Zastupnik u Evropskom parlamentu: Svi u EU su za proširenje, ali BiH kasni

Gordan Bosanac je zastupnik u Evropskom parlamentu iz stranke zelene ljevice Možemo i član delegacije Evropskog parlamenta za odnose sa BiH. Radio je na organizaciji prvih povorki ponosa u Zagrebu, borio se za poštivanje ljudskih prava u Republici Hrvatskoj. Učestvovao je u monitoringu rada policije, tajnih službi, te bio i član hrvatskog saborskog Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija.

U posjeti ste BiH. Ovdje Vas je javnost zapamtila kroz zalaganje za pomoć BiH nakon velikih poplava koje su nas zadesile. Spomenuli ste da će biti izglasano više rezolucija, ali i novčana pomoć. Šta to konkretno znači?

- Prvo da izrazim sućut svim obiteljima i prijateljima onih koji su stradali u poplavama. Nažalost, prirodne katastrofe su postale svakodnevnica. Mi smo u Evropskom parlamentu, u prvih mjesec i po, dva puta tematizirali poplave. Jednom ovo što se desilo u Poljskoj, Češkoj i centralnoistočnoj Evropi, te u BiH. Bosna i Hercegovina, nažalost, još nije punopravna članica, ali dobra vijest je da, budući da ima status kandidatkinje, može pristupiti tom famoznom Fondu solidarnosti. Dakle, to je dio novca koji svaka članica EU uplaćuje baš za trenutak katastrofa.

Brzo aplicirajte

Nama u Hrvatskoj, u Zagrebu, jako je pomogao taj fond za obnovu grada nakon potresa, tako da BiH može tražiti sada iz tog fonda pokrivanje troškova u vezi sa sanacijom svega što se desilo sa poplavama. Jedino, morate biti brzi, rokovi su dosta kratki, mislim da se radi o tri mjeseca, sad treba napisati tu aplikaciju. Koliko čujem, postoji već podrška i drugih zemalja članica da pomognu BiH, da to napiše i da vam se ta sredstva onda odobre.

Druga stvar, to je ono za šta sam se lično založio, poznajući hitnost situacije, jeste da se, osim tog fonda, dio pretpristupnih fondova, ovo što BiH već sada koristi, prenamijeni za pomoć. Drago mi je bilo kada je predsjednica Evropske komisije bila u posjeti BiH i najavila 20 miliona pomoći. Potvrđeno mi je da je to iz IPA fonda. Naravno, ne bi bilo dobro da se to uzme od nekih dobrih projekata koji se već provode, no dobio sam informaciju da je to dio novca koji BiH svakako ne bi uspjela potrošiti zbog rokova ili neke sporije provedbe.

/

Klimatske promjene su već odavno počele. Međutim, malo ko i u svijetu, u Evropi, a posebno kod nas radi na tome da se pripremimo i prilagodimo. Kako gledate na to?

- Veliko je pitanje šta možemo učiniti da nam se ne dešavaju vremenske nepogode, koje sada pogađaju čitav svijet, ne samo BiH, ne samo Evropu. Za nas koji dolazimo iz evropskih Zelenih to je pitanje svih pitanja i mogu reći da u posljednjem mandatu Evropske komisije, kada smo bili dio većine gdje je postojala otvorenost za raditi neke puno hrabrije korake u obračunu sa klimatskim promjenama, promjene su se i desile. Doneseni su neki važni zakoni. Sve to što radimo je na dugi rok. Nemoguće je adaptirati se na klimatske promjene preko noći i drugi veliki problem je to što zahtijeva naša odricanja. Svi se moramo odreći nekog komfora, ne bi trebalo da u jednoj porodici imaš pet automobila. Dovoljan je jedan. To je samo mali primjer do puno ozbiljnijih stvari, smanjenja emisije CO2, što je veliko energetsko pitanje, od kuda i kako proizvodimo električnu energiju. Tu je bio zamah. Nažalost, taj zamah se vratio upravo preko leđa nas Zelenih, gdje smo napravili loš rezultat, jer su neki ljudi rekli: Nas to ne zanima, možemo živjeti još koju godinu ovako, što će biti s budućim generacijama nije nas briga. Sada vidimo u Evropskom parlamentu inicijative koje osporavaju puteve koje smo zatrli. Na primjer, zakon koji omogućava da se što manje šuma siječe, odnosno da sječa ne ide nauštrb proizvodnje, da to stavimo u neke normalne okvire. Trebao je zakon stupiti na snagu 1. januara, sada je stigla inicijativa da se odgodi za godinu.

