Tekst Oslobođenja izazvao polemike, na površinu izašao novi slučaj nasilja u Sanskom Mostu

Oslobođenje je početkom sedmice pisalo o slučaju koji je uzburkao duhove u Sanskom Mostu. Jedan roditelj je podnio desetine prijava zbog vršnjačkog nasilja protiv djeteta, a koje se provodi na društvenim mrežama. Uprava i roditelji OŠ 5.oktobar sve optužbe odbacuju, a slučaj je eskalirao protestom i obustavom nastave, čak i zabranom ekskurzije.

Direktor uprave policije USK-a Amel Kozlica kazao je da su 322 učenika ponovo u učionicama, a da se događaj istražuje: “Želim naglasiti da ovdje postupamo po uputama iz kantonalnog tužilaštva te imamo odličnu komunikaciju sa nadležnim ministarstvom i upravom škole”, kazao je Kozlica. Iako smo u tekstu imali i stavove Nastavničkog i Vijeća roditelja, nakon objave poslali su demanti.

Šta se tačno demantira?

- Mi, roditelji učenika Osnovne škole 5. oktobar i članovi Roditeljskog vijeća, odlučno odbacujemo i demantujemo navode iz teksta objavljenog 10. juna, a koji sugerira da su roditelji, škola, uprava, nastavnici, pa čak i sama djeca — nasilnici, progonitelji i, kako se navodi, “monstrumi” u slučaju porodice Jakupović i njihove medijske kampanje.

E sad, i sam podatak da Oslobođenje nikakve monstrume u tekstu ne pominje, otvara pitanje kako se baš oni priviđaju Roditeljskom vijeću, koje potom nas optužuje za “senzacionalistički način” i stvaranje “izvitoperene slike stvarnog stanja u školi”?! Roditelje zanima kontekst, a Ajdina Jakupovića, oca koji je o slučaju napisao i knjigu “Ti uvijek glumiš žrtvu”, optužuju za “neprovjerene, preuveličane ili informacije isključivo plasirane u cilju promocije ličnog sadržaja - konkretno, knjige”. Zamjeraju mu što je imenom i prezimenom “etiketirao roditelje, majke, nastavnike i drugu djecu, bez ikakvih pravnih ili etičkih standarda”.

- Ako je, kako porodica Jakupović tvrdi, škola bila mjesto sistematskog zlostavljanja i neprijateljskog odnosa prema njihovom djetetu, postavlja se jedno logično i važno pitanje: Zašto je dijete i dalje slano u tu školu, ako su roditelji vjerovali da je tamo životno ugroženo? Zašto nisu, kao što bi svaki odgovoran roditelj učinio, odmah potražili alternativu i djetetu omogućili spokojno i sigurno školovanje u drugom okruženju, pita Roditeljsko vijeće.

Ovaj je recept uistinu zabrinjavajući, žrtva progona na društvenim mrežama - po ovom receptu - treba se skloniti od progonitelja, bježati dalje. Roditeljsko vijeće to u svom receptu ne prepoznaje, iako se predstavlja kao udruga koja “nije protiv porodice Jakupović, nisu protiv nijednog djeteta, ali jesu protiv konstrukcija koje od čitave škole prave zločinačku organizaciju. Jesmo protiv narativa koji od prosvjetnih radnika pravi tirane. Jesmo protiv toga da se naša djeca prikazuju kao nasilnici — bez ijednog dokaza, bez uvida u realnost, bez istine.”

Oni poručuju: “Podržavamo školu, upravu i nastavno osoblje koje časno i profesionalno obavlja svoj posao. Zahtijevamo potpuno utvrđivanje činjenica i odgovornost za svaku izgovorenu ili napisanu riječ koja je nanijela štetu djeci, nastavnicima i ugledu škole. Pozivamo medije na profesionalnost, nepristrasnost i provjeru činjenica prije objave, kako ne bi dodatno podsticali atmosferu nepovjerenja i linča. Odbacujemo svaki pokušaj etiketiranja čitave školske zajednice kao nasilničke ili neosjetljive, jer znamo da to nije istina. Škola 5. oktobar nije mjesto nasilja – ona je zajednica različitosti, truda i posvećenosti. Napadi na nju su napadi na sve nas: djecu, roditelje, nastavnike i sve koji vjeruju u obrazovanje kao stub zdravog društva.”

Novi slučaj

Nije nam namjera ulaziti u polemike, na predmetu rade Tužilaštvo, Sud i Ministarstvo. Ali nedavno se desio novi slučaj nasilja, učenik ove škole čiji je roditelj u organizaciji spomenutog protesta, nanio je povredu na vilici jednoj djevojčici koja je završila u Kantonalnoj bolnici u Bihaću. Otac djevojčice suočio se sa maloljetnim napadačem svoje kćerke, udarivši ga nogom, što je neko snimio, te je prije brisanja, snimak postao viralan u Sanskom Mostu. O tome se šuti jer to je “normalna” reakcija, a ne daj Bože da je napisao knjigu.