Elvir Čuzović izbjegao četiri amputacije: Dijaliza ga drži na nogama 25 godina
Elvir Čuzović: Izbjegao sam četiri amputacije/Senad Gubelić
Elvir Čuzović iz Sarajeva 25 godina, svaki drugi dan, ide do Kliničkog centra jer njegov život zavisi od hemodijalize. Vezan je za igle i pročišćavanje krvi, a zdravlje mu je kroz vrijeme dodatno narušeno i terapijama i čekanjem.
Sretan što je na nogama i još može da hoda, pokazuje nam ruku koja je modra od uboda.
Narod pomaže
- E, ovo je takozvana fistula, svaki drugi dan mi dvije igle ubodu, jednu u arteriju, jednu u venu, gdje se krv izvlači, čisti kroz aparat i vraća u organizam. I tako četiri sata nepomično ležim na krevetu, opisao nam je Elvir kako izgleda jedan njegov dan u sedmici, koji nakon hemodijalize provede oporavljajući se od terapije.
Dan nakon toga bude malo bolji, izađe u šetnju, a sutradan opet isto. Tako se 25 godina bori njegov organizam, ali svaki novi dan odnosi danak.
- Stradaju vam srce, krvni sudovi komplet, čitav organizam vam strada, pojašnjava nam sagovornik i dodaje kako je do sada izbjegao četiri amputacije, obje noge je mogao izgubiti zbog gangrena.
Elvir Čuzović/Senad Gubelić
Pomoć za transplantaciju je našao u našoj zemlji, ali dobri ljudi su mu obezbijedili 130.000 KM da ode u Bjelorusiju, uradi preglede i dobije mjesto na listi čekanja.
- Sada čekam, trenutno sam na listi, svaka tri mjeseca šaljem krv da bi uspjeli pronaći odgovarajući organ i to košta oko 450 eura plus ostali troškovi. Ali, ja sam sada dobio neku nadu, šansu prvi put u životu, kazao nam je ovaj borac, koji je oštricu sistema osjetio i kroz nepravdu kada mu je otuđen novac za liječenje, a nadležni ni pet godina nakon toga nisu riješili slučaj.
Nažalost, situacija je alarmantna i pokazuje hitnu potrebu za sveobuhvatnom reformom i funkcioniranjem sistema.
- Transplantacijski sistem formalno postoji, ali u praksi je loš i nefunkcionalan, posebno kad govorimo o kadaveričnim transplantacijama, pojasnila nam je akademik prof. dr. Halima Resić i dodala da su ove godine imali samo jednog preminulog donora čiji su organi spasili živote, dok je prošle godine takvih bilo samo sedam.
Prema riječima naše sagovornice, zakon nalaže da pacijenti najčešće moraju čekati na živog srodnog ili kadaveričnog nesrodnog donora - preminulog donora koji se izjasnio kao donor i čija porodica pristane na doniranje. Loša koordinacija, nedostatak pažnje nadležnih institucija i apsolutni nedostatak kadrovske i organizacijske podrške otežavaju rad sistema.
- Svijest i znanja javnosti, ali i stručne javnosti, nažalost, o značaju doniranja i koordinacija među entitetima i na federalnom nivou su ključni problemi, smatra Resić, izdvajajući napore Ministarstva civilnih poslova BiH u protekloj godini, ali institucije i nadležni na terenu ne čine dovoljno. Na transplantaciju čeka oko 180 pacijenata za bubreg, oko trideset za jetru i isto toliko za srce.
Pacijenti se cijeli dan oporavljaju nakon dijalize/Arhiva Oslobođenja
- Broj pacijenata koji čekaju na transplantaciju bi trebao da bude veći, zato što imamo oko dvije hiljade pacijenata na dijalizi u Federaciji BiH. Trećina bi mogla biti transplantirana, realno je da bi taj broj trebao biti oko pet ili šest stotina pacijenata koji bi mogli biti transplantirani, ispričao nam je Tomislav Žuljević, član UO Donorske mreže u BiH i predsjednik UDiTFBiH.
Dodao je da je i sam prošao transplantaciju, koju naziva povratkom u novi život.
Obećanje Pilava
- Mogućnost povratka na posao, mogućnost da ste korisni društvenoj zajednici, transplantacija je nezamjenjiva u liječenju. Zamjenjiva jeste sa dijalizom, ali nemjerljivo u kvaliteti života, pojasnio nam je Žuljević i naveo primjer pacijentice Nermine Krivić koja, nakon 40 i nešto godina provedenih na dijalizi, vjerovatno više nije ni kandidat za transplantaciju.
Dijaliza iscrpi čovjeka do maksimuma i pacijenti koji su dugo na dijalizi nisu više kandidati za transplantaciju. Tvrdi da oko 400 pacijenata godišnje podlegne tokom dijaliza i ne dočeka transplantaciju.
Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu pacijenti su dobili obećanja od direktora Alena Pilava da će se u narednom periodu pokrenuti rješavanje problema, a ako do toga ne dođe, svoja prava će tražiti na ulici.
