(VIDEO) Violeta Smailović-Huart: Tata je prvo kompanovao, pa se onda počeo školovati

Pred nama je  nova sezona podcasta O prostoru, u kojem nastavljamo druženje sa arhitektom Amirom Vukom Zecom i njegovim zanimljivim gostima.

Prva Amirova gošća je violinistica Violeta Smailović-Huart, koncertmajstorica Sarajevske filharmonije i profesorica na prestižnoj Muzičkoj akademiji Schola Cantorum u Parizu. Školovala se na najprestižnijim muzičkim institucijama u Italiji, Francuskoj, Americi i nekadašnjoj Jugoslaviji, gdje je stekla desetke diploma od kojih najvažnijom smatra onu s Conservatoire National Superieur de Musique de Paris.

"O prostoru"

Hoće li AI uskoro zamijeniti jedno od najvažnijih ljudskih zanimanja?

Nastupa često po najznačajnijim salama svijeta, ali Sarajevo je i dalje njen najvažniji grad. Njen otac bio je poznati bh. kompozitor Avdo Smailović, koji je iza sebe ostavio duboki trag u muzici. Njegovo ime sada nose neke ulice i škole u BiH, a portret mu je i na poštanskoj markici. Broj muzičkih potomaka koje je iznjedrilo stablo Smailovića rijedak je i u svjetskim razmjerima. Naime, u porodici Smailović  je 15 profesionalnih muzičara i muzičarki.

Češki muzičar

Na pitanje kada se kod nje rodila ljubav prema violini Violeta kaže:

- Koliko se ja sjećam, za treći rođendan sam tražila violinu i rečeno mi je da sam premalena i da prvo moram naučiti čitati i pisati. Onda sam krišom sa sestrom učila da pišem i čitam, napravila neku novogodišnju čestitku i to mi je bila ulaznica u svijet muzike.

Razgovarali su o tome kako je bilo odrastati u porodici gdje su svi osim njene mame bili muzičari, kako je njen otac Avdo napisao djelo Probuđena kasaba bez dana formalnog muzičkog obrazovanja, o njenom školovanju u inostranstvu, saradnji sa Zubinom Mehtom i Jehudijem Menjuhinom, o projektu Music patchwork  čiji su koautori ona i reditelj Nedžad Begović, te o projektu Muzika na žici čiji je cilj približiti muziku ljudima.

Violeta Smailović Huart: Moja majka je znala slušati/Screenshot/

Govoreći o svom ocu ispričala je kako je rođen 1917. godine, te da je još kao beba ostao siroče, jer mu je majka umrla.

- U vrlo ranoj dobi, mislim sa 11 godina, je napustio kuću u kojoj je živio i išao je čuvati ovce. To je priča koju ja znam. Idući prema tim ovcama je prolazio pored nekog mjesta gdje je neki češki muzičar imao probe, mislim da je svirao violinu. Tata bi se uvijek zaustavio i uvijek bi virio kroz prozor, sve dok se nisu polako sprijateljili. Ti muzičari su ga jednom zovnuli unutra i tako se on počeo baviti muzikom uz čuvanje ovaca. Ovo zvuči kao neka bajka.

Kroz život se bavio različitim zanatima, vodoinstalaterskim, mislim da je radio i u željezari, što je sve bilo daleko od muzike, da bi u nekom momentu ipak odlučio da ipak dođe u Srednju muzičku školu i da pokuša da je upiše. Tada mu je bilo nekih 30-tak godina. Sekretarica mu je tada rekla da nema završenu ni osnovnu školu, jer je imao samo četiri razreda osnovne škole. Onda je on izvadio djelo koje se zove Probuđena kasaba, koje smo mi, Sarajevska filharmonija, nedavno svirali u Daytonu, na proslavi 30 godina mira. Samo u ove dvije godine, koliko radim u Sarajevu, drugi put kada je Sarajevska filharmonija išla negdje vani, a to je bilo u Tursku, opet smo to djelo nosili, koje je Avdo Smajlović napisao bez ijednog dana službenog muzičkog obrazovanja.

Noćne šetnje

Ono što je zanimljivo je da se on administrativno nije mogao upisati, bez obzira na to šta je izvadio. On je izvadio partituru simfonijskog orkestra. Međutim, on je imao četiri razreda osnovne škole i nije se mogao upisati. Ipak, tu se našao veliki hrvatski kompozitor, koji je nekom srećom predavao muzičke predmete u Srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu. Zove se Boris Papandopulo. On je rekao: "Čekaj da vidimo ovo". Onda je to djelo izvedeno vrlo brzo ovdje u Sarajevu, kao i u Hrvatskoj. Njih dvojica su ostali prijatelji i ja se sjećam da nam je Papandopulo dolazio u kuću. Tako je tata počeo, ustvari, da ide u službeni muzički školski sistem.

Ja sam sasvim slučajno nedavno kući u Parizu našla njegovu kajdanku. Po meni bi to najviše moglo biti neki drugi razred niže škole, gdje on piše 30 i neke, možda 40-te. To su neke davne godine. Dakle, tata je jako kasno počeo službeno muzičko obrazovanje, da bi ga završio u Ljubljani, gdje je magistrirao na dan mog rođenja, ispričala je Violeta Smailović Huart.

Amir Vuk Zec/Screenshot/

U toku ragovora pričala je i o svojoj majci, jedinoj osobi u prodici koja se nije bavila muzikom.

- Pitaš me kako je bilo odrastati sa Smailovićima. Praktično, tata je komponovao najčešće noću. Prije nego što bi on komponovao, bez obzira na to koliko sam ja bila mala, ja sam išla sa njim po Oslobođenje, ono prvo večernje izdanje, negdje oko pola deset ili deset, mi bi ošli na šetnju, ispričali se. Ja nikada nisam bila dijete koje je išlo u normalno vrijeme spavati. Onda bi se vratili kući, a tata bi najčešće tad nekad komponovoao.

Ono čega se ja sjećam je da je uvijek bilo strašno puno knjiga i nota oko njega i taj klavir. Meni se ne bi bilo mrsko zavući ispod klavira. Nije to bio neki veliki stan. U njemu smo živjeli i sestre i brat i oni su uglavnom vježbali danju.

Pranje suđa

Majka je uvijek bila, za mog životnog doba, domaćica. Prije toga je radila kao ekonomista. Ona jedina nije svirala. Mama je znala meni, recimo, jako puno pomoći, više od nekih mojih najozbiljnijih i najskupljih profesora, jer je znala slušati, a puno profesionalnih muzičara, nažalost, desi se i da zaborave.

Ljudi rade, prave neke pokrete, pokušavaju zadovoljiti neke standarde, a ustvari najviši standard kojeg možemo sebi postaviti mi muzičari je vlastito uho. Slušati sebe. To je najbolja škola. Mama mi je znala reći, dok recimo pere suđe: "Hajde poslušaj to još malo, čudno mi je to mjesto".

Nažalost, ja sam roditelje izgubila jako mlada, tako da je ne možemo pitati ništa o njenom sluhu, ali mislim da je lijepo pjevala. Ono što sam mogla čuti uz pranje suđa, mislim da je tu bilo nekog sluha. Osim toga, trebalo je slušati muzičare cijeli život. Sve što je narađala, to je sviralo.

Kao generalni sponsor podcasta sa nama je, I ove godine,Wienerberger, koji će vam pomoći da izgradite dom iz snova. Odaberite Wienerberger proizvode jer imaju rješenja od poda do krova I uz njih se budućnost gradi pametno.