Katolici i pravoslavci skupa grade džamiju u Hrvatskoj: Pomoć stiže iz Foče, Širokog Brijega...

Ivo, Tomislav, Siniša, Milan, Davorka, Anto, Stanko, Damir, Kristijan, Janko, Željko, Ivana, Ivica, Dragan…

Ovo su imena samo nekih dobrih ljudi koji u Maljevcu, u sastavu Općine Cetingrad, Karlovačka županija, u Republici Hrvatskoj, na samoj granici s Bosnom i Hercegovinom, ovih dana ispisuju stranice dobra.

U ovom mjestu niče Islamski centar koji, kako kažu u ovom džematu s Admir ef. Muhićem na čelu, nije samo arhitektonsko, nego i ljudsko čudo našeg vremena - "čudo ove generacije".

- U njegovim temeljima nije samo beton i kamen, nego i toplina ruku različitih ljudi – muslimana, katolika i pravoslavaca, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata i Srba – koji zajedno grade jedno svjetlo za cijelu društvenu zajednicu. U Maljevcu se svakodnevno potvrđuje da dobro nema granica, da se vjera ne mjeri pripadnošću, već srcem – a ponajprije djelom. Izgradnja Islamskog centra u Maljevcu postala je više od gradilišta: postala je most između ljudi, religija i susjeda, navode iz džemata Maljevac.

Kako dodaju, ovih se mjeseci posebno ističe nešto što zaslužuje da bude zapisano – njihovi brojni susjedi i prijatelji drugih vjeroispovijesti, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i širom dijaspore, svojim djelima potvrđuju da su granice među ljudima mnogo tanje od granica na karti i od bilo kakvih razlika.

- U tom plemenitom djelu nisu samo muslimani. Tu su i naši prijatelji i susjedi – katolici i pravoslavci, Hrvati i Srbi – koji su pokazali da su blizina, poštovanje i čovječnost snažniji od svake razlike. Dobri ljudi ne pitaju "kome pomažu", nego "zbog čega pomažu". A razlog je uvijek isti – jer žele biti ljudi, poručuju.

Pomoć stiže iz Cetingrada, Vojnića, Topuskog, Karlovca, Prijedora, Foče, Širokog Brijega, itd.

- Neki uplate preko računa, neki dođu osobno, neki pošalju preko prijatelja – ali svi ostave trag srca. Neki jednostavno dođu, pruže ruku, podijele lijepu riječ i osmijeh. Svaka njihova gesta govori više od tisuću riječi, navode.

Dodaju da ovo nije slučajno, jer ovo zajedništvo nije nastalo preko noći. I iskreno je.

- Ono je rezultat godina uzajamnog poštovanja, dijaloga i prisutnosti u životima jednih drugih. U Maljevcu ljudi ne žive jedni pored drugih – nego jedni s drugima. Dijelimo puteve, trgovine, radne dane, radosti i tuge. Kada se gradi džamija, ne gradi se samo muslimanska bogomolja – gradi se kuća mira, znak dobrote i ljudskosti za cijelo naše područje. Jer onaj tko pomogne da nikne Božja kuća, pomaže da se u svijetu učvrsti mir, dijalog i poštovanje, kažu također u džematu Maljevac.

Islamski centar u Maljevcu tako postaje simbol međuljudske solidarnosti. Dok se podiže minaret, zajedno se uzdižu i odnosi među ljudima.

- Dok se polaže kamen, polažu se temelji budućnosti u kojoj se ljudi prepoznaju po djelima, a ne po razlikama. Svima koji su pomogli – ma koje vjere ili nacije bili - upućujemo iskrenu zahvalnost. Molimo Svevišnjeg Boga da ih nagradi zdravljem, mirom i radošću te da njihov primjer bude svjetionik drugima – primjer ljudskosti i dobrote, zaključuju, uz poruku da se u Maljevcu ne gradi samo džamija:

Gradi se povjerenje.

Gradi se zajedništvo.

Gradi se ljudskost.

Gradi se svijet u kojem je dobro veće od razlike…