(VIDEO) Tanja Miletić Oručević: Sama spoznaja o počinjenim zločinima nije dovoljna

Tanja Miletić Oručević redateljica  iz Mostara i profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu bila je gošća Dragana Markovine u novom izdanju podcasta U kontru. Razgovarali su o njenom doživljaju Mostara prije rata, iskustvu povratka i o tome kako joj je grad izgledao nakon svega te kako joj izgleda danas.

Neizostavna tema bili su i  njeni predratni studentski dani u Sarajevu,  školovanje u Poljskoj te  promjene koje je Poljska doživjela u tranziciji. Pričali su o aktivnostima omladinskog centra Abrašević u pokušajima pomirenja poslijeratnog Mostara i ostavštini njezinog pokojnog supruga Huseina Oručevića.

Razgovarali su i o izgradnji zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, o pozorišnoj suradnji između te kuće i Narodnog pozorišta u Mostaru te o njenim predstavama Chick lit i Identitluk koje je radila u koprodukciji tih dvaju pozorišta.

Otvorili su i temu Srebrenice i predstave "Srebrenički inferno". Poseban dio razgovora posvetili su drugom maju 1992. i njenoj predstavi "Bio je lijep i sunčan dan", koju je tim povodom radila u SARTR-u te o bitnoj predstavi "Sveto S." s kojom je Tanja ušla u genezu kultne predstave Sveti Sava u produkciji zeničkog narodnog pozorišta, koja je prekinuta u beogradskom JDP-u, pri čemu je taj upad na predstavu označio jedan od početaka pohoda srpskog nacionalizma na zajedničku zemlju.

Govoreći o temi genocida u Srebrenici Markovina i Miletić Oručević su se dotakli i pitanja društvene katarze. Brojne sudske presude, izjave preživjelih, materijalni dokazi, pa čak i video snimci izvršenja zločina za mnoge ljude, a posebno za države, prije svih Srbiju, nisu bile dovoljan razlog za početak procesa katarze i priznavanja zločina i zločinaca iz vlastitih redova.

- Koliko god taj snažan snimak bio i koliko god  on tu vrlo jasno postavlja stvari, ipak mislim da to nije tako jednostavno i da jedan snimak nije dovoljan, jer je vrlo teško probiti u glavama ljudi nekoliko decenija medijske manipulacije, ubjeđivanja u neistine o tom ratu, ubjeđivanje prije svega o vlastitoj idealnoj čistoti i nedostatku krivice i optuživanju za sve loše stvari one druge, koji su prvi počeli. Ja se nadam i vjerujem u to da je barem neki broj ljudi, koji su pogledali taj snimak, doživio neku svoju ličnu spoznaju neku ličnu katarzu. Za društvenu katarzu bojim se da ipak treba se steći mnogo više uslova da bi se s jedne strane nekako demontirale te decenije dezinformacija. S druge strane, o čemu mislim da ne razgovaramo, a jednako je važno, mislim da u takvoj situaciji treba ljudima pripremiti neku viziju nekakve detraumatizacije, izjavila je Miletić Oručević.

Prema njenom mišljenju nije rješenje ni da se desi samo kolektivna spoznaja, čak i kada bi svi ljudi odjednom shvatili kakvi su se zločini činili u njihovo ime.

- Treba nešto slijediti za toga. Nije u redu ljude ostaviti samo sa tom spoznajom. To je jedan zaista kompleksan društveni proces na kome se puno faktora treba steći. Ja se zaista nadam da će ovi postojeći studenski procesi, ta maldost i ta energija, u jednom trenutku, koji se još nije dogodio, pokrenuti proces katarze, dodala je Miletić Oručević.

Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba. 

Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom  Markovinom možete pronaći OVDJE.