BiH je “zaglavljena” u zelenoj tranziciji. Malo šta je urađeno, a pošto poznajete prilike i neprilike u našoj zemlji, kako biste posavjetovali predstavnike vlasti da se ozbiljno pozabave ovim problemom?

- Ja bih rekao da će biti jako loše za BiH ako skroz zakasni. Znači, proizvoditi električnu energiju na ugalj danas je nezamislivo i postoji taj opći konsenzus da se što više koriste obnovljivi izvori energije, pa čak i hidrocentrale koje možemo donekle smatrati obnovljivima, iako znamo da imaju dosta negativnog utjecaja na okoliš. Moramo selektivno i pažljivo pratiti način na koji se one rade. No, postoji čitav niz drugih elemenata otkud možemo izvući energiju, sigurno su to vjetar i sunce. Isfrustriran sam što u Hrvatskoj imamo samo jedan posto energije iz solara, a mediteranska smo zemlja. To su vlakovi u koje sad treba uskočiti. Moj apel bio bi da se što ozbiljnije shvati da je 21. stoljeće, stoljeće obnovljive energije i da se sjedne na taj vlak.

Razgovarali ste s visokim predstavnikom u BiH, ali i liderima političkih stranaka. Izvještaji Evropske komisije i Christiana Schmidta o BiH ne nude ništa pohvalno, jer je nerad očigledan. Kako Vi to vidite?

- Atmosfera u EU jako je povoljna za proširenje. Razlog tome jeste politička stvarnost, napad Rusije na Ukrajinu, no ovo što ja vidim s kolegama iz drugih grupacija jeste da su svi za to da se proširenje desi. Mislim da se to vidi po nekim potezima koje EU povlači. Posjeta predsjednice Evropske komisije regiji, sa cijelim tim paketom rasta za koji BiH, nažalost, nije ispunila sve kriterije, jasan je signal da je sada vrijeme. Taj pretpristupni prozor neće biti dugo otvoren, svašta se može promijeniti i mislim da je sada odgovornost na političarima BiH da iskoriste taj trenutak i pokušaju što više kriterija ispuniti. Evropska komisija nije zadovoljna dinamikom. Imam razumijevanja prema BiH, jer donijeti neku odluku u ovoj zemlji je puno teže i kompleksnije nego u Srbiji i Crnoj Gori.

/

Promjena Daytona

Ovdje je sistem složeniji, sve počiva na dogovoru i pregovoru, o blokadama da i ne pričam. Zato mislim da prema BiH treba biti osjetljiviji i ono što sam vidio na sastancima, što se tiče ovog paketa reformi, informiran sam da je 111 od 113 stvari učinjeno. Nije to malo. Mislim da treba cijeniti svaki napor, da ne treba gledati kroz prste političarima i političarkama u BiH, ali treba imati razumijevanja u kontekstu u kojem se sve dešava.

Presude Evropskog suda za ljudska prava u BiH nisu provedene. Da li je to alarm za EU?

- Imao sam priliku upoznati gospodina Fincija. Ta je presuda jasno rekla: “Ljudi, pa ne može to tako”. Svi znamo za Dayton, da je zaustavio rat i svi se u tome slažemo, ali donošenje odluka u ovoj zemlji je užasno komplicirano. BiH mora postati jedinstvena zemlja, u kojoj se ne može desiti da neko nema politička prava. Nezamislivo je da takva zemlje bude ravnopravna članica EU. Brutalna realnost je da je 30 godina nakon Dejtonskog sporazuma svaki pokušaj te promjene vrlo brzo zaustavljen. Kada pričam o tome sa kolegama, svi spominju rat, mračan scenarij. Ne mislim da će promjena Daytona dovesti do rata, koji niko ne želi. Čini mi se da je bh. društvo sazrelo. Ima mnogo stranaka koje idu naprijed, imate i one koji ne žele, ali ovakav format usporava razvoj BiH.