U Prijedoru i dalje nema mjesta za spomenik za 102 ubijene djece, ali ima "Za krst Časni"

Najmaglovitiji grad u BiH nije Maglaj - već Prijedor. Gusta magla nadvijala je grad i do 129 dana godišnje prema procjenama meteorologa. Ovih dana, a i godinama unazad, magla se nadvija nad imenima 102 nedužne djece koja, uprkos lavovskoj borbi Fikreta Bačića, još nemaju spomenik.

U Prijedoru, gradu u kojem većinu čini srpsko stanovništvo, bezbroj je spomenika podignuto borcima, ali za djecu 102 njih, ubijenu tokom rata - još uvijek nema mjesta. Iako volja za njegovom izgradnjom postoji decenijama, gradske vlasti do danas nisu učinile nijedan konkretan korak.

Kad nas ne bude...

U razgovoru s Fikretom Bačićem, čovjekom koji je u ratu izgubio dvoje djece i koji godinama ne odustaje od inicijative, čuje se umor, ali i nepokolebljiva odlučnost.

Kako navodi, kroz godine su se mijenjali i gradonačelnici i predsjednici skupštine, ali zahtjev nikada nije ozbiljno razmatran.

- Mijenjali su se i gradonačelnici i predsjednici skupština, međutim, na dnevni red nije stavljano, ističe on.

Nada se probudila kada je na vlast došao Dalibor Pavlović. Međutim, priča se ponovila.

Fikret Bačić ne može sakriti razočarenje/Andrej Bjeloš

- Održali smo sastanak sa predsjedavajućim klubova odbora koji participiraju u vlasti i na tom sastanku nije imao niko ništa protiv, čak je gospodin iz SNSD-a pitao zašto se s tim odugovlači, zašto to nije odobreno, da treba to ubrzati..., prisjeća se Bačić.

I dok, kako kaže, “nema nikoga koga sretne u Prijedoru da ima nešto protiv spomenika”, politička struktura ostaje nijema.

- Gradonačelnik (Slobodan Javor, op.a.) ne želi sa nama razgovarati. Predsjednik gradske skupštine je rekao da bi razgovarao sa mnom kao predstavnikom udruženja roditelja ubijene djece, ali da tu ne budu prisutni predstavnici udruženja koji podržavaju inicijativu, navodi Bačić, dodajući da je politička situacija dodatno usložila stvari:

- Ova situacija sa Dodikom i ovim strankama je to usporila... Ne znam...

Godine prolaze, roditelji stare, a rana ne zarasta. Vrijeme postaje najopasniji protivnik.

- Danas-sutra će možda Fikret umrijeti i nas nekolicina roditelja i neće više biti toga ko podsjeća na to, govori tiho, ali odlučno.

No, nepravda koja traje godinama počela je stvarati novu snagu među ljudima.

- Nekoliko puta sam rekao da mi je drago što gradske vlasti nisu dozvolile da izgradimo taj spomenik - možda bi bio do sad zaboravljen, kaže Bačić, ističući da je upravo ova uporna borba postala jezgro okupljanja i sjećanja na stradanja u Prijedoru.

Šetalište pored rijeke predviđeno je kao mjesto za spomenik 102 ubijene prijedorske djece/Andrej Bjeloš

I dok strpljenja ponestaje, želja da se sve uradi legalno i dostojanstveno – još uvijek traje.

- Došli smo u taj stepen kad dalje nema - roditelji su sve ispoštovali - može samo reći „ide spomenik“ ili „ne može“, ja i zbog toga mislim da on neće da razgovara sa nama, iskreno priznaje Bačić.

Ipak, odluka je donesena.

- Moram vam reći to - spomenik će biti - na ovaj ili onaj način. Pa makar ga gradili mi, roditelji.

Imaju i sredstva i ponuđene privatne lokacije. No, kako ističe, to bi obesmislilo samu suštinu.

- Mi smo davno mogli napraviti preko noći spomenik da smo htjeli. Mi hoćemo da gradimo nešto što je legalno, što neće niko skrnaviti, urušavati... Međutim, godine stiskaju, zdravlje popušta... Ako ne bude u ovoj godini odgovora vlasti vjerovatno ćemo pristupiti alternativi pa ako budete dolazili u neki kut da vidite i taj spomenik, poručuje.

O kulturnom i ideološkom pejzažu današnjeg Prijedora govorio je i Edin Ramulić, aktivista i borac za ljudska prava. Posebno je ukazao na spomenik koji je u centru grada podigao poznati vajar Miodrag Živković, isti autor spomenika na Tjentištu. "Za krst časni" je jedan od mnogobrojnih spomenika borcima u Prijedoru.

Spomenik "Za krst časni" je sol na ranu žrtvama/Andrej Bjeloš

- Ono što je karakteristika spomenika koji je napravio Miodrag Živković, autor spomenika na Tjentištu, on ga je nazvao „Za krst časni“ što je krilatica četničkog pokreta - on je i vojsku RS nazvao četničkom, kaže Ramulić, dodajući da se nasuprot njega nalazi spomenik Mladenu Stojanoviću, prijedorskom heroju NOB.

Edin Ramulić/Andrej Bjeloš

Ramulić ukazuje na još jednu simbolički apsurdnu praksu:

- 16. maja se komemorira oslobođenje Prijedora u 2. svjetskom ratu kad se okrenu leđa „krstu časnom“, a onda se 30. maja polažu vijenci ovom spomeniku kada se okreću leđa Mladenu.

Uvreda žrtvama

Naglašava i da se brojne manifestacije održavaju u neposrednoj blizini srednje škole - što je zakonom zabranjeno. Pored toga, mjesto gdje se nekad nalazila bista narodnog heroja Esada Midžića danas zauzima novo zdanje.

- Na mjestu gdje se nekad nalazila bista narodnog heroja Esada Midžića je izgrađeno zdanje pod nazivom „Kameni cvijet“ po uzoru na spomenik žrtvama Jasenovca koje skrnavi žrtve Jasenovca jer se u njemu veličaju ne poginuli civili, već vojnici, i to mnogi od njih ratni zločinci, ističe Ramulić. 

Grad Prijedor je pun spomenika borcima VRS/Andrej Bjeloš

Prijedor je grad u kojem se izjutra razgrće gusta magla, ali ne i ona koja je pala na istinu i pravdu. U njegovom srcu nema mjesta za 102 dječije ime - još uvijek. Fikret Bačić i roditelji ne traže mnogo - tek jedno dostojanstveno mjesto sjećanja. Ako država i vlast ne nađu hrabrosti da ga omoguće, to će učiniti oni sami - ne iz inata, već iz ljubavi. Jer sjećanje na djecu ne smije zavisiti od političke volje.