(VIDEO) "Tijesto, dva krompira i malo začina" na Baščaršiji košta 20 KM: Nekima to nije puno

Na ulicama glavnog grada sreli smo Zejnila Fejzića, koji je izašao iz buregdžinice s računom koji ga je, blago rečeno - iznenadio.

Skuplji ćevapi

- Evo, upravo sam kupio sirnicu i ne mogu da vjerujem. Sirnica, zeljanica, krompiruša, sve po 20 maraka za kilogram! Pretjerali su s cijenama, stvarno ne znam gdje ovo vodi. Skupo je sve. Ćevapi su preskupi, ali je još veća katastrofa to što je krompiruša 20 maraka - pa to je samo tijesto, dva krompira i malo začina. Niko ne reaguje. Smiješno i tužno. Samo dižu cijene, žali se Fejzić, koji kaže da se divljanje cijena mora staviti pod kontrolu.

- Teško je preživjeti. Sve je jeftinije od hrane - farmerke kupiš pa nosiš dvije godine. A pita? Penzioneri je sebi više ne mogu ni priuštiti da je pojedu, govori Fejzić.

Dok cijene goriva padaju, cijene ćevapa rastu - dobrodošli u ekonomsku stvarnost po bosanski. Dobro, razumije se, ne poskupljuju samo ćevapi. Gorivo je jeftinije, ali su skuplji i burek i kafa i jogurt - jer zašto bi nas logika ometala dok jedemo?!

Ako ste gladni, u centru Sarajeva, desetku ćevapa ćete platiti 14 KM, a peticu 7. Kilogram pite prelazi 20 KM. To znači ili da smo prešli u višu ekonomsku klasu ili još mnogi ne prihvataju da žive u verziji Sarajeva prilagođenoj turistima u kojoj pogled na Baščaršiju - papreno košta?!      

U vrijeme kada su cijene goriva u Bosni i Hercegovini najniže u regionu, mnogi očekuju da će to donijeti olakšanje i na drugim frontovima - prije svega na računu u pekari, ćevabdžinici ili marketu. Na sarajevskim ulicama različiti stavovi. Od onih koji opsuju Čaršiju jer su preko 100 KM platili četiri porcije ćevapa sa kajmakom i četiri soka do onih koji kažu - ni ćevapi ni pite nisu skupi jer “valja to napraviti”. Ugostitelji ističu da je razlog poskupljenja povećanje cijena sirovina, prije svega mesa.

- Ako gledaš primanja ljudi ovdje, to je previše. Prema tome, neka realna cijena je 10, 11 KM. Prilagođavaju sve cijene turistima, domaće stanovništvo je diskriminisano, kaže nam Sarajlija.

Sreli smo i one kojima su cijene solidne “ako se sve ostale dadžbine redovno plaćaju uredno, ljudi prijavljeni... Ja bih to opravdao. Trebamo ići od tih koji mogu platiti - ovi koji ne mogu... mislim žalosno je što je tako, ali mislim da je ovo uredu”.

Sarajlije sa kojima smo razgovarali kažu i “da sada minimalac treba skočiti na 1.500 KM”, “dok je ovaca bit će i vune”, “meni ih neće prodati”...

Sarajevo, pa i drugi bh. gradovi, vrve od turista. Oni bez problema plate šta god da im se servira. Vlasnici lokala zadovoljno trljaju ruke jer dok gosti plaćaju bez pogovora, za njih nema razloga da se cijene prilagode domaćem džepu?! Ne može se zanemariti ni da je došlo do povećanja minimalnih plata - više plate znače i više rashoda. Pitanje je - koliko to zapravo opravdava skok cijena?!

Može im se

- Poskupljenja se, između ostalog, pravdaju rastom troškova plaća i padom prometa u trgovinama zbog zabrane rada nedjeljom. To je sporedno. Ključna je pohlepa i “može im se” faktor. Ako je neko povećao cijene recimo u pekari ili buregdžinici u januaru ili februaru jer su mu porasli troškovi, to eventualno može biti objašnjenje za neke, a i tada je upitno, jer cijene nisu bile realne ni prije. Međutim, danas, u junu, to nikome ne može biti opravdanje niti može biti pad prometa u trgovini ili nešto treće što se desilo prije više od pola godine, kaže ekonomista Igor Gavran za naš list i također skreće pažnju na to da je došlo do pada cijene goriva.

- A nije bilo rasta nekih svjetskih cijena hrane pa da se pravdaju skupljim uvozom sirovina... jednostavno, iako izuzetaka može biti i neko može imati i objektivan razlog, većina cijene povećava jer ih niko ne sprečava i radi ekstra profita. Turizam opet ne može biti nikakvo objašnjenje osim povoda za rast pohlepe. Ključni faktor cijene mora biti trošak, zaključuje Gavran.