(VIDEO) Nenad Dizdarević otvoreno: Zamalo da nisam udavio ministra Gavrila Grahovca

Nenad Dizdarević filmski je i televizijski redatelj, scenarist, producent, filmski kritičar i profesor filma.  Diplomirao je režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Redateljsku karijeru započeo je na Televiziji Sarajevo TV-dramom Žena na kamenu (1977), snimljenom po motivima pripovijetke Ive Andrića.

Svoj kinematografski prvijenac Gazija (1981), povijesni film s radnjom u Bosni XVIII stoljeća, također je realizirao prema Andrićevoj prozi. Film I to će proći (1985), priču o doprinosu „malog čovjeka“ borbi za oslobođenje, nagrađen je Brončanom bakljom na Prvom festivalu filma nesvrstanih zemalja u Pjongjangu. Slijedi film Stanica običnih vozova (1990).

U kontru sa Draganom Markovinom

(FOTO) Adisa Bašić: Ja sam 15 godina u toj porodici, ali u porodičnu kuću nikada nisam ušla

Njegov najznačajniji i po kritici najuspješniji film Magareće godine (1994) bio je bosanskohercegovački kandidat za Oscara 1995. godine te je osvojio više međunarodnih nagrada, među kojima i Zlatnu palmu na Festivalu mediteranskog filma u Valenciji.

Pored redateljskog rada, Dizdarević je pod više pseudonima objavljivao filmske kritike. Predavao je na Odsjeku glume Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, a jedan je od suosnivača Sarajevske filmske akademije, na koju je doveo i slavnog mađarskog redatelja Belu Tarra.

Nenad Dizdarević jedan je od vodećih bosanskohercegovačkih režisera, čovjek čija je ratna premijera nagrađivanih ‘Magarećih godina’ 1994. bila prva premijera nekog bosanskohercegovačkog filma od nezavisnosti i koji od tada praktično nije snimio niti jedan film.

Treba podići spomenik

Govorili smo o razlozima zbog kojih mu je blokiran čitav niz projekata, o ministrovim ucjenama za neostvareno snimanje ‘Elijahove stolice’, po romanu Igora Štiksa. Pričali smo o iskustvu odrastanja u familiji diplomata i u inostranstvu, o Francuskoj, Alžiru i Iraku. O razlozima povratka u Sarajevu, s Nenadovim gorkim zaključkom da mu je to bila jedna od najgorih životnih odluka.

Pričali smo i o tome zbog čega nikad ne bi mogao živjeti u Beogradu, o potrebi za denacifikacijom Srbije, o njegovom stricu Ziji Dizdareviću koji je ubijen u Jasenovcu. O njegovom bliskom odnosu s Brankom Ćopićem, čija je djela ekranizirao.

Pričali smo i o Ivi Andriću, o njegovim ranim radovima za Televiziju Sarajevo, o beogradskom filmu ‘I to će proći’ i mogućnosti da se jednom opet dogodi kontekst snimanja tog filma.

Nenadova uloga u osnivanju Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu bila je također jedna od tema razgovora, kao i rad s Belom Tarrom na njegovoj filmskoj akademiji u Sarajevu. Pričali smo i o njegovom bogatom profesorskom iskustvu po čitavom svijetu pa i u Americi u kojoj mu nikad nije padalo na pamet ostajati.

Nenad Dizdarević: Bez ASU-a ne bi bilo ni Oscara

I na koncu, iz čitavog razgovora, uključujući njegovo iskustvo s ambasadom BiH u Parizu, izbijala je Nenadova frustracija našim sistemom, ljudima koji nas prezentiraju i sveopćim historijskim revizionizmom.

- Bila je pokojna Razija Lagumdžija koja je bila dekan i tada su bile dvije škole. Jedni su govorili preskupo je da se napravi Akademija, ima više profesora i administracije nego studenata. Bila je gluma sa deset studenata, bilo je deset profesora i administracija i tako dalje. Iz jedne od tih škola su govorili nikakav problem, poslaćemo ih da studiraju u Zagreb, u Beograd, plaćaćemo stipendije... S jedne strane bili su upravu. Sa druge strane, bili su upravu i ovi drugi koji su rekli treba nam akademija, mi smo grad, itd. Dakle, bilo je egal.

U jednom intervju prije ne znam koliko godina, ja sam rekao zažmirite 30 sekundi i zamislite kako bi izgledala kulturna scena u Sarajevu i u BiH da nije bilo Akademije scenskih umjetnosti, od glumaca, reditelja, snimatelja... Ne bi imali ni Oscarani ostalih nagrada. Prema tome, treba podići spomenik Raziji Lagumdžiji koja se izborila za to. I naravno nama koji smo to uradili.

Ja sam odgojio dvije generacije glumaca do rata. U prvoj generaciji je bila Tanja Šojić, Đuro (Branko Đurić), Stjepan Marković, Nebojša Kundačina, Milenko Iliktarević i tako dalje, uspričao je Dizdarević.

Govorio je i o posljednjoj predratnoj generaciji srudenata, od kojih niko, zanimljivo je, nije bio iz Sarajeva. Podsjetio je kako ih je savjetovao da se vrate kućama dok se situacija ne smiri.

- Ja sam to njima krajem marta, početkom aprila rekao djeco bježite vidjet ćemo se kad se ovo smiri. Nijedan nije bio iz Sarajeva. I druga stvar, da je bio jedan iz Sarajeva, ja ne bi čak išao da završavam Magareće godine, jer bih imao tu neku moralnu obavezu prema studentu, ali nije bio nijedan student. Tu klasu smo primili u septembru, tek smo počeli da se upoznajemo. Već u martu sam im rekao bježite djeco, dodao je Dizdarević.

Gdje sam ja tu

Jedna od tema razgovora bila je i njegov nerealizovani projekat, film Mis Bosnia i prepreke zbog kojih on nije snimljen.

- Davno, zajedno sa svojim kolegom i prijateljem Vladimirom Blaževskim napisao sam scenario Mis Bosnia. Dakle, kao izbor Mis Bosne. Glavne uloge su trebali igrati glavne Miralem Zupčević i Branko Đurić.

Tad sam ja bio u Francuskoj i tamo sa Nelka Films produkcijom. Nelly Kafsky je bila vlasnica te produkcije. Uspijemo da obezbijedimo 70-80 posto sredstava. Preko francuskog Sensea bilo je unaprijed prodato Arteu. Preko Euro Imagea su dobijene  pare od nekih distributera i tako dalje.

Dođu za vrijeme Sarajevo Film Festivala da se dogovore za tih 10-15 posto koje treba da budu iz BiH da bi se mogla zatvoriti finansijska konstrukcija. Tada je bio Gavrilo Grahovac ministar kulture.

U Francuskoj već krenu pripreme. Dođem ovde u oktobru mjesecu da ovaj potpiše i on pita: "A gdje sam tu ja?". Imam svjedoke koji su bili. Ja, naravno, umalo da ga nisam ubio, zadavio. I nikad ništa od tog filma nije bilo.

Ono što je jako tužno, meni bar, ja to pričam tim mlađim kolegama i skandalizovan kao što sad tebi pričam. I oni kažu: "Pa što niste prihvatili?". Dakle, toliko se promijenila ta, na neki način, svijest. I sad ja kažem, pa možda su oni u pravu, možda sam ja bio glup, prilično ogorčeno je ispričao Dizdarević.

Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba. 

Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom  Markovinom možete pronaći OVDJE.