"Zatvorske ptičice": Ko i kako je bježao iz zatvora u BiH?
Zašto nisam ptičica da letim daleko i da vidim napolju hoće li me neko, stihovi su sada već kultne pjesme srbijanskog pjevača Bobana Zdravkovića koju su svojevremeno uglas pjevali i članovi zloglasnog zemunskog klana.
Pjesma je gotovo preko noći postala “himna” kriminalaca, ali i osuđenika sa prostora Balkana koji su svoj put okončali - iza rešetaka. To i ne treba da čudi, jer svakoj osobi koja se ogriješi o zakon samo je jedna misao u glavi od momenta kada joj budu stavljene lisice na ruke - kako se naći na slobodi.
Kriminalci često znaju biti izrazito maštoviti. S druge strane, bjekstva iz zatvora uvijek privlače veliku pažnju sedme sile, ali i općenito javnosti, pa ne treba da čudi ni to što su o nekim spektakularnim bjekstvima snimani i ozbiljni filmovi.
Kopali tunel
Ova negativna pojava svakako nije zaobišla ni zemlje bivše SFRJ, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Nedavno je skupina od osam do deset zatvorenika iz jedne ćelije u riječkom zatvoru šipkom bušila beton i pravila tunel! Navodno su se nakon izlaska planirali priključiti maškarama i u veselju i sveopćem ludilu u Rijeci zamesti trag. Pravosudni policajci primijetili su šta im se događa pred nosom i osujetili pomno smišljen plan.
Slična priča prošle godine stigla nam je i iz Crne Gore. Ispod zgrade Višeg suda u Podgorici prokopan je tunel, koji se protezao sve do skladišta s dokazima. Sumnja se da osoba ili više njih koje su kopale tunel nisu željele ukrasti neki od brojnih dokaza koji su već bili predmet vještačenja, već su pokušale doći u blizinu sobe za zadržavanje kako bi nekome osigurale bijeg.
Kada se radi o BiH, posljednji bijeg zabilježen je u novembru prošle godine, kada je kineski državljanin Q. T. pobjegao iz Okružnog zatvora u Trebinju. To je uradio na način da se tokom šetnje popeo na krov jedne od zgrada, a potom skočio sa visine od 12 metara! Kinez nije daleko “dogurao” te je početkom februara ove godine lociran i uhapšen u Boru u Srbiji.
Još se priča i o spektakularnom bijegu Amela Sejfovića iz sarajevskog KPZ-a, koji je digao na noge bh. policijske agencije. Sve se odigralo 3. septembra 2017. Prema kasnijoj optužnici, Amel Sejfović je organizirao kriminalnu grupu koja mu je omogućila bijeg. Po Sejfovićevim uputama, koji je osmislio plan bjekstva, članovi grupe su sve vrijeme komunicirali šifrirano putem mobitela i dogovarali detalje bijega. Između ostalog, tražili su stan u kojem se nakon bijega Amel Sejfović trebao kriti, utvrđivali su rute kretanja motora i automobila nakon bijega iz KPZ-a... Čak mu je pištolj koji je bio upakovan u paket i pričvršćen konopcem spušten preko otvorene kupole na krovu KPZ-a u teretanu. Ostao mu je bio lakši dio “posla” i da bukvalno odšeta iz ćelije. Na koncu je, ipak, uhapšen.
Jedno od najmasovnijih bjekstava odigralo se 2009. Devet zatvorenika iz Ustikoline, osuđenih za teška krivična djela, pobunilo se i uz upotrebu oružja pobjeglo iz zatvora.
Osuđenici su u večernjim satima napali i razoružali stražare, jednoga čak i ranili, te se automobilima uputili prema Sarajevu. Zajedničkom akcijom bh. policijskih agencija najprije je uhapšeno pet, a potom još trojica bjegunaca na području Vojkovića i Hrasnice, dok se za devetim neko vrijeme tragalo.
Više od 20 godina je prošlo otkako je iz Centralnog zatvora pobjegao opasni kriminalac i terorista Francuz Lionel Dumont.
Sve okolnosti ovog bijega ni nakon toliko vremena još nisu razjašnjene. Podsjetimo, Dimon je u BiH osuđen na 20 godina zatvora zbog pljačke benzinske pumpe u zeničkom naselju Raspotočje 1997, gdje je jedan policajac ubijen, te zbog napada na prodavnicu oružja u Zenici, kada je smrtno stradao čuvar radnje. Dimon se od 2003, kada je lociran i uhapšen u Njemačkoj te izručen Francuskoj, nalazi iza rešetaka, gdje služi kaznu zatvora od 30 godina. On je u Kantonalnom sudu u Zenici s Mouloudom Boughelanom 16. jula 1997. osuđen na 20 godina zatvora.
Primjera je bezbroj pa se tako unedogled možemo prisjećati bjegova, kako onih manje poznatih, tako i onih o kojima se i danas priča.
Marko Nicović, član Svjetske asocijacije šefova policija i nekadašnji načelnik beogradske policije, u razgovoru za Oslobođenje tvrdi da skoro nema bjekstva bez pomoći iznutra, te da svaki bjegunac prije samog čina bijega mora imati spremnu logistiku, kako unutar zatvora tako i vani na slobodi.
- To su obično zatvorski čuvari koji imaju bijedne plate. Kriminalci, koji uvijek imaju novac od droge, razbojništva, velike pljačke, vrlo lako plate “usluge” čuvara, kaže Nicović.
Prema riječima našeg sagovornika, u igri je veliki novac.
- Čuvari su spremni da izgube posao pa i robijaju, jer će uzeti novac koji ne mogu godinama zaraditi. U Srbiji, BiH, Makedoniji... sve više nude. Treba raditi na tome da čuvari budu zadovoljni svojim platama kako bi bilo teško animirati ih da pomažu kriminalcima, mišljenja je Nicović.
Bivši prvi čovjek beogradske policije kaže da je često na kriminalnoj sceni i sistem “usluga za uslugu”.
Akumulacija novca
- Recimo, Srbijanac će pomoći Bosancu u bjekstvu iz Zenice, a ovaj mu je dužan uslugu poslije u Srbiji ili Bosni, nebitno, pojašnjava Nicović.
Ipak, Nicović naglašava da je mnogo teže ostati na slobodi, nego sam bijeg iz zatvora.
- Postoji jedna čuvena izreka direktora FBI-ja Hoovera (John Edgar Hoover, prvi direktor FBI-ja, op. a) - čovjek koji je slobodan troši dolar, a onaj koji bježi i koji se krije troši pet dolara. Dakle, omjer je jedan naprema pet. Bjeguncu treba i prevoz i smještaj, hrana, komunikacija... I sve to pod presijom da će ponovo biti uhapšen i vraćen u zatvor. Drugim riječima, bjeguncu uvijek treba neka akumulacija novca da bi opstao vani. Računajte da pričamo o osobama čije slike će biti na svim graničnim prelazima, da će komunikacijama i vezama sve policijske agencije biti obaviještene. Takva osoba mora negdje da se prikrije, a to košta, zaključio je Nicović.
