Amna Subašić - Osmijeh nije nestao, čak ni u najtežim danima: Pokažimo joj da nije sama...

Nekad su dani Amne Subašić bili ispunjeni igrom, školskim zadacima, smijehom koji je odzvanjao ulicom i zagrljajima koje je nesebično dijelila svima. Djevojčica velikih očiju i još većeg srca, Amna je uvijek bila svjetlo u prostoriji, toplo, iskreno i blistavo.

Ali život se promijenio u trenu. Prije nekoliko mjeseci, Amni je dijagnosticirana maligna bolest - Ewingov sarkom.

Mnogo više od mjeseca

Zlatni septembar u Tuzli: Otvorena vrata nade, snage i zajedništva

Ta dijagnoza je, kako ističu iz Udruženja Srce za djecu koja boluju od raka, promijenila ritam njenog djetinjstva, svakodnevicu njene porodice i srca svih nas koji je poznajemo.

Danas, umjesto školskog ruksaka, Amna nosi teret koji nijedno dijete ne bi trebalo nositi. Umjesto igre, dane provodi među bolničkim zidovima. Umjesto bezbrižnosti, bori se hrabro, tiho, i s nevjerovatnom snagom.

Na fotografiji lijevo, Amna kakvu svi pamtimo s početka liječenja: s repićima i osmijehom koji osvaja svijet.

Na fotografiji desno, Amna danas: umorna, ali nepokolebljiva. Pogled koji više ne skriva strah, ali ni nadu. Jer u njoj još uvijek gori ono isto svjetlo. Isti osmijeh.

Njena borba je teška, ali nije bez nade.

Amna nas uči šta znači biti borac. Uči nas da snaga ne leži samo u mišićima, već u srcu. Uči nas da ljubav liječi, da zajedništvo može pomaknuti planine i da ne smijemo okrenuti glavu kada jedno dijete treba cijeli svijet da stane uz njega.

- Ova priča nije napisana da bi izazvala tugu, već da bi probudila suosjećanje. Amna ne traži sažaljenje, ona traži šansu. Šansu za život, za zdravlje, za povratak u školske klupe i u zagrljaje svojih prijatelja.

Pokažimo Amni da nije sama. Da je njena borba i naša borba. Jer svako dijete zaslužuje djetinjstvo, bez bolničkih kreveta, igala i neizvjesnosti.

Pomozimo da Amnin osmijeh opet zablista punim sjajem.

Jer ona to zaslužuje. Više nego iko, poručili su iz Udruženja Srce za djecu.