(VIDEO) Privatne apoteke mogu, država ne može? - Do kada će pacijenti umirati zbog nestašice citostatika?

Pravo na liječenje u BiH je obesmišljeno. Pacijenti koji se bore sa malignim bolestima nemaju lijekove koji im omogućavaju prijeko potrebnu terapiju. Ustvari, imaju ako imaju novac. Privatne apoteke imaju lijekove koji koštaju od 500 KM, pa nadalje. Iako bi te lijekove trebali dobijati besplatno, jer potcrtavamo, to je lijek za život, za to država, entitet, kanton, nemaju novaca ili su tu izgovori kako lijekova nema na ovom ili onom tržištu. Svaki pokušaj objašnjenja nema smisla. Nema ni opravdanja. Sve u poređenju sa pravom na život djeluje nerealno i, najblaže rečeno, cinično.

Liste smrti

Klinički centar Sarajevo nije nadležan za nabavku citostatika. To je nadležnost Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja kada je u pitanju Federacija BiH. Iz Zavoda kažu da kontinuirano poduzimaju sve aktivnosti koje su u njihovoj nadležnosti kako bi osigurali dostupnost lijekova u zdravstvenim ustanovama.

- U većini slučajeva postoje alternativna rješenja u primjeni terapije, s tim da u slučaju da ne postoji alternativa, odnosno zamjenski lijek, Zavod omogućava pacijentima pravo na refundaciju kupljenog lijeka uz priloženi račun ili predračun od apoteke gdje je kupljen, priloženu medicinsku dokumentaciju i potvrdu kliničkih apoteka da zdravstvena ustanova u tom trenutku nije imala lijek koji se nalazi u Odluci o Listi lijekova Fonda solidarnosti FBiH, a koja se financira sredstvima Fonda solidarnosti Federacije BiH, rečeno je iz Zavoda.

Predsjednica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa Enida Glušac kaže da pacijenti ne mogu plaćati jer nemaju novca.

- Situacija je jako kompleksna. Mi imamo dugogodišnji problem nedostatka citostatika, odnosno liste smrti, kako je oni nazivaju liste čekanja, koja traje već godinama, odnosno dug Vlade