Oni koji nemaju nikog - sada imaju njih: Biti gerontodomaćica je više od poziva

Otvoriti vrata bolesniku, upitati za zdravlje, prinijeti lijekove, čašu vode i obrok sitnica je za svakog od nas koji ruku pruža, a golemo osobama kojima je ovakva mala pažnja potrebna. Upravo to je bit projekta Gerontodomaćice, koji su pokrenuli federalno Ministarstvo rada i socijalne politike i Federalni zavod za zapošljavanje.

Svako jutro Ramiza Subašić, nastanjena u Vogošći, sa radošću i nestrpljenjem iščekuje nove prijateljice. Raduje im se, kako kaže, da malo progovore i popiju kafu, a zahvalnost što joj pospreme, skuhaju obroke, donesu lijekove i odvedu do bolnice ne uspijeva iskazati riječima.

Opća bolnica

Sarajevski ljekari napravili pravi medicinski podvig: Operacija kakva se rijetko viđa u svijetu

Lijepa riječ

- Puno, puno mi znači pomoć njihova, ja nemam nikoga drugog. Nemam se kome drugo obratiti nego njima trima. One su mi ovdje pri ruci, dok su one ovdje, ja imam veliku pomoć i veliku podršku, priča nam Ramiza sa suzama u očima, pokazujući tako i radost i zahvalnost.

- Dok je ramazan bio, svako su mi jutro donosile, svako veče, ako je trebao iftar, ako je trebao sehur, sve su one meni donosile, dodaje.

Gerontodomaćica Mevlida Mašić u posjeti Amiru Avdiću/Damir Deljo

Ajša, Mevlida i Sabina desna su ruka Ramize i redovna pratnja na ljekarskim pregledima, ali i podrška u danima kada se ne osjeća najbolje. Sve tri su uposlenice Crvenog križa u Vogošći, Ajša Abazovski kao sekretar, a Mevlida Mašić i Sabina Zukuć kao gerontodomaćice. Njihov radni dan prevazilazi obične poslovne obaveze. One u posao unose srce, brigu i pažnju za svakog pojedinca kojem pokucaju na vrata.

- Vjerujte da im je najviše potrebna lijepa riječ, razgovor, prije svega. Mi i pospremimo, napravimo neka laganija jela, ali vjerujte, najviše im razgovor znači, govori nam Mevlida i dodaje da svakodnevno jedni drugima život čine ljepšim.

U općini Vogošća trenutno ima 16 korisnika koji su postali dio projekta Gerontodomaćice, s tim da broj onih kojima je pomoć potrebna iz dana u dan raste. Svako malo neko novi se javi, a među njima je Amir Avdić, također iz Vogošće. Za postelju i aparat sa kisikom vezan je godinu, a za projekat je saznao putem medija. Pozvao je Crveni križ i upitao da postane korisnik njihovih usluga. Od tog momenta njegov život je ugodniji.

- Živim sam, fino mi je, dobro mi je sa narodom svojim. Pomaže mi moja raja, pogotovo ove djevojke, a i dobri kumovi moji, prijatelji i komšije. To je raja kojoj nikada ne mogu zaboraviti, počinje razgovor naš domaćin, nasmijan i vedar, pokazujući rukom na aparat pored sebe i cjevčice za disanje.

Pojašnjava da je zbog obostrane upale pluća u nemogućnosti da se kreće i uživa u životu kao ranije. No, sretan je, kako kaže, da mu vedro i ugodno društvo navrati svakim danom, upita za zdravlje, malo pospremi i prinese obrok.

- Malo se ispričamo, da vam kažem. Svako ima svojih obaveza, a one kada dođu, malo rade, malo pričaju, a žensko voli pričati. Neka mašala i ja volim da pričam. Fino nam bude, taj dan nam baš fino bude, dijeli Amir sa nama dio atmosfere u kući kada mu gerontodomaćice dođu.

Slika koja govori puno više od riječi/Damir Deljo

Zahvaljuje i nama na razgovoru i dobrom raspoloženju. Mevlida i Sabina našeg sagovornika Amira često prate i do Doma zdravlja ili Kliničkog centra, a koliko je svijet mali, govori podatak da Amir dobro poznaje čitavu familiju gerontodomaćice Sabine. Sa ocem joj je radio, a nju pamti još kad je bila mnogo mlađa.

- Eto šta ti je sudbina, kaže Amir i dodaje da im je lijepo, “pa dokle dobacimo”.

Za svoje korisnike, ove divne domaćice imaju samo riječi poštovanja i hvale. Kažu nam da je zadovoljstvo obostrano, da se jednako raduju i one kada pokucaju na vrata, kao i oni koji ih sa druge strane brave sa nestrpljenjem iščekuju.

- Amir je jako drag i mio čovjek, velikodušan i srdačan, izuzetno mu je drago što se ovaj projekat pokrenuo, kaže nam Sabina.

Projekat se uspješno provodi u Bosanskom Petrovcu, Velikoj Kladuši, Orašju, Tuzli, Živinicama, Zenici, Varešu, Žepču, Goraždu, Bugojnu, Kiseljaku, Kreševu, Novom Travniku, Prozor-Rami, Stocu, Posušju i Tomislav-Gradu, te u općini Vogošća kada je riječ o Kantonu Sarajevo.

- Ovih dana imat ćemo i jednu gerontodomaćicu u Novom Sarajevu, čiji angažman je podržao Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine, otkriva nam Leila Plojović, koordinatorica projekta u Crvenom križu FBiH, i dodaje da, osim Vogošće, druge općine KS-a nisu, barem ne još, podržale projekat.

Uvidjevši kvalitet i vrijednost koju projekat ima, iz Crvenog križa u Vogošći obratili su se načelniku i zatražili podršku. Njihova inicijativa je prepoznata i prihvaćena, a zahvaljujući tome, trenutno 16 korisnika sa oslabljenim zdravstvenim stanjem ima uslugu i osmijeh na licu.

Podrška načelnika

- Zatražili smo podršku naše lokalne zajednice, odnosno našeg načelnika Migdada Hasanovića, koji nas je podržao u tom projektu, jer da nije, mi, kao i ostale općine, ne bismo mogli ući u ovaj projekat, ističe Ajša Abazovski, sekretar Crvenog križa općine Vogošća, i dodaje da projekat ima još jednu vrijednost, a to je da su gerontodomaćice stekle dodatnu edukaciju, pa certifikate, a zatim i mogućnost zapošljavanja i sticanja radnog staža.

Ajša Abazovski: Dodatna edukacija/Damir Deljo

Velike su beneficije projekata kao što je ovaj, koji pokazuju da smo društvo koje vodi brigu o onima koji to ne mogu sami, a sa druge strane nagrađuju i cijene plemenitu profesiju za koju, prije svega, treba imati dušu.