Otjerala muža iz kuće jer je prestao raditi i počeo piti: Zanimljiva priča iz sela kod Banovića
Reporter Alen Avdić na svom YouTube kanalu objavljuje zanimljive priče iz bosanskohercegovačkih sela.
Njegovi sagovornici su interesantni ljudi, uglavnom starije životne dobi.
Zanimljivi su, simpatični, puni humora i anegdota.
Jedna od najnovijih priča dolazi iz Nasubašića kod Banovića. Zanimljivo je da selo ima i malo jezero gdje uvijek možete vidjeti nekoga da peca. Banovići su poznati po rudniku uglja međutim dosta je i onih koji se bave i poljoprivredom i stočarstvom ali uglavnom su to mali posjedi i bašte.
Tako je i sa gospođom Merkom koja sije baštu iako joj zdravlje nogu narušeno ali još uvijek se ne da.
- Vidiš omladine sad, mašallah, njima je dobro i opet im kobajagi ne valja. A mi smo horale i sve radile, nikada nismo rekle da ne možemo. Radiš, noć dođe, odmorim se do ujutro i hajde dalje šta te sljeduje. Došla svekrvi, šest djevera, zaova i očuh mog muža, oni su mene pazili, nemam šta reći. Ali ne možeš ti, dok ja dođem iz štale, pomuzem krave, doručak je pojeden što sam joj napravila. A ja bejgi napravila svi da jedemo, priča Merka.
O svojoj svekrvi je imala samo najljepše riječi.
- Dobra mi je bila, to je duša jedna od žene. Meni je moja bila dobra, kaže.
Nastavlja priču:
- Svekra sam znala "politički" smiriti. On je pio i pravio svekrvi probleme, Ja sam takva bila, izvlačila od svekra pare da svi možemo jesti mjesec dana. Kupim podmiru, sve imamo mjesec dana. Jer da nije tako, on to popije sve. Odvedem ga u prodavnicu, on me čeka, platimo, ja uzmem više nego što nam treba. Kao da on zna šta treba. Uzmeš ulja više, svega više. Njemu baška kokoš, i biži. On ako počne pit nema ti živjeti. Natovarim džak brašna, nosim ja, nosi svekar, samo da odemo kući. A put nije bio asfaltiran. Navučeš čizme i ideš, prepričava Merka.
Zatim je počela pričati o svom braku.
- Dobro mi je. Od prvih dana, života mi moga. Nikada mi nije ništa ružno rekao. Napije se i on, počne kao nešto u snu, ja iziđem vidim da je on, e hajde ti tamo u sobu lezi da zaspeš, a ja sa djecom budem napolju. Prošao se alkohola rano, i tako se razbolio. A do tada nije bio bolestan. Napravili smo šestoro djece. Imamo sad četiri sina i kćerku žive, priča Merka, te nastavlja:
- Svi su u Banovićima, niko nije otišo. Moj ovaj ode, ali povremeno. Imam vani materinu braću, on ode, radi fasade na kućama, zaradi. On je takav, dobar, to se ne može kazati. Neće popiti, neće prosuti pare. Ima i drugi sin radi u Komunalnom. Svi oni rade. Sve zarade svojim rukama, paze se sva moja djeca, što je najvažnije. Nema ko u svijeta što galame jedni na druge. Sretna sam. Ja to volim.
Kaže da joj je bio zadatak da svekra smiri politički. To je radila jer je voljela svekrvu i željela je da i njoj bude dobro.
- Ona je sve snahe voljela. To je nemoguće. Sve nas je voljela. Naljuti se, mi šutimo, kasnije se pomirimo. Opet sutradan mirno sa njom. Puno ih je bilo kad sam došla. A ja sama, jedinica u matere. Mati nije htjela s ocem, ona ga je osamila kada je on napustio posao. Osamnaest godina staža je imao. A živjeli su na zemlji od moje matere. Eh kad si napustio posao, idi na svoje, u Podgorje. Ona je njega otjerala iz kuće. Neće više da trpi, pio je, hoće udariti. Idi ti sebi, ja sebi. Nećeš kako ja hoću, neću ni ja kako ti hoćeš, priča Merka.
Cijelu priču pogledajte u reportaži ispod:
