Bh. društvo na rubu nervnog sloma: Kako smo postali taoci vlastitih frustracija i šta nas može spasiti

Automobilske sirene, psovke, pa i konflikti sa nepoznatim ljudima sve su češća slika bh. društva, i još tome treba dodati da nam je uvijek neko drugi kriv što kasnimo ili što nam frizura od jutra ne stoji kako smo to dan ranije zamislili. A ne treba i ne mora biti tako, jer šablon koji prenosimo jedni na druge lančano, počevši od porodice, preko ulice do radnog mjesta i nazad, preslikavamo, svjesno ili ne, i na djecu. Klupko nervoznog i toksičnog ponašanja dobija sve zapetljaniji oblik, a rješenja su u nama samima.

Sami biramo

Sami treba da biramo vedriju stranu onog što se dešava, fokusiramo se prema rješenjima i cilju koji želimo postići. Upravo to je suština Neuro Lingvističkog Programiranja o čijim beneficijama smo razgovarali sa Marinom Bakić, psihologinjom i NLP master trenericom.

- Neuro se odnosi na to kako naš mozak obrađuje određene informacije, lingvističko je ono što govorimo drugima i što govorimo sebi, a programiranje se odnosi na naše ponašanje, tačnije, obrasce koje sami stvaramo i koje nerijetko živimo onako po navici, nažalost, i kada su ti obrasci nekorisni, uvodi nas u temu naša sagovornica.

Daje i konkretne primjere.

- Baš sam nedavno imala jednu polaznicu koja kaže pitaju me zašto sam tužna, zašto mi se vidi tuga u očima. I to je upravo to! Dakle, tužni smo kada ne živimo za sebe, kada živimo tuđa očekivanja i onda usput izgubimo sebe, budimo se nezadovoljni i znamo da je tu oko nas laž i, što je najgore, znamo da možemo drugačije i možemo bolje, a ništa ne preduzimamo. Tada postajemo tužni i postajemo zaglavljeni, ističe Bakić.

Pojašnjava nam da kroz edukaciju nastoje navesti ljude da razumiju kako ne postoje događaji sami po sebi, nego da postoji naša interpretacija događaja.

- Mi dajemo značenje događaju, ističe Marina i dodaje da sami određujemo da li će nešto za nas biti dobro ili loše. Da li ćemo gužvu u saobraćaju shvatiti kao najveći mogući stres ili ćemo reći: Pa, ok, imat ću priliku da poslušam nešto što ranije nisam, da nešto naučim..., govori nam Marina.

Svjesno ili ne, svoje frustracije i nezadovoljstvo, pa i to da je za sve kriv neko drugi, prenosimo dalje, a ta stanja ne zaobilaze djecu. Mališani i omladina su nam manje nasmijani, nego kada smo mi bili u njihovim godinama. Žale se da ih nastavnici i učitelji ne vole, imaju otpor prema školi i učenju, a ni to ne treba i ne smije ići u tom pravcu.

- Ako dijete kaže mrzi me nastavnica ili nastavnik i zbog toga mrzi školu, trebamo li mi ići u školu i raspravljati se sa tim nastavnikom ili trebamo učiniti uslugu djetetu i postaviti mu pravo pitanje zašto to misli i zašto u to vjeruje, navela je jedan od slučajeva naša sagovornica i posavjetovala da sa djecom treba razgovarati na način da shvate kako nastavnici i učitelji imaju zadatak da im prenesu znanja koja će im u životu trebati.

Prema riječima naše sagovornice, mnogo je slučajeva u kojima su banalne stvari iz prošlosti, koje nisu iskomunicirane na vrijeme, ostavile traga na pojedince, njihove živote i karijere dugoročno.

- Imam jednu polaznicu koja cijeli život sebe ograničava da napreduje u karijeri i da iskoristi svoje mogućnosti zato što, nećete vjerovati, misli da je ružna, ispričala nam je Marina djelić susreta sa polaznicima NLP akademije, navodeći da ta mlada karizmatična osoba sa izuzetno lijepim osmijehom, traumu vuče iz vremena kada su djeca jedna drugima popunjavala leksikone i gdje joj je neki dječak na pitanje šta mislite o vlasniku leksikona, napisao: Mislim da je ružna.

Danas nemamo leksikone, ali imamo društvene mreže gdje se pišu nemilosrdni i brutalni komentari i teško je i zamisliti šta te riječi čine djeci.

- To su stvari koje treba osvijestiti na vrijeme i jako je važno učiti djecu da se usmjeravaju na to da vide veću sliku, da ne interpretiraju događaj po nekim pretpostavkama i tuđim mapama, jer tuđe mape i tuđe mišljenje nisu naša realnost, naglašava NLP trenerica i priznaje da u radu nailazi na mnogo sličnih priča, gdje su sada odrasli ljudi zapeli i ostali u nesigurnosti.

Prihvatanje kao lijek

Koristeći kombinaciju psihologije i NLP tehnika, naša sagovornica polaznike uvodi u dubine gdje otkriva njihova suštinska uvjerenja, bazične postavke da vide gdje su stvorili neke lažne predstave i o sebi i o drugima. Kaže nam da većina osoba plače, ali da je to jedan od načina da se izađe iz bolnog stanja.

- Bude tu i plača. Na drugom modulu radimo ta uvjerenja i 90 posto polaznika plače kada uđe u mračni podrum svog nesvjesnog, gdje su se te negativne stvari sakupljale i gurale pod tepih i sada je vrijeme da izađu i da ih se nazove pravim imenom. Kad se nazovu pravim imenom, onda to postane ljekovito, tvrdi Marina i dodaje kako, iako razumije kroz šta polaznici prolaze, sa druge strane zna da postoje rješenja i da su ona mnogo bliža i lakša nego što u tom trenutku ljudi shvataju.

Kroz posao svakodnevno pomaže pojedincima i grupama da kroz razgovor, razumijevanje i razmišljanje šta i kako, dalje dođu do ciljeva, oslobode se kočnica i zamki za koje su se možda i nesvjesno sami zakačili. Kazala nam je da nerijetko svjedoči divnim iskustvima.

- Nakon prvog modula, gdje radimo komunikaciju, krivicu, manipulaciju i te stvari znalo se desiti da muškarci priznaju i prepoznaju gdje griješe u odnosima, gdje su možda ušli u pogrešan šablon i gdje na neki način ne čine dobro drugoj strani, navela je još jedan primjer naša sagovornica, naglašavajući da je dobro kada osvijestimo kako mi možemo biti bolji i koliko smo mi odgovorni za svoje odnose.

Naravno, u moru pozitivnih primjera ima i onih drugih, koji ne odstupaju od svojih uvjerenja i koji odbijaju preuzeti odgovornost za svoj život. Da li je čaša do pola puna ili od pola prazna, stvar je unutrašnjih percepcija, koliko cijenimo kapi vode koje su pred nama i šta smo spremni uraditi da tu čašu dopunimo ili prospemo, koliko cijenimo ono što imamo. NLP je jedan od alata koji sam po sebi nije moćan, nego zavisi od toga ko ga drži u rukama, a sa druge strane onoga ko je spreman da ga prihvati, radi na sebi i dobro iskoristiti taj praktični pristup koji olakšava život kroz efikasniju komunikaciju i sa djecom i sa okolinom i sa samim sobom.