Međugorsko čudo koje traje 43 godine: Kako je to bilo prvih dana nakon ukazanja Gospe
Na današnji dan, 24. juna 1981. godine, u hercegovačkom mjestu Međugorje, šestero djece svjedočilo je događaju koji će označiti početak jednog od najpoznatijih vjerskih fenomena u novijoj historiji. Prema njihovim riječima, na predjelu zvanom Podbrdo ukazala im se Blažena Djevica Marija. Ovaj događaj zauvijek će promijeniti živote ne samo vidioca, već i hiljada ljudi koji će se narednih godina okupljati u Međugorju.
Prvog dana, djeca su na brdu Crnica ugledala ženu s djetetom u naručju. Bila je, kako su svjedočili, divna i mlada, ali im nije ništa rekla, samo je rukom pokazivala da joj se približe. Uplašeni, nisu se usudili prići bliže.
Već narednog dana, 25. juna, djeca su se vratila na isto mjesto. Ugledala su istu ženu, ovaj put bez djeteta, kako ih poziva osmijehom. Prišla su joj, kleknula i zajedno molila. Gospa je s njima molila sve osim „Zdravo Marijo“. Tada su počeli i prvi razgovori – Ivanka je upitala za svoju pokojnu majku, a Mirjana je tražila znak da potvrdi istinitost ukazanja. Gospa ih je ispratila riječima: „Zbogom, anđeli moji!“
Trećeg dana, dok su se penjali ka mjestu ukazanja, svjetlost je tri puta bljesnula i Gospa se ponovo ukazala, nešto više nego ranije. Jedan čovjek je, uz savjet starijih, ponio blagoslovljenu vodu koju je Vicka poprskala po prikazi izgovarajući: „Ako si Gospa, ostani s nama; ako nisi, idi od nas!“ Gospa se samo nasmiješila. Na upit kako se zove, odgovorila je: „Ja sam Blažena Djevica Marija.“
Na povratku, Mariji se Gospa ponovo ukazala i rekla: „Mir, mir, mir – i samo mir!“, ističući da mir mora zavladati između Boga i ljudi.
Četvrtog dana, 27. juna, Gospa se ukazala tri puta. Poručila je da svećenici trebaju čvrsto vjerovati i čuvati vjeru naroda. Mirjana i Jakov su opet tražili znak, a Gospa im je odgovorila: „Vi se ništa ne bojte.“
Već 28. juna na Podbrdu se okupilo oko 15 hiljada ljudi. Djeca su Gospu pitala šta želi od njih i svećenika, a ona je odgovorila: „Neka se narod moli i čvrsto vjeruje.“ Kada su je pitali zašto se ne ukaže u crkvi, odgovorila je: „Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju.“
Dan kasnije, djeca su bila odvedena u Mostar na ljekarski pregled i proglašena zdravima. Ljekarka koja ih je posmatrala tokom ukazanja izrazila je lično čuđenje i priznala da „ima tu nešto čudno“. Iste večeri Gospa je pozvala narod na vjeru i ozdravila bolesno dijete Danijela Šetku, uz uvjet da roditelji mole, poste i vjeruju.
Dana 30. juna, djevojke su pokušale djecu odvesti daleko od Podbrda, ali im se Gospa ukazala i na drugoj lokaciji. Policija je ubrzo počela zabranjivati pristup brdu, pa su se ukazanja nastavila na skrovitim mjestima. Djeca su ohrabrena nastavila razgovarati s Gospom.
Od 15. januara 1982. ukazanja su se odvijala u jednoj prostoriji župne crkve, a od aprila 1985. u župnom domu, prema odluci dijecezanskog biskupa. Samo pet dana od tada pa do danas Gospa se, prema svjedočanstvima vidioca, nije ukazala.
Ukazanja nisu bila vezana za određeno mjesto, trajanje ili osobe. Nekad su trajala nekoliko minuta, nekad i sat, a Gospa se nije uvijek ukazivala svim vidiocima. S vremena na vrijeme, ukazivala se i drugim ljudima različitih profila i uzrasta.
Kako su tvrdili vidjelici, sve to potvrđuje da ukazanja nisu proizvod ljudske volje, već volje one koja se ukazuje.
Fenomen Međugorja traje više od četiri decenije, a Brdo Ukazanja i dalje privlači hiljade vjernika iz cijelog svijeta.
