Vlast je u službi kladionica: Pare nisu pale s Marsa, dolaze iz džepova sirotinje
Kockanje je uzelo maha. Veliki dio ionako malih plata građani Bosne i Hercegovine potroše u kladionicama, nerijetko i cijelu, svoju ali i najbližih, pa se još i zaduže. Koju marku više u kućnom budžetu mnogi su pokušali osvojiti igrama na sreću.
Bolesno društvo
Građani često u kladionicama pokušavaju zaboraviti probleme i pronaći zabavu. No, problem je što se mnogi nisu zaustavili na tome. I ekonomska kriza je uradila svoje, mnogima je bila povod za ulazak u svijet kockanja. Kladionice u BiH godinu za godinom ostvaruju milione prihoda. Iako se najviše polemike vodi o njihovom oporezivanju, zaboravlja se ko je izdvojio te milione?!
- Vlast nije svjesna veličine problema, oni su na pogrešnoj strani, fokusirani su na prihode od poreza koji se ostvare. Ali, ne navode odakle dolazi taj novac koji se slijeva u kockarnice i kladionice! Dolazi od naših građana i to ne od onih koji imaju kontrolu nad svojim ponašanjem i potrošnjom, nego od onih koji nemaju apsolutno nikakvu kontrolu, od onih koji prokockaju plaću i prije nego je dobiju. Postavimo stvari ovako, da svaki zaposleni građanin BiH mjesečno izdvoji 100 KM na kockanje i klađenje, promet kladionica bi bio takav da bi se zatvorile za mjesec, kaže nam dr. sc. Marko Romić, voditelj Kluba liječenih ovisnika o kockanju KLOK, smatrajući da su se naše vlasti stavile u funkciju kockarsko-kladioničarskih krugova.
- Zapravo je čudo što nemamo još veći broj ovisnika o kocki, jer vlast je dužna da stvara radna mjesta, da kreira uvjete u kojima će čovjek živjeti i raditi normalno. Oni to ne rade, a kockarsko-kladioničarskim krugovima omogućavaju da otvaraju poslovnice na svakom koraku. Taj novac nije pao s Marsa, dolazi iz džepova naše sirotinje. To su ljudi koji uništavaju sebe i svoje porodice, znamo da je porodica stub društva, a bit će bolesna, što znači da ćemo imati, ako već i nismo, bolesno društvo, govori Romić.
Naravno da sve osobe koje igraju igre na sreću nisu patološki kockari, no oni koji to jesu, pojašnjava Romić, toga nisu svjesni.
- Zamislite čovjeka koji ne zna plivati i dođe na more, ima plićak i ide polako dublje i dublje i vidi da je voda sve dublja. Svjestan je da ne zna plivati, ali misli da se može vratiti kad hoće, u jednom trenutku shvati da se više ne može vratiti i guši se. Tako slikovito izgleda patološki kockar. Često nisu svjesni veličine i ozbiljnosti problema i malo je onih koji traže pomoć. Moja je procjena da, od svih koji bi se trebali liječiti, to radi svaki stoti, rekao je Romić.
Sociolog Vladimir Vasić smatra pogrešnim što se ovisnost o kocki svodi samo na problem pojedinca i što se zanemaruje činjenica da je to indikator stanja u društvu, državi, ekonomske moći pojedinca.
- Ljudi ulaze u svijet kocke da bi riješili egzistencijalne probleme, a time ulaze u dubiozu. Moramo razdvojiti ljude koji radi zabave odigraju neki tiket, neku igru na sreću od onih koji jedini izvor prihoda, ali i sreće i zadovoljstva vide u kockanju. To je opasno. Ta granica zabave i patologije se ogleda u tome da pojedinac troši velike količine novca, puno vremena provodi u kockarnicama, zanemaruje svoje obaveze, ističe Vasić.
Osvrće se i na onu “čuo sam da je neko dobio veliki iznos novca kladeći se, pa sam probao i ja”.
Na svakom koraku
- Vjerovatnoća da će neko dobiti veliki novac putem igara na sreću je zaista mala. Živimo u vremenu u kojem se čak i kockanje reklamira kao nešto što je socijalno poželjno, zabavno, kockarnice su na svakom koraku, sa vidnim natpisima koji mame na kockanje. Zaboravljamo da patološki kockar ne pravi problem samo sebi, obično tu dolazi do problema u porodici, a patološko kockanje povezano je s prevarama, iznudama, krađama, upozorava Vasić.
Za online klađenje kaže da je sofisticirani vid kockanja, koji čini problem većim “jer se teško može upratiti, ne etiketira pojedinca da je kockar (ne odlazi na vidna mjesta za kocku), omogućava svima da kockaju bez problema, pa čak i djeci”.
