(VIDEO) Almir Kurt Kugla: Kad je Danis dobio Oskara svi su govorili nije to ništa, takvi smo
Almir Kurt Kugla: kenović sprema novi fim i seriju/
Gost nove epizode podcasta U kontru s Draganom Markovinom je Almir Kurt Kugla – grafički dizajner, kreativni direktor, glumac i muzičar, čovjek čija se biografija prepliće s važnim kulturnim i društvenim epohama Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Po struci grafički dizajner, Kugla već gotovo dvadeset godina radi kao kreativni direktor u agenciji BBDO. Paralelno s profesionalnom karijerom, iz hobija i kao lični ispušni ventil, bavi se glumom i muzikom. Pjevač je grupe Karne, a kao glumac ostavio je trag u filmovima Ničija zemlja Danisa Tanovića, Kad porastem biću Kengur Radivoja Andrića i Sve džaba Antonija Nuića. Šira publika pamti ga ponajprije po ulogama u serijama Lud, zbunjen, normalan i Konak kod Hilmije.
S Almirom Kurtom Kuglom, Dragan Markovina pričao je o tome kako mu se razvijala karijera, o tome kako su političke i društvene promjene utjecale na njega I na njegove umjetničke i životne interese. Vratili su se u vrijeme kraja osamdesetih, njegovog tadašnjeg banda Sing Sing i njihovog odnosa prema nasljeđu Novog primitivizma kojeg nije odobravao, ponajprije zbog poražavajućeg utjecaja na jezik Sarajeva. Razgovarali su naravno i o ratu i o tome što je očekivao kad je dočekao proglašenje mira u uniformi na Treskavici, u decembru 1995. godine.
Neizostavan dio razgovora je o studiju dizajna i općenito o jednom vremenu optimizma, financiranja sarajevske umjetnosti i velikoj kreativnoj eksploziji vidljivoj do 2005. godine. Pričali su i o stanju koje je došlo nakon toga i o ovih posljednjih dvadeset godina regresije.
Zanimljiv je Kuglin odgovor na Draganovo pitanje da li je ovdašnja kulturna scena razočarana činjenicom da zapadu više nismo zanimljivi i da se ne podrazumijeva da su nam sva vrata otvorena zbog onoga što smo proživjeli tokom agresije.
Pitao ga je može li se uopće živjeti kao freelancer i isključivo od umjetnosti i kulture u BiH. Zatim i o filmskom svijetu i svijetu TV serija, o Ničijoj zemlji, Lud, zbunjen, normalan i Konaku kod Hilmije, projektima u kojima je učestvovao.
"Odbjegle" Sarajlije
Dotaknuli su se i prvog AVNOJ festa koji se nedavno održao u Jajcu i odnosa ljudi prema nasljeđu antifašizma, partizana i Jugoslavije.
Posebno mjesto u razgovoru zauzima i obiteljsko nasljeđe – Kugla je sin pjevača Sabahudina Kurta, jednog od ključnih glasova jugoslavenske popularne muzike i prvog bosanskohercegovačkog izvođača koji je pobijedio na Jugoviziji i predstavljao Jugoslaviju na izboru za pjesmu Evrovizije 1964. godine. Razgovor se dotiče i umjetničkog puta Kuglinog sina, kao i neuspjelog pokušaja pokretanja Mikser kuće u Sarajevu.
Jedna od tema razgovora bile i su i brojni umjetnici različitih profila, uglavnom srpske i hrvatske nacionalnosti, koji su na početku rata napustili svoj grad i nikada se više nisu vratili u njega.
- Dobro si to to primijetio po toj nacionalnoj varijanti, ali ja to opet tako ne gledam. Vrlo je moguće da ima taj neki problem straha od medijskog prikaza Sarajeva koji je uvijek malo gori nego kakva je realnost. Što ne znači da nema ovdje maltretiranja, dominacije, pokušaja da se osvari dominacija Bošnjaka nad ostalima. Ali kad pričamo o njima, oni su svi otišli vani i nastavili svoje karijere u nekim blagim ili boljim mjestima. Spomiješ recimo Đuru i Lošu koji su u Ljubljani. Ipak to nema veze s nama. Sad ovi što su u Beogradu vjerovatno osjećaju taj neki guilt da se vrate. Zagreb te usisa svakako.
Dragan Markovina i Almir Kurt Kugla dotakli su se i filmske industrije kod nas/
Mislim da su iz dosta pragmatičnih razloga ostali tamo. Mada vidiš nisam nikad razmišljao o nekom strahu, ali i to je moguće. Imaš onaj milion zlih slučajeva, kad neko, bilo ko ovdje živi i djeluje, napravi nešto, onda, sad smo u filmu, onda neko kaže: "Eh, da nije Kusta otiš'o, ne bi se znalo za tebe". Znaš kako je kod nas, da smo sklonili omalovažavanju bilo čijeg rada i uspjeha. Tako da uvijek je to li-la, a svi ovi koji su otišli, vrlo im je drago doći u Sarajevo pokupiti pare, rekao je Kurt.
