(VIDEO) Varja Đukić o 80-tim: Mogao si da osjetiš taj ogromni talas koji je krenuo
Varja Đukić: Pamtim i balvan revoluciju
S Varjom Đukić, dramskom prvakinjom Crnogorskog narodnog pozorišta iz Podgorice, vlasnicom knjižare Karver i pokretačicom festivala ‘Odakle zovem’, u novom izdanju podcasta U kontru Dragan Markovina razgovarao je o tome zbog čega je i na koji način Crna Gora i tamošnja situacija marginalizirana u regionalnoj javnosti te kako se zbog toga osjeća. Što je pitanje koje očito ljude iz Crne Gore muči, posebno one, koji su poput Varje osviješteni, upoznati s kulturom i prošlošću te svjesni kompleksnosti prostora s kojeg dolaze i njegovog multikulturalizma.
Razgovarali su i o njenom zagrebačkom djetinjstvu te beogradskim godinama studija i djelovanja u tom gradu nakon što je postala profesionalna glumica. O tome kako je doživjela uspon nacionalizma u Srbiji generalno, kao i u tamošnjem pozorištu. Zbog čega je nisu doticale sve religijsko-historijske teme u teatru osamdesetih. Kako joj je bilo igrati u ‘Varioli veri’ Gorana Markovića.
Otvorili su na kraju i situaciju u Crnoj Gori posljednjih godina, pitanje odnosa prema Dubrovniku i Bošnjacima devedesetih. O tome kako je Cetinje podnijelo tragedije koje su se dogodile u tom gradu i o desantnom ustoličenju novog patrijarha na Cetinju.
Berlinski zid
- Ja sam došla u Beograd na studij 1980. godine. To je godina kada je Tito umro. Ti si nožem mogao da režeš tu atmosferu, kao i u cijeloj Jugoslaviji. Mogli smo da gledamo te karte, koje su objavile neke američke novine, kako će Jugoslavija da se raspadne. Gledaš to i, naravno, ne možeš da vjeruješ da je to moguće. Ta zona vremena u kojoj se dogodila Titova smrt je zona koja se sada ne može uopšte rekonstruisati, jer je ona i dalje išla nekom inercijom. Ona je i dalje postojala, ali se osjetilo da tu sve pulsira i vibrira i da se stvari moraju mijenjati, kazala je Đukić.
Ćukić Tada je još uvijek postojao Berlinski zid
Podsjetila je da su te godine, a radi se o početku 80-tih, kada su globalne okolnosti bile drugačije. Jedna od krucijalnih stvari je bila postojanje Berlinskog zida, odnosno blokovske podjele svijeta.
- Taj Berlinski zid je bilo nešto što je otvaralo prostor stabilnosti, uslovno da kažem, u tom jugoslovenskom kontekstu. Mislim da često, kada pričamo o ovakvim stvarima, zaboravljamo širi evropski, pa i globalni kontekst. Mislimo da je sve zavisilo od nas, a ustvari nije. Mislim, jeste i nije. Cijela ta atmosfera je s neke strane bila navođena i podržana i puštena, ili propuštena kroz ono što i sada živimo, dodala je Varja Đukić.
U Beogradu u to vrijeme paralelno su se dešavale dvije stvari. Sve više se javljala sloboda govora i kritike na račun postojećeg režima, a s druge je bio narastajući nacionalizam.
Balvan revolucija
- To jesu dvije stvari koje su odredile taj međuprostor, kada govorimo o vremnu poslije Titove smrti i vremenu pada Berlisnkog zida. Tu je Jugoslavija izgubila na onom sadržajnom pravom smislu, koju sam ja tada osjećala, prije svega kao kulturnu zajednicu, kao i mnoge moje kolege, kao i svi mi koji smo imali ideju o njoj, neovisno od svih drugih elemenata života, koji su bili predodređeni. Imao si samo promjene. Vidjelo se u novom sistemu, gdje nastaju nove partije, kako nestaje Komunistička partija. Mi smo već, moja generacija, prisustvovali tim sastancima. To je bilo strašno. Mi smo odlazili na te sastanke, jer su nas molili da dolazimo. To je već bilo zadojeno nekom vrstom osjećaja da to više nema onu svrhu i snagu koju je imao. Beograd je zaista tih 80-tih bio buran i jako bitan. Međutim, moram da kažem da sam ja već tada čula, ne mogu da kažem da je to i većina čula, kada Jelena Lovrić kaže nemojte da dirate hrvatski nacionalizam, jer iz Beograda je dolazila neka vrsta tumačenja i aktivacije nečega što je pripadalo Drugom svjetskom ratu i toj hrvatskoj desničarskoj nacionalističkoj politici, a ovamo se dešavao jedan prikriveni, jugoslovenskiji koncept, koji se brinuo za Srbe u cijeloj Jugoslaviji. Tu si mogao da osjetiš kolika je to vrsta ogromnog talasa koji je krenuo. Kada su krenule demonstracije ja sam već bila u Titogradu i ja se sjećam demostracija koje su organizovali Miloševićevi na ulicama grada. Sjećam se i balvan revolucije koja je bila u Crnoj Gori. Ja se sjećam te atmosfere, koja je animirala za Kosovo i za cijelu tu strategiju. Tako da je to jedan vrlo opipljiv i vrlo agresivan koncept koji je išao na potpunu destrukciju.
Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom Markovinom možete pronaći OVDJE.
