Život je jeftin, živjeti je skupo: Statistika tvrdi jedno, mesari sasvim suprotno
Trend poskupljenja gotovo svih proizvoda i usluga u Bosni i Hercegovini, koji kao posljedicu ima i pad životnog standarda za većinu građana, možda je i najvidljiviji u mesnicama, kaže Admir Arnautović, predsjednik Kluba potrošača srednje Bosne iz Travnika.
Ove njegove riječi na neki način potkrepljuju rezultate istraživanja Landgeist Mapa, a koji kažu da stanovnici naše zemlje jedu ponajmanje mesa u regionu.
Poražavajući podaci
Istraživanje provedeno prošle godine kaže da se u Bosni i Hercegovini pojede oko 43 kilograma mesa godišnje po glavi stanovnika i da smo po tome među zadnjima u regionu. Ispred su Srbija, Crna Gora i Hrvatska, a iza samo Sjeverna Makedonija.
- Za društvo u kojem je generalno sramota biti vegetarijanac i u kojem je bilo normalno da porodica u sklopu zimnice kupi barem jednu ovcu da ima šta meziti, već duže vremena imamo trend smanjenja udjela mesa u svakodnevnoj prehrani. Meso postaje sve više i više stvar luksuza i jednog ručka sedmično. Evropska istraživanja od prije tri godine pokazuju da smo u prosjeku jeli 120 grama mesa dnevno (uključujući i piletinu), što je među najnižim prosjecima u Evropi. Znajući da građani sada sve rjeđe kupuju na kilogram, a puno češće na onoliko grama koliko mogu sebi priuštiti, te da se u mesnicama proda puno više piletine u odnosu na bilo koju drugu vrstu mesa, dolazimo do poražavajućih podataka o standardu većine građana, naglašava Arnautović.
Podaci o trenutnom stanju u BiH su još više poražavajući, dodaje Arnautović, ako se uzme u obzir i činjenica da smo zemlja u Evropi u kojoj se jede najmanje ribe po glavi stanovnika - oko 16 grama dnevno ili jedna mala konzerva ribe sedmično.
Hidajet Humić, penzioner iz Zenice, kaže da je život postao najjeftiniji, a da je živjeti skupo.
- Ako govorimo o populaciji penzionera, više se ne može to zvati život, nego preživljavanje. Mogu sanjati o mesu, a kakvo je vrijeme došlo, sataraš je postao skuplji nego gulaš. Većina naših penzionera ne može priuštiti ni sataraš, a kamoli gulaš ili pečenje, tvrdi Humić.
Zaključuje da neko ko je uzimao sedmično mljevenog mesa za dva bureka i za vikend ćevape, sada uzima mjesečno toliko da može jednom napraviti ćevape i burek.
- Sarme ćemo poželjeti, jer je vreća kupusa 15 maraka. A bez mesa čije su cijene postale nedostižne za mnoge, to i ne bi bila prava sarma. Ko je naučio, on će jesti, ali sve manje i tanje, navodi Humić.
Da je naš sagovornik u pravu, pokazuju i cijene povrća na pijacama. Mrkva se može naći za dvije do 2,5 maraka po kilogramu, paradajz tri do pet, paprika tri do četiri marke... Među najskupljim namirnicama je suho voće, pa tako za kilogram suhih šljiva trebate platiti od deset do 12 KM.
Uprkos teškoj finansijskoj situaciji, u mnogim porodicama i stalnom rastu cijena, potražnja za mesom u BiH je i dalje velika. Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, prošle godine uvezeno je u našu zemlju 75,7 miliona kilograma mesa. Mehmed Mangić, vlasnik mesarskog obrta “Meša”, kaže da posao ide dobro i da nikad nije bila veća potražnja za mesom.
Kvalitet se cijeni
- Ljudi koji su nekada uzimali više mesa, uzimaju sada manje. Dosta ljudi radi vani, a plate su nešto veće kod većine koji rade u BiH. Uglavnom, kod nas je pojačan posao, meso se traži. Definicija tržišta su kvalitet, cijena i dizajn, a Meša se tako i ponaša, ističe Mangić.
Zbog loših prinosa uljarica, ali i zbog rasta cijene na svjetskom tržištu, očekuju se i sve veće cijene ulja u marketima.
Podsjetimo i da je sindikalna potrošačka korpa, koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) izračunao za oktobar dostigla 3.080,60 KM. Prehrana ima 44,19 posto učešća u sindikalnoj potrošačkoj korpi, a u obzir su uzete cijene iz tri trgovačka centra za 86 artikala.
