Vječita dilema: Prvomajski praznici sa ćevapom ili sa transparentom u rukama?
Iz arhive: Prvomajska budnica ipak se u BiH slabo čuje/Mirza Dajić
Protesta nema, ali zato ima roštiljijade, izleta u cijeloj BiH. Raspituju se naši građani za vremensku prognozu, pune mesare, pijace, domaćice spremaju. Idilična praznična atmosfera. A realnost potpuno drugačija.
- Ja bih ipak da roštiljamo, da se odmorimo, sa osmijehom nam odgovara Muvedeta.ž
Otpor i odmor
Ipak, kako kaže, nije vrijeme za to, ali ljudi se moraju odmoriti ako već nemaju i moraju samo da rade. Podsjeća da je, kako kaže, u vrijeme Tita bilo razloga za slavlje.
Muvedeta: Kad je za šta vrijeme
Hasnija smatra da su protesti sada najvažniji i da radnici nisu nikada više iskorišteni nego danas.
- U ovo vrijeme odmah protesti, a nekad u mojoj mladosti je bilo za rad. Slabo se kod nas protestira, a trebali bismo svi na proteste. Penzioneri, djeca, a i ovi što rade, ni oni nisu ništa, gori su od penzionera, rekla nam je Hasnija.
Hasnija: Radnici su gori od penzionera
Ni sindikati više nemaju snagu za organizaciju protesta. Kažu odziv bude mali, a radnici nisu svjesni snage koju posjeduju.
- Radnici će kao i prošlih godina vjerovatno iskoristiti priliku i ova dva neradna dana odmarati sa porodicama. I Zakon o neradnoj nedjelji sigurno će uticati na to da 1. i 2. maj budu neradni u cijeloj državi, u RS-u kao i Federaciji, a sindikati će vjerovatno organizovati svoje aktivnosti i obilježiti ovaj 1. maj. To neće biti protesti, to neće biti masovna okupljanja. Mi se nadamo da ćemo sljedećeg Prvog maja dočekati da je minimalna plata vrijedna bar 50 posto potrošačke korpe i da se radnička prava poštuju puno više nego što je to bilo prethodnih godina, rekao nam je Saudin Sivro, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Kantona Sarajevo.
“Prvi maj - dan otpora, a ne odmora” slogan je kojim se već neko vrijeme pokušava razbuditi uspavano radništvo. Izgleda bezuspješno.
- Mi smo zaista izgubili da li volju, da li snagu da se borimo. Ja nekako vidim i u kontaktu sa radnicima da oni očekuju da neko drugi vodi njihove bitke, što je potpuno pogrešno. Mi moramo uzeti sami sudbinu u svoje ruke, naravno uz pomoć organizacija sindikata, nevladinog sektora koji bi trebao biti u tom smislu pokretač, servis i na neki način logistika cijele te borbe, sa željom radnika da promijene svoju realnost, sa njihovom odlučnošću da u toj borbi ustraju, rekla nam je Mersiha Beširović, predsjednica Sindikata trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
Razloga za bunt ima
I to, kako kaže, “ne jedan dan u godini na Međunarodni praznik rada, nego svih 365 dana”.
Sivro misli da ta letargija nije dobra i da bi svi radnici, bez obzira na to da li su članovi sindikata ili nisu, “trebali da javno komentarišu i 1. maja i bez 1. maja prava radnika i uopšte status radnika u društvu”.
- Mi smatramo da u ovoj situaciji ima razloga da radnici izađu na ulice, međutim, prethodnih godina SSSBiH ih je pozivao na proteste, ali nije postojala volja radnika, rekao nam je Sivro.
Upravo zbog iskorištavanja radnika, dnevnog rada od 12 do čak 18 sati, života na ivici egzistencije, radnici su 1886. godine u Chicagu digli pobunu i uspjeli su. A naši radnici kao i uvijek, šute i trpe.
Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog pokreta.
