Napustio Banju Luku i posvetio se šišanju ovaca: "Vidio sam babu kako se muči..."

Neobična priča stiže iz Gornjih Podgradaca kod Gradiške.

Tamo 32-godišnji Dejan već deset godina njeguje vještinu staru koliko i sama sela – šišanje ovaca. Iako je školovan za električara i radi kao dostavljač, kad dođe sezona, makaze i mašinice za ovce postaju njegov glavni alat.

Nekom hobi, nekom ozbiljan posao

Prirodni raj u BiH: Bungalovi uz jezera, rafting na Tari i etno sela mame turiste

- Sve je počelo sasvim slučajno. Došao sam kod babe i zatekao je kako se muči da običnim makazama ošiša ovcu. Pomogao sam joj, a to je vidjela i komšinica. Pa sam i njoj pomogao. Poslije sam pričao kolegama na poslu, pa i oni tražili. Tako se to zakotrljalo, i evo već deset godina šišam, prisjeća se Dejan.

Danas u sezoni uspije da ošiša i do 5.000 ovaca, a to je brojka koja ga svrstava među rijetke ljude u ovom poslu. Jer, iako na prvi pogled izgleda lako, šišanje ovaca zahtijeva snagu, brzinu i nevjerovatnu spretnost.

Ali Dejan nije sam u tome. Njegov vjerni pomoćnik je pas Tina, rase border koli.

- Nema boljeg psa za ovaj posao. Kad treba okupiti ovce, Tina je nezamjenjiva. Kažem uvijek – sa njom sam spreman svakome izaći na crtu, dodaje Dejan s osmijehom.

Iako je živio u gradu, jedno vrijeme i u Banjoj Luci, život na asfaltu mu nije legao. Preselio se na imanje suprugine porodice u selu, gdje, kako kaže, sve ima više smisla:

- Grad nije za mene. Od malih nogu sam uz životinje i tu se najbolje osjećam.