Žestoke kritike HNS-ovog prijedloga: 'Pokušaj spašavanja političkih mrtvaca'

U HNS-u smatraju da bi u Ministarstvu vanjskih poslova trebali imati sličnu situaciju kao u Ministarstvu odbrane
Glavno vijeće HNS-a BiH ove sedmice raspravljalo je i o vanjskoj politici naše zemlje i međunarodnom predstavljanju. Dr. Božo Ljubić, predsjednik GV-a, naglasio je kako se BiH suočava s dubokom krizom, te da se to reflektuje i na vanjskopolitičkom planu. Poručio je i da je poseban problem imenovanje ambasadora na način da su Hrvati, kao narod, onemogućeni da imaju svoje legitimne predstavnike.
Privatizacija pozicija
- Mi smatramo da bi u Ministarstvu vanjskih poslova trebali imati sličnu situaciju kao u Ministarstvu odbrane, da imamo ministra i dva zamjenika koji bi se onda, naravno, zajednički dogovarali i koordinirali na vanjskopolitičkom planu, naglasio je Ljubić.
A nove ideje iz HNS-a nisu iznenađenje. Kao što i nije tajna da BiH i dalje nema zakon o vanjskim poslovima. Prof. dr. Nedžma Džananović Miraščija, redovna profesorica na Fakultetu političkih nauka UNSA, podvlači da nepostojanje zakona nije problem svih problema.
- Oblast vanjskih poslova nije neregulirana, jer postoje ustavne nadležnosti Predsjedništva BiH i MVP-a BiH, zakoni o Vijeću ministara, o državnoj službi, a u konačnici i Bečke konvencije. Nivo regulative nije optimalan, ali daleko od toga da ne postoji. Dalje, šefovi diplomatskih i konzularnih misija su lica koja, nerijetko, bez ikakvih kriterija, ali po svojim ustavnim nadležnostima, biraju članovi Predsjedništva. Dosta tih lica su “slučajni prolaznici” koji imaju jednokratne uloge, ali nasuprot tome postoji vrlo stabilna diplomatsko-konzularna mreža i ljudi koji je čine su važna i potentna profesionalna jezgra koju se zanemaruje, govori naša sagovornica i dodaje da mi diplomatiju odveć personaliziramo gledajući je kroz ličnosti ministara ili pojedinih ambasadora.
Profesorica Džananović Miraščija kaže i da je ozbiljna zabluda da je zakonsko reguliranje jedini način da se stvari unaprijede.
- Puno više me brine Nacrt zakona o vanjskim poslovima koji je godinama u opticaju, čas se povlači, pa se ponovo plasira sa svakim novim ministrom, a koji samo opisuje i dodatno, dugoročno, cementira nezadovoljavajuće stanje koje već imamo, poručuje naša sagovornica.
Osvrće se i na prepreke koje je identificirala Evropska komisija u ocjeni naše usklađenosti s vanjskom, sigurnosnom i odbrambenom politikom EU.
- Prije svega, neslaganja u Predsjedništvu BiH o temeljnim vrijednostima i stavovima u vanjskoj politici ne doprinose koherentnosti pristupa i instrukcija koje diplomatska mreža dobija. To se dodatno manifestira u ponašanjima pojedinaca koji se smatraju ličnim izaslanicima pojedinih članova Predsjedništva, a ne predstavnicima države i njenih interesa. Ne samo da nismo odmakli od etno-stranačke diplomatije već smo u posljednjih nekoliko godina u nekim elementima otišli u pravcu potpune privatizacije pozicija, kaže prof. dr. Džananović Miraščija.
Kaže da EK problematizira i ovaj etno-stranački kriterij kao dominantan pri imenovanju, ali i raspoređivanju, napredovanju i zapošljavanju u diplomatsko-konzularnoj mreži. Prednosti koje kvote daju mogu i moraju biti primijenjene samo onda kad su ispunjene osnovne predispozicije za obavljanje nekog posla ili funkcije.
- U konačnici, godinama nam se ponavlja uvjet da se uvedu dvije nove visoke profesionalne pozicije - političkog direktora MVP-a i tzv. europskog korespondenta. Naravno, ovdje se ne radi samo o određivanju konkretnih osoba već adekvatnoj sistematizaciji, preraspodjeli zadataka i davanju prednosti profesionalizaciji službe. Veoma je važno da su ova pitanja postala dio EU zahtjeva i očekivanja, jer to garantira da ih politika neće moći vječno zanemarivati, ističe naša sagovornica.
Govoreći o idejama koje je iznio HNSBiH, prof. dr. Džananović Miraščija naglašava da smo demokratsko društvo i da svaka nevladina organizacija i/ili pojedinac imaju pravo na mišljenje i inicijative u bilo kojoj oblasti.
- No, o svakoj inicijativi možemo govoriti sa nekoliko stanovišta - kredibiliteta predlagača, političkih motiva i samog sadržaja. Time što se, npr., ovakvim pitanjem bavi nevladina organizacija, a izbjegavaju uobičajeni politički kanali u Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara, nastoje se inicijativi dati značaj i težina koje ona zasad, realno, nema. No, ako to prihvate sve političke stranke s predznakom hrvatski, onda to može postati dio standardnog političkog repertoara tog političkog bloka i potencijalno predmet nekih budućih političkih trgovina, kaže prof. dr. Džananović Miraščija.
Objašnjava da inicijativa možda nije realna, ali je vrlo konzistentna s ostalim politikama, jer već dugo taj dio političkog spektra ima jednu te istu vrstu političkih inicijativa - kako davno upokojene političke projekte vratiti u život i kroz to osigurati uvijek iste političke ishode i rezervirati željene političke rezultate, bez obzira na ishode glasanja.
- Ovdje se, vrlo konkretno, radi o pokušaju predupređivanja nekih od mogućih političkih ishoda nakon izbora 2026. - uvođenjem drugog zamjenika u MVP, HDZ bi sebi osigurao nastavak političke kontrole nad ovim sektorom, čak i ako ne osvoji mandat člana Predsjedništva, dok bi se, istovremeno, oslobodio potrebe da pregovora sa koalicionim partnerima na državnom nivou oko pozicija ministra vanjskih poslova ili zamjenika. Istom logikom, neke bi druge političke stranke mogle tražiti uvođenje druge zamjeničke pozicije u Ministarstvo finansija, na primjer. Time bi se, naravno, otvorila politizirana i neproduktivna rasprava o vraćanju dva zamjenika u sva državna ministarstva, ističe naša sagovornica.
Dodaje da, za razliku od nekih drugih ministarstava u kojima za zamjenicima, u normalnim okolnostima, nema potrebe i oni ni sami ne znaju šta bi sa sobom, u ovom resoru postoji realna potreba za zamjenikom.
- No, to nije opravdanje da se vraćamo unazad, u vrijeme kad su ih bila dva. Ako i ostavimo po strani politički retrogradna nastojanja, u praktičnom ili profesionalnom smislu ne postoji opravdanje za troškove još jednog kabineta, tim više što postoji potreba za novim, drugačije definiranim funkcijama koje od nas očekuje EU. Konkretno, ponoviću da se radi o pozicijama političkog direktora MVP-a i korespondenta za europska pitanja, zaključuje prof. dr. Džananović.
Harun Išerić, viši asistent na Pravnom fakultetu UNSA, ističe da prema Ustavu, PSBiH ima pozitivnu obavezu da uredi oblast vanjskih poslova koja je u isključivoj nadležnost države BiH.
- Kao posljedice nepostojanja zakona imamo činjenicu da se diplomatske pozicije koriste za vraćanje političkih usluga, za spašavanje političkih mrtvaca ili uklanjanje političkih oponenata u vlastitim političkim strankama, ističe Išerić i dodaje da trenutni pravni okvir nije dovoljan za efikasan i uspješan rad.
Smatra i da nedonošenje zakona o vanjskim poslovima ide u korist onim političkim subjektima koji i dalje u diplomatskim pozicijama vide isključivo politički plijen i koje nastavljaju da koriste diplomatske pozicije BiH za provođenje vanjske politike jednog člana Predsjedništva, jednog entiteta, jedne etničke skupine ili pak jednog političkog subjekta. Na ideje koje su stigle iz HNS-a BiH gleda kao na nastavak kontinuirane i primitivne kampanje usmjerene ka falsificiranju Ustava BiH.
Prvi korak
- Ustav BiH je vrlo jasan: ambasadorske i konzularne predstavnike BiH imenuje Predsjedništvo BiH. Predsjedavajući i članovi predstavljaju državu BiH prema vani i građane entiteta koji su ih izabrali prema unutra. Onda kada imenuju ambasadore i konzule, oni ih imenuju kako bi predstavljali interes isključivo države BiH, kaže Išerić.
Podvlači da donošenje zakona neće biti dovoljno da se riješe svi problemi, ali je prvi, nužni korak.
- Reforma unutrašnje strukture MVP-a i diplomatsko-konzularne mreže treba biti prioritet, kao i izgradnja kvalitetnog i obrazovanog diplomatskog kora, zaključuje Išerić.