Ubiti ili biti ubijen: Hoće li se rat do istrebljenja škaljarskog i kavačkog klana preseliti i u BiH?

Krvavi rat koji je doveo do gotovo potpunog istrebljenja pripadnika nekada jedinstvenog kotorskog klana, koji se 2014. podijelio na dvije kriminalne grupe - škaljarski i kavački klan, počeo je prije više od deset godina.

U krvavim sukobima koji su se vodili širom Evrope, pa sve do Južne Amerike, u automobilima, na ulicama, u restoranima, čak i na sahranama, ubijeno je oko 70 ljudi. Nekada najbolji prijatelji, komšije i kumovi okrenuli su se jedni protiv drugih, a sve zbog 200 kilograma kokaina.

Kako je počelo

- Ja sam vas stvorio, ja ću vas i uništiti, poznata je rečenica koju je, navodno, tadašnji vođa jedinstvenog kotorskog klana Slobodan Kašćelan izgovorio kada je došlo do raskola u grupi i kada je sa najbližim saradnicima formirao novi - kavački klan.

Bivšim prijateljima tada je, navodno, poručio da će ih izbrisati s lica zemlje.

A kako je sve počelo? Rat je počeo kada je iz jednog stana u španskom gradu Valensiji nestao dio pošiljke od 530 kilograma kokaina koju je klan nabavio za prodaju. Cetinjanin Goran Radoman bio je zadužen za skladištenje i čuvanje droge u nekoliko stanova, ali je u to vrijeme, zbog saobraćajne nesreće, bio uhapšen na Kubi. Prema jednoj verziji, Radoman je drogu vrijednu 20 miliona eura prisvojio, a prema drugoj mu je ona ukradena iz stana. Navodno su braća Igor i Jovan Vukotić povjerovali da je droga ukradena, dok je Radoje Zvicer okrivio Radomana za nestanak. Sumnje su izazvale paniku i tada se jedinstveni klan, kojim su rukovodili Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer, raspao. Na čelu škaljaraca tada su se našli Jovan i Igor Vukotić, te Igor Dedović.

Inače, imena klanova potiču od prigradskih naselja Kotora - Kavač i Škaljari. Nekadašnje komšije i najbolji prijatelji, koji su zajedno odrastali u malom primorskom gradu, postali su krvni neprijatelji. U godinama nakon izbijanja sukoba, obje strane su nudile milione eura za glavu onog drugog.

Prva žrtva sukoba bivših prijatelja bio je upravo Goran Radoman. Ubijen je 15. februara 2015. godine u garaži zgrade na Novom Beogradu u kojoj je živio. Time je počela Zvicerova krvava osveta. Sljedeći na meti bio je njegov nekadašnji saradnik i prijatelj Goran Đuričković, jer je Zvicer čuo glasine da su on i Radoman planirali njegovo ubistvo. Đuričković, zet legendarnog fudbalera Vladimira Petrovića Pižona, ubijen je kao u akcionim filmovima - iz snajpera. Sve se odigralo 27. oktobra 2015. u Budvi. Nakon toga su se ubistva nastavila nizati s obje strane.

Mediji su ranije pisali da je Jovan Vukotić, devet mjeseci prije nego što je ubijen u Istanbulu, navodno pokušao ponuditi primirje Zviceru, ali je ono odbijeno.

Najveći udarac škaljarci su pretrpjeli 2020. godine. U Atini su tada ubijeni Igor Dedović, jedan od vođa klana, i Stevan Stamatović dok su večerali sa porodicama. Nekoliko mjeseci kasnije, na Krfu su ubijeni i Alan Kožar i Damir Hodžić. Škaljarci su pokušali uzvratiti atentatom na Radoja Zvicera u Kijevu, ali je on preživio i nestao iz javnosti. Nakon pada kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića, Zviceru se gubi svaki trag; za njim je raspisana međunarodna potjernica.

Iz bjekstva je, kako se sumnja, organizovao ubistvo svog najvećeg rivala - Jovana Vukotića. Ubice, među kojima je i njegov rođak, pronašle su Vukotića i likvidirale ga 8. septembra 2022. godine u Istanbulu dok se s trudnom suprugom i djetetom vraćao iz tržnog centra.

Rat je nastavio da bijesni u tekućoj 2025. godini. Posljednje žrtve pale su u Beogradu i Cetinju. Na dječijem igralištu u Beogradu na vodi likvidiran je Filip Ivanović iz Cetinja. Ubijeni Cetinjanin je rođeni brat Andrije Ivanovića koji je nedavno ubijen na Cetinju sa Stefanom Beladom.

Kao što smo već naveli, zaraćene strane ne biraju mjesto za likvidacije i obračune, ali i za utočište, pa se postavlja pitanje može li se krvavi rat preseliti i u BiH? Krsto Vujić (47), visokorangirani pripadnik škaljarskog klana koji je uhapšen u Švicarskoj po potjernici za ubistvo Šćepana Roganovića, tokom bjekstva se krio u Bosni i Hercegovini. On je došao u posjed krivotvorenog bh. pasoša pomoću koga se otisnuo u Zapadnu Evropu.

Najmanje 60 članova kavačkog, škaljarskog, ali i Šarićevog i klana Amerika te drugih kriminalnih organizacija iz Srbije, Crne Gore, Bugarske, Hrvatske i Slovenije putovalo je širom svijeta sa pasošima BiH. Prema podacima koje je nedavno objavio CIN, putne isprave su im izdavale policije i vladine službe u Sarajevu, Banjoj Luci, Zvorniku, Brčkom, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Goraždu od 2013. do 2022. godine.

Marko Nicović, član Svjetske asocijacije šefova policija i nekadašnji načelnik beogradske policije, u razgovoru za Oslobođenje kaže da su službe uključene u cijeli proces.

- Oni (klanovi, op. a) jedni druge provaljuju preko službi, odnosno zaštićenih podataka. Tako je još lakše doći do žrtve, odnosno mete. Nastao je haos i u podzemlju i u policiji. Više od 30 policajaca (crnogorskih, op. a) u zatvoru je, a koji se dovode u vezu sa škaljarskim i kavačkim klanom, kaže Nicović, naglašavajući da govori samo o periodu posljednjih pet mjeseci, te da u čitavoj priči ima i tužilaca i sudija.

Lažne isprave

Prema njegovim riječima, kavčani i škaljarci su se specijalizirali za transport droge prema Zapadu, ali i za pranje novca.

- Zbog toga imaju velike probleme bezbjednosne strukture u Srbiji, Bosni (BiH, op. a), Sloveniji i Hrvatskoj, govori Nicović i potvrđuje da kriminalci koriste i putne isprave navedenih zemalja.

Na naše pitanje vreba li opasnost da se krvavi rat u većem obimu preseli i na teritorij BiH, naše sagovornik odgovara:

“Bosna će biti na udaru što se tiče ulaganja u nekretnine, a tako se najlakše pere prljav novac. U regionu, ali i Bosni, postoji velika korupcija, lako dolaze do putnih isprava - papira, koji su im potrebni. Pokušavaju kupiti političare, pa čak i medije”.

Nicović dodaje i kako velika koncentracija novca povlači za sobom i sukobe.

- Više puta sam rekao - kriminalci nemaju problem sa vjerom, nacijom, religijom, etničkom pripadnosti... Sarađuju međusobno čak i bez usluge. S druge strane, policija sve gleda kroz političku optiku, iskren je Nicović, koji trenutno ne vidi svjetlo na kraju tunela, ali smatra da rješenje postoji.

- Mora postojati politička saradnja. Bez političke volje nema ništa, zaključio je Nicović.