Za obnovu kuće dobila 17,20 KM, a neki bez štete po 15.000 KM - I prizivaju nove poplave!

Majić je platila 100 KM čovjeku koji joj je pomogao da očisti kuću
Nepravda. Uvijek je bilo i uvijek će je biti, ali ona je u Bosni i Hercegovini postala svakodnevnica. I kao po nepisanom pravilu, ona uglavnom pogađa najslabije i najranjivije koji su prepušteni na milost i nemilost onih koji, umjesto da ih zaštite i pomognu, ostavljaju same da se u tišini bore za svoja prava kako znaju i umiju.
Nebriga sistema
Srećom, ima i onih koji dižu glas protiv nepravde, ukazuju na propuste u sistemu i hrabro bore za neko bolje sutra za sebe i svakog poštenog čovjeka. Upravo takva je naša sagovornica Dajana Majić, koja živi u selu Šćitovo Polje u općini Fojnica i koja je odlučila da za Oslobođenje govori o nepravdi i nebrizi institucija i svih organizacija koje su je doslovno zaboravile, a ujedno i ponizile, nakon poplava u oktobru prošle godine.
Priča nam da je u poplavama na njenoj kući i drugim objektima napravljena velika šteta. Drhtavim glasom kaže nam da je prije dvije godine izgubila muža i da živi sama. U noći užasa kada je voda došla do njene kuće, probudili su je ljudi iz Civilne zaštite i rekli joj da odmah izađe.
- U tom trenutku nisam znala šta se dešava. Ali, brzo sam se sabrala i uspjela sam da izvučem automobil. Voda je već bila u podrumu i ja sam morala otići kod roditelja. Čekala sam dvadeset dana da me se neko sjeti, da mi pomogne, a moram reći da nikada nisam željela da nekome budem na teretu. Međutim, niko nije dolazio. Onda sam se spremila i otišla u Općinu da tražim da mi vojska pomogne da očistimo objekte. Voda je nanijela ogromnu štetu na kući, podrumu, štali, pušnici... Imam sve slike i snimke, a oni su me pitali gdje sam bila dosad. Rekla sam da sam vidjela da je dosta ljudi tražilo pomoć i kad sam vidjela da mi niko ne dolazi, da sam došla da tražim da mi neko pomogne. Ja nisam ni dobrog zdravlja, operisana mi je kičma i desna ruka mi je faktički odsječena. Ništa ne mogu s njom. Sama živim i jednostavno su uslovi katastrofa. I tako su mi obećali da će mi nekog poslati. Dan za danom, na kraju nisu nikoga poslali. Zatim sam se požalila ljudima u Crvenom križu, međutim, oni su mi rekli da moram sama nekoga naći da mi pomogne da očistim. Našla sam čovjeka kojem sam platila 100 KM da očisti objekte. Sve je izbacio vani, a ja sam mu pomogla koliko sam pomogla, priča nam Majić.
Nakon toga je, kaže nam, obaviještena da će je posjetiti nadležna općinska komisija kako bi izvršili procjenu štete nastale usljed poplava.
- Došli su kod mene i procijenili da je šteta 1.500 KM. U međuvremenu sam od Caritasa dobila dva jorgana, vreću brašna od 25 kilograma i paket hrane. Od federalne Vlade, koja je također davala pomoć, dobila sam 1.000 KM. Oni su to što sam dobila uzeli u obzir i u odnosu na procijenjenu štetu na kraju odlučili da od Općine trebam dobiti 17,20 KM za sanaciju šteta od poplava. Potom su objavili listu sa podacima ljudi i iznos novčane pomoći koju trebaju dobiti, među kojima su i moje ime i prezime i taj iznos od 17 KM. Krivo mi je što su mi to uradili i što su me tako osramotili. Na kraju krajeva, ne moraju mi ništa pomoći, jer ja nikad ni od koga ništa dosad nisam dobila, pa ne moram ni tih 17 KM. Kad su objavili tu listu sa podacima stanovnika i iznose novčane pomoći, vjerujte, ja taj dan nisam mogla da živim od poziva. Ljudi su me zvali i doslovno me ismijavali. Govorili su mi: Šta ćeš sa ovoliko para? A ja u tom trenutku nisam znala o čemu govore. Kažu oni meni: Dobila si donaciju, ima da opremiš cijelu kuću. I na taj račun se svijet šprdao sa mnom. Pitali su me da li mogu sebi papuče kupiti od tih para. Vjerujte mi da nakon toga danima nisam mogla izaći iz kuće, ogorčeno govori Majić.
A onda je odlučila da onima koji su htjeli da je na najgori mogući način ponize stane na crtu. Uložila je žalbu općinskoj Službi za civilnu zaštitu i pomoć u nesrećama, tačnije Komisiji za raspodjelu novčane pomoći.
U žalbi, koju je Oslobođenje dobilo na uvid, navela je da odluku po kojoj joj za sanaciju posljedica poplava pripada 17,20 KM smatra neprimjerenom, degradirajućom i suprotnom osnovnim principima pravičnosti i transparentnosti, tražeći njenu hitnu reviziju.
- S obzirom na to da sam uredno predala zahtjev sa pratećom dokumentacijom koja jasno potvrđuje nastalu materijalnu štetu, ovakva odluka ukazuje na ozbiljne propuste u radu Komisije, a moguće i na nepravilnosti u procesu raspodjele sredstava. Ovim putem tražim pismeno obrazloženje odluke kojom mi je dodijeljen iznos od 17,20 KM, zatim precizne kriterije i metodologiju koju je Komisija koristila pri procjeni štete i dodjeli sredstava. Također tražim imena i prezimena svih članova Komisije koji su učestvovali u odlučivanju o raspodjeli pomoći, navodi se u žalbi koju je predala naglašavajući da će se, između ostalog, obratiti nadležnom sudu i drugim institucijama i organizacijama radi zaštite svojih prava ako se utvrdi da su sredstva raspoređena netransparentno i bez jasnih kriterija.
Ostaću živa
Majić kaže da je žalbu predala prije mjesec, a da odgovora još nema.
- Ovo je žalosno i sve ovo je za mene ponižavajuće jer sam prepuštena sama sebi. Jasno je meni na kraju kako se sve to dijelilo. Ali, hoću da kažem da ima ljudi koji nisu uopšte pretrpjeli neke štete, a dobili su puno novca, čak 15.000 KM i ti isti ljudi kažu: Dabogda opet bila poplava za mjesec. Onda vam je sve jasno. Još mi nisu ništa uplatili na račun, ali kad uplate, ja ću taj novac opet vratiti Opštini, pa neka oni sebi pomognu sa tim parama. Ostaću ja valjda živa, kaže na kraju našeg razgovora Majić.