Živjeti u BiH - Jedan hljeb, tri različite cijene: "Pola dana provedem obilazeći prodavnice"

U bilo kojem dijelu naše države, isti proizvod može imati potpuno različite cijene u različitim trgovinama, pa čak i ako se nalaze jedna pored druge. Trgovci to pravdaju, a ekonomisti objašnjavaju slobodnim formiranjem cijena. Iako je tako, to ne može i ne smije biti pravilo, a vlast, od najnižeg do najvišeg nivoa ima sve poluge da tu situaciju spriječi.

Ruka ruku mije, a sit gladnog ne razumije. Uvijek prijemčivo u svakom životnom ciklusu. Troškovi prehrane četveročlane porodice od 2020. godine povećali su se za oko 550 KM i sada iznose 1.280 KM – otprilike koliko iznosi i prosječna plata. Porodica u kojoj radi samo jedan član primorana je čitav kućni budžet potrošiti na hranu ili, nakon plaćanja režija, reducirati potrošnju osnovnih namirnica.

Rastu marže

Adila Muharemović kaže da pola dana provede obilazeći radnje.

- Naravno da gledam. S obzirom na to da sam penzioner, gledam, obiđem pola dana, obiđem nekoliko tržnih centara i upoređujem cijene. Kupiću nešto što je za moj džep i jeftinije. Velika je razlika od objekta do objekta, ne znam zbog čega je to tako, kaže nam.

Adila Muharemović

I Semir Spahić obilazi trgovine. Kaže kako ne kupuje na prvu, jer su cijene različite.

- Obilazim i tražim sve jeftinije, normalno. Pogotovo to radim kada više kupujem, rekao nam je Semir.

Semir Spahić

Kemal Softić smatra da je to pljačka i da je neophodno kupovati tamo gdje je jeftinije.

- Nemam puno vremena kao penzioneri, ali kupujem tamo gdje sam uočio da je jeftinije zbog uštede budžeta, jer isti proizvod ne želim da plaćam pola marke više. Ne želim čokoladu da plaćam deset maraka i ne želim da me reketiraju, rekao nam je Kemal Softić.

Kemal Softić

Većina građana obilazi trgovine i to iziskuje jako puno vremena. Ekonomista Igor Gavran tvrdi da cijene hrane u BiH nisu određene stvarnim troškovima proizvodnje, već maksimalnim iznosom koji potrošači mogu platiti kako bi se ostvario najveći profit.

- Recimo, imamo slučajeve da se proizvodi koji su proizvedeni u istom gradu prodaju po većim cijenama nego u nekom drugom dijelu BiH, gdje bi logično bilo očekivati višu cijenu zbog troškova prevoza i raznih drugih razloga. Iz toga vidimo da ekonomski razlozi nisu uvijek opravdanje i da se vrlo često politika cijena vodi nekim drugim faktorima, ističe Gavran.

U distributivnom lancu, koji uključuje sve one trgovce koji kupe pa preprodaju robu za neku regiju, za neku zemlju, pa za određeni dio u nekoj zemlji, za neku opštinu i onda distribuiraju do manjeg trgovca od kojeg krajnji potrošač tu robu kupuje, vidi da su svi povećali svoje marže za određeni postotak, što je dovelo do eksplozije cijena na policama.

- Ukoliko je riječ i velikom trgovinskom lancu, vjerovatno se može ispregovarati adekvatnije, bolje, da se artikli nabave jeftinije i da se onda prodaju jeftinije, eventualno čak i da ubiru višu maržu. Mali trgovci, mali proizvođači, nemaju razvijenu pregovaračku moć i sasvim je normalno da ne dobijaju date proizvode koje stavljaju na rafe po nekim izuzetnim cijenama koje bi im davale određenu konkurenciju, kaže ekonomista Admir Čavalić.

Saglasni su svi da je došlo do rasta troškova proizvodnje, ali ona nije ni približno proporcionalna rastu cijena osnovnih namirnica. Također, ovisni smo o uvozu hrane iz EU, no ti proizvodi kod nas budu znatno skuplji nego u Njemačkoj. Razlika je često drastična.

- Ono što je ključno nije to da li se cijena određenog proizvoda razlikuje u dvije trgovine, nego koja je realna cijena tog proizvoda, koja bi bila realna cijena kao odraz njegovih troškova i razumne mjere profita u odnosu na onu koju stvarno vidimo na polici i koju stvarno plaćamo, pojašnjava Gavran i dodaje kako je to, zapravo, i najveći problem.

- Tu imamo veliki broj zloupotreba, izuzetno veliki broj slučajeva gdje je cijena potpuno nerazumna isključivo radi ekstraprofita i ima malo ili nimalo veze sa stvarnim troškovima. U tim slučajevima različite cijene između trgovina mogu značiti razlike između onoga čija cijena jeste relativno opravdana i onoga čija je cijena potpuno neopravdana, odnosno nerazumno povećana, zaključuje Gavran.

Bilo je tu različitih, ekonomisti kažu, kozmetičkih pokušaja da se nešto promijeni. Pokušali su i građani bojkotom velikih trgovačkih lanaca, spominjana je i aplikacija za praćenje cijena osnovnih životnih namirnica, ali još ništa konkretno da bi se stalo ukraj zloupotrebama u formiranju cijena u trgovinama. Gordana Bulić iz Udruženja potrošača smatra da je na potrošačima da izaberu gdje će i kako da kupuju.

- Imamo slobodno formiranje cijena na tržištu. Svaki ponuđač formira cijene prema uslovima ponude i tražnje. Ako neka roba ima veću tražnju u Mostaru nego u Tuzli, čak i kod istog trgovca, ista roba može imati različitu cijenu. A kada se radi o različitim trgovcima, to je pravilo: ista roba u pravilu ima, može da ima i treba da ima različitu cijenu, pojašnjava Gordana Bulić i dodaje kako je uobičajeno da cijenu diktira onaj koji je jači.

Kome nije stalo do uštede, taj mnogo i ne hoda/Damir Deljo

Ko mora, traži

- Onaj koji ima više argumenata da cijena bude što veća! Na potrošačima je da biraju proizvod po nižoj cijeni, da ga kupe u trgovini gdje mu je cijena niža! To je stvar konkurencije i jedini način da potrošači utiču na formiranje cijena na tržištu. Od toga ih ne može i ne treba da ih štiti država! Ako im je teško da obiđu dva-tri maloprodajna mjesta, da vide gdje je jeftinije, znači da im nije nužda i da im je svejedno hoće li taj proizvod kupiti 5, 10, 15 ili 50 feninga jeftinije, naglašava Bulić.

Cijene hrane i drugih namirnica su u proteklih deset godina u svijetu porasle za 20-ak posto, dok su građani BiH izloženi povećanju cijena od 100 do 400 posto. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je, na prijedlog Ministarstva trgovine, donijela Odluku o mjerama neposredne kontrole cijena od 1. 1. do 1. 3. 2026, kojom se produžava mjera zaključanih cijena osnovnih prehrambenih i higijenskih namirnica. Odluka je donesena s ciljem nastavka zaštite životnog standarda građana i očuvanja stabilnosti tržišta osnovnih životnih namirnica.

Odlukom je obuhvaćen spisak od 63 proizvoda, uz određene korekcije u skladu sa aktuelnim kretanjima na tržištu.