Ova tri uređaja u Jugoslaviji su bili simboli luksuza: Bili su nedostižni za većinu porodica
U vremenu kada se svakodnevica u Jugoslaviji često opisuje kroz prizmu jednakosti i skromnosti, postojale su jasne razlike koje su dijelile prosjek od privilegovanih.
Iako su mnogi ponosno pokazivali novi namještaj, ugaone garniture, gramofone ili Fiću, te se hvalili državnim stanovima s uredno uređenim sobama i heklanim miljeima na televizorima EI Niš, postojali su uređaji koje je mogla imati samo rijetka manjina.
Tri predmeta posebno su se izdvajala kao simboli luksuza – automatska mašina za pranje veša, televizor u boji i mikrovalna pećnica. Njihova visoka cijena, mala dostupnost i dugi rokovi čekanja činili su ih nedostižnim za većinu porodica.
Automatska mašina za veš donosila je ogromno olakšanje domaćicama koje su do tada iskuhavale odjeću u velikim loncima i prale je u kadama. Oni koji su je posjedovali nazivali su je „moja drugarica“, naglašavajući koliko je promijenila svakodnevni život.
Televizor u boji bio je prava atrakcija i statusni simbol. Njegova cijena odgovarala je otprilike vrijednosti tri mjesečne plate, a oni koji su ga nabavili pretvarali su svoje dnevne boravke u male kino-sale. Filmske večeri uz Brusa Lija ili nastupe Lepe Brene u boji okupljale su komšije i prijatelje.
Mikrovalna pećnica predstavljala je možda i najveću egzotiku tog vremena. Rijetko dostupna, smatrala se čudom tehnike koje hranu zagrijava za nekoliko sekundi i bez napora odmrzava namirnice. Vlasnici su se ponosno hvalili ovim aparatom, dok su za većinu građana mikrovalne pećnice ostale tek san o budućnosti.
