(VIDEO) Profesor Admir Mujkić otvoreno: Atif Dudaković mi je bio komandant...

Profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu Admir Mujkić, u podcastu U kontru sa Draganom Markovinom podsjetio se, između ostalog, i svojih vojničkih dana. Mujkić spada među one stanovnike BiH koji su početkom 90-tih služili u tadašnjoj JNA. a vrlo brzo nakon toga su se borili protiv iste te JNA, kao pripadnici Armije RBiH.

- Ja sam bio titov pionir i bilo mi je neshvatljivo kako neko može rušiti takvu državu, rekao je Mujkić, prisjećajući se svojih dana 

Ipak, ubrzo je shvatio da je država, tadašnja Jugoslavija, ipak uništena.

- Jednog dana  u našu kasarnu u Zadru, u kojoj sam služio vojni rok, došao je autobus sa slovenskim tablicama i svi vojnici iz Slovenije su ušli u njega. Oficir iz kasarne je predao raport slovenačkom oficiru i autobus sa tim vojnicima je otišao. Nedugo poslije toga i Hrvati su "pobjegli" i onda se sve raspalo. Međutim, ono što je zanimljivo je da mi je komandant u kasarni u Zadru, kao i poslije kao pripadniku Petog korpusa, bio Atif Dudaković, ispričao je Mujkić.

Dodao je kako stanovnici Zadra, barem u vrijeme kada je on služio vojni rok, nisu bili naklonjeni pripadnicima JNA.

- Kada smo prvi put po dolasku u kasarnu u Zadru dobili dozvole da izađemo u grad, vidio sam da je u gradu samo vojska. Mogle su se vidjeti samo plave i zelene uniforme. Nije bilo nikoga od lokalnih stanovnika i to mi je bilo baš čudno. Poslije sam, kada sam upoznao neke civile, saznao da svi oni napuste Zadar kada vojska treba izaći u grad i puste vojnicima da "obave svoje" i vrate se kada se i vojnici vrate u kasarne, ispričao je Mujkić.

U podsjećanju na protekli rat u BiH dotakao se teme o kojoj rado priča svaki Krajišnik, a to je rijeka Una.

- Ja sam na liniji bio u Bosanskoj Otoci i Una je tada bila granica. Hvala Bogu sada nije, ali tada jeste. Međutim, mogu reći da je Una tada bila najčistija i mislim da bismo sada trebali malo više računa voditi o očuvanju Une, istakao je Mujkić.

U toku razgovora sa Draganom Markovinom Mujkić je u nekoliko navrata spomenuo i odnos bivše i sadašnje države prema umjetnosti, posebno prema likovnoj umjetnosti, ističući kako je bivša država imalo mnogo više sluha za umjetnike i posvećivala im mnogo više pažnje, posebno u oblasti finansiranja.

- Osim toga, sada se kod ljudi, posebno kod mladih, može vidjeti velika rupa u obrazovanju. Ranije su ljudi, kada bi dobijali stanove i opremali ih, veoma često kupovali i slike, ponekada ih čak uzimajući na kredit. Naprosto, u to vrijeme postojala je srednja klasa koja je bila prilično obrazovana i ti ljudi su željeli imati na svom zidu neko umjetničko djelo. Međutim, sada toga nema. Klasa koja ima novac, a to su najčešće IT-jevci, sve završavaju sa arhitektima i ne kupuju slike koje bi stavljali na zidove. Čak i ako žele kupiti neku sliku, obično se to završi na Jurkiću ili Mujezinoviću i to je to, napomenuo je Mujkić.

Govoreći o studentima koji se školuju na Akademiji u posljednjih nekoliko godina, napomenuo je kako znatan broj njih diplomira grafički dizajn, a potom rade kao dizajneri video igara, što je, dodao je, danas jako unosan posao.

Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba. 

Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom  Markovinom možete pronaći OVDJE.