Žene grade pravedniji svijet: Baronesa Harriet Harman o borbi za jednakost
Harman: Ženama se greške ne praštaju /Igor Šakić
Borba za ravnopravnost žena u politici, ali i javnom životu dugotrajan je i često bolan proces, a ključ uspjeha leži u solidarnosti, međusobnoj podršci i spremnosti na hrabre iskorake.
Ovo je poruka koju je u “Oslobođenoj”, podcastu Oslobođenja, uputila dugogodišnja britanska političarka i aktivistkinja za prava žena, baronesa Harriet Harman.
Grčevita borba
Ona je istakla da se promjena društvenih stavova često dešava sporo, te da je izvodiva samo kada žene odlučno zauzmu prostor koji im pripada.
Govoreći o vlastitom iskustvu, prisjetila se da su u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK) žene decenijama nastojale izboriti osnovna prava kao što su učešće u političkom životu, zaštita od nasilja u porodici i ekonomske prilike koje osiguravaju nezavisnost.
- Rođena sam 1950. godine, u vremenu kada je najvažnije bilo da se djevojka uda. Obrazovanje se smatralo prijetnjom, jer se strahovalo da nijedan muškarac neće htjeti ženu pametniju od sebe. Od tada se društvo znatno promijenilo, ali proces je bio dug i težak. Upravo zbog toga želim biti solidarna sa ženama u drugim državama koje prolaze isti put, kazala je Harman.
Kao i mnoge druge aktivistkinje, ukazala je na to da se ravnopravnost ne može mjeriti samo kroz brojke ili poređenja između država.
Harman navodi primjere zemalja poput Meksika ili Kolumbije, koje su u posljednjim godinama ostvarile izuzetne rezultate i postavile žene na najviše političke pozicije, dok se druge i dalje bore za elementarna prava.
Ipak, univerzalni ciljevi žena svugdje u svijetu ostaju isti - eliminacija nasilja, osiguranje ekonomske nezavisnosti i pravo da učestvuju u donošenju odluka koje direktno utiču na njihov život.
Harman smatra da je promjena moguća i zahvaljujući muškarcima nove generacije, koji imaju drugačije stavove od svojih očeva.
U “Oslobođenoj”: Sada je jasno da muškarci mogu biti saveznici ženskih pokreta/Igor Šakić
Ženski pokreti, koji su u prošlosti morali zatvoriti vrata muškarcima kako bi sami definisali vlastite prioritete, danas imaju priliku uključiti muškarce kao saveznike.
- Vidjela sam vašeg ministra vanjskih poslova i njegov govor, zvučao je kao pravi saveznik ženskog pokreta. To je velika promjena u odnosu na vrijeme kada su muškarci uglavnom bili pasivni ili čak protivnici. Ipak, na ženama je da definišu napredak koji žele, dok je na muškarcima da pruže podršku, istaknula je.
Govoreći o vlastitom početku, podsjetila je na 1982. godinu, kada je prvi put izabrana u britanski parlament. Tada su, kako kaže, samo tri posto poslanika činile žene, ona je bila trudna i suočena s ogromnim pritiskom javnosti, ali i kolega poslanika u parlamentu.
- Dobijala sam vreće pisama. Polovina ih je sadržavala riječi podrške, a druga polovina osude, ističe baronesa, navodeći jednu od poruka koja joj je ostala urezana u pamćenje: “Upropastila si život svom djetetu”.
- Kao majka uvijek nosite osjećaj krivice, a bavljenje politikom to samo pojačava. Zato je važno da žene dijele svoja iskustva i međusobno se ohrabruju, poručila je.
Smatra da su žene mnogo izloženije kritikama od muškaraca, naročito kada naprave grešku.
- Ako žena pogriješi, odmah se kaže da nikad nije trebala ući u politiku. Kada muškarac pogriješi, njegovi prijatelji ga brane i on nastavlja dalje. Zato je ženama potrebna dodatna podrška, naglasila je.
Formalne kvote
Poseban akcenat stavila je na situaciju u Bosni i Hercegovini i regiji, gdje politički angažman žena često ostaje vezan za pitanje kvota i formalnog ispunjavanja zakonskih odredbi. Baronesa Harman ističe kako mnoge žene, iako ulaze u politiku, odustaju jer nemaju dovoljno podrške ni unutar institucija, ni u društvu.
- Ako zajednica želi žene u politici, mora ih podržati i jasno im reći šta očekuje. To je dvosmjerni proces. Žene koje ulaze u politiku treba da znaju šta njihova zajednica od njih traži, a zajednica treba da stoji uz njih i da ih ne napušta nakon prve prepreke, poručila je.
Prilikom razgovora prisjetila se i vlastitih porodičnih iskustava koja su oblikovala njen put. Govorila je o majci koja je, pored brige o četvero djece i kućnih poslova, učila pravo jer je željela da radi kao pravnica.
Ključni odgovori
- Sjećam se kako je pripremala doručak i večeru, a u isto vrijeme učila iz pravnih knjiga. Moj otac je sjedio i čitao novine, a ona je radila sve istovremeno. Rekla sam tada: “Ne želim ovako da živim, moramo biti ravnopravni partneri, a ne podređeni”. Upravo taj osjećaj da žene imaju pravo na ravnopravnost bio je pokretač da se okrenem politici, pojasnila je.
Na kraju, naglasila je da žene same sebi moraju postaviti pitanje mogu li one biti te koje će pokrenuti promjenu.
- Ako vidite bolju budućnost za vašu djecu, vašu zajednicu, za zemlju, zašto se ne krenete baviti politikom? To je nešto što često i ne pitamo sami sebe, jer većina političara su još muškarci, tako da je pretpostavka “gdje je to za mene?”, ali možete li biti neko ko će napraviti promjenu, ko će biti pionirka, zašto ne biti dio te promjene, zaključila je baronesa Harriet Harman.