S obzirom na njegovo iskustvo, Kurt je vrlo relevantan sagovornik za temu o filmskoj industriji u BiH.
- SFF, koji je neupitno nešto najveće što ova država ima kao potencijal turistički, socijalni, kulturni, kako god hoćeš, se zbog ljenosti naših fondova pretvara u pozornicu svjetske i regionalne kinematografije, a naši učestvuju malo u Cinelinku i slično, ali ništa ne proizvodimo.
Isto kao što je Ars Aevi, najveći muzej svjetskih čuda. Meni je uvijek falilo da nešto što prezentuje svijet mora imat svoju neku polugu koja gura naše ljude da postanu dio tog svijeta. Dakle, da tretiramo našu kulturu jednako kao i tuđu. Možda nije uporedivo, ali hajmo ponosno stati i za svakog našeg filma na SFF-u, a da ne bude kod nas uvijek nekih smicalica i spački. U svim nekim tim cehovima postoje razmirice, ali šta je u filmskom industriji, to je ono baš nevjerovatno. I uvijek se neko na nekoga ljuti, rekao je Kurt.
Kisela voda
Stanje u filmskoj industriji uporedio je i sa situacijom u savremenoj umjetnosti.
- Dok je postojao taj Centar savremene umjetnosti, imali su ako ništa godišnju izložbu koja je bila uvijek neki open space negdje vani. Nije važno što sam ja bio dio toga, ali se radilo. Ljude si navikao šta je instalacija, šta je performans, šta je bilo kakav urbani dizajn. Ljudi su nekako bili sretni što se to dešava oko njih. Nekako im je izgledalo svjetski. Nije umjetnost samo galerija, nego je napokon izašlo vani i dešava se.
Od kada nema tog centra za umjetnost, nema više ni izložbe. Zašto niko drugi, ministarstvo, bilo ko, ne napravi neku izložbu Sve pare što se tiče umjetnosti idu za izložbe štafelajnog slikarstva, nekih naših velikih majstora koji to zaslužuju, ali da praviš novi front, toga nema, dodao je Kurt.
Smatra kako bi se filmski radnici trebali objediniti, te zajedničkim snagama pokušati snimiti tri do četiri filma godišnje. Umjesto toga, prema njegovom mišljenju, svako gleda svoj mali lični interes.
- Kad je ona Oaza, kisela voda dobila nagrade, Clinton pio, pa odmah je to velika reklama da je opština Tešanj dala koncesiju još sedam ljudi da pune na istom izvoru. Umjesto da se udruže svi ti mali proizvođači, da onda nekako konkurišu Jani, koja nas ubi sa svih strana, mi vodu uvozimo. Dakle, umjesto jednog jakog brenda ti napraviš 50, nek' on ima svoje. Nek' ja imam svojih 500 flaša. Tako je i u filmu. Napraviću ja sam svoj film, mali, ali bit će to dobar film. Ajmo napraviti nešto veliko, ispričao je Kugla.
Orktio je i da naš proslavljeni reditelj ademir Kenović trenutno sprema novi projekat.
- Nadam se da će se realizovati, jer to bi bilo užasna hereza da se ne desi, Kad sam bio hodža, koje sprema Ademir Kenović i seriju i film. Bilo bi strašno da se to ne desi. Prvo zbog teme koja je fantastična, drugo zbog romana koji je meni briljantan i treće zbog Ademira Kenovića kojemu je verovatno to i zbog godina i svega možda neki posljednji ozbiljan projekat na kojem bi radio i da bi to bio veličanstvena tačkica ili trotačka na karijeru, kazao je Kurt.
Opsada Sarajeva
Podsjetio je kako je vrlo malo filmova snimljeno o opsadi Sarajeva, te da nije urađen nijedan grandiozan film o toj temi.
- Govorilo se o tome kada se spominjao Veljko Bulajić, to je bilo isto u kraju 90-ih, da se snimi film o opsadi grada. Gdje nam je taj film? Nema ga. Imaš problem, gore pomenuti, Kenović je snimio Savršeni krug koji je recimo opsadi grada. I Remake. I uvijek će biti ista rečenica, to je prava sarajevska. Kad je Danis dobio Oskara, bilo je: Nije to ništa kakvu ja priču imam". Svi imamo mi svoje priče i svoje sjećanje na rat i nikad nećemo imati neki unisoni stav da je to priča o ratu.
Definitivno treba neki mega projekat napraviti o opsadi Sarajeva. I što smo dalje, to je sve skuplje jer je to već epoha. A kakvi smo mi, kakva je naša filmska industrija i tako dalje, ti sad ne možeš naći četiri Stojadina. To je već epoha te devedesete, od walkmena do... To je jako teško, nemamo baš fonduse svih tih stvari, tako da što više odgađamo bit će nam skuplje, zaključio je Kugla.
Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom Markovinom možete pronaći OVDJE.
