnogo jeftinija u poređenju sa regulativom, a istovremeno postoji stalna težnja za smanjenje zagađivača i inovacijskim tehnologijama. Uvođenjem poreza na ugljik u paketu, tj. uz cjelovito provođenje zelene agende do sada je bilo ograničeno na nekoliko zemalja. Nadam se da će od 2026. svijet biti puno sretniji i bez velikih klimatskih promjena i katastrofa.