(VIDEO) Situacija je sve lošija: Neki nemaju ništa, a u narodne kuhinje dolaze i zaposleni
U Bosni i Hercegovini je sve veći broj siromašnih. Svako šesto domaćinstvo je siromašno, a politika ne poduzima ništa kako bi se pritisak cijena na građane smanjio. Pedeset sedam je javnih kuhinja širom BiH koje hrane gotovo 20.000 ljudi.
Bijeda i sramota
Radnici javne kuhinje u sarajevskom Starom Gradu imaju sve više posla. Sve je veći broj onih koji su u potrebi socijalne pomoći. Kadira Alić je već nekoliko godina korisnica javne kuhinje.
- Ova kuhinja nam mnogo znači. Mnogo naroda dolazi. Neki ljudi nemaju ništa, vjerujte mi, i to je tako. Ja imam tri člana porodice u kući i, evo, meni javna kuhinja znači mnogo, jer da nije nje ne, znam šta bih i kako bih, rekla nam je Kadira.
Kadira je jedna od rijetkih koja je htjela stati pred kamere. Većina korisnika stidljivo uzme obrok i odlazi.
- Ja sam u takvoj situaciji da sam se morala odlučiti za ovu kuhinju, da dođem. Ima dvije-tri godine da dolazim. Koliko traje, traje. Ne stidim se reći da mi je pomoć potrebna, kaže Kadira.
Čak u 70 opština i gradova nema usluge u vidu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće, podaci su UNDP-a. U novembru je u javnu kuhinju u Starom Gradu dolazio 631 korisnik. Kuhinja je od ponedjeljka do petka na usluzi, vikendom se dijele suhi obroci.
- To su naši penzioneri koji imaju najniže penzije, koji imaju jednokratnu pomoć od stotinu i nešto maraka, ljudi koji nemaju nikakva primanja, to su ljudi koji se nalaze u našim kuhinjama, ali i u drugim, govori nam Amir Radeljaš, upravnik Narodne kuhinje Stari Grad.
Bosna i Hercegovina suočava se s dramatičnim porastom broja građana kojima je potrebna pomoć, posebno u vidu osnovnih životnih potrepština, poput hrane, higijenskih proizvoda, ogrjeva i lijekova. Javne kuhinje širom zemlje suočavaju se s pritiskom, dok se molbe za obroke i osnovne potrepštine svakodnevno povećavaju.
- Evo, zadnjih dana konstantno dolaze dvije-tri osobe da traže pomoć od kuhinje u Starom Gradu. Mi, hvala Bogu, imamo te donacije, ne vraćamo nikoga, napravimo paket koji može biti od sedam do deset dana, ali to nije rješenje. Treba živjeti još 360 dana, smatra Radeljaš.
Sve veći broj je onih kojima je pomoć potrebna. To su čak i ljudi koji rade, ali im nisu dovoljna primanja kada plate sve režije i obaveze.
- Što se tiče situacije na terenu, imamo jako puno korisnika i ljudi koji dolaze svaki dan, žale se da nemaju šta da jedu. Tako da mi pomognemo putem nekih paketa ili jednokratne pomoći dok ne riješe svoj status, da bi mogli ostvariti pravo na kuhinju, rekla nam je Enaida Višo, sekretar CK KS-a.
Socijalna karta
- Sve veći broj građana, bez obzira na to da li su zaposleni ili ne, imaju li primanja ili ne, u određenoj mjeri postaje socijalna kategorija, a da pri tome nemamo socijalnu kartu i faktički nemamo usmjereno kome se najviše i u kojoj mjeri može pomoći i na koji način, rekao nam je ekonomski stručnjak Igor Gavran.
Situacija je sve lošija, ali niko ne vodi računa o najugroženijima, kao ni činjenici da i ljudi koji rade obrok traže u javnim kuhinjama.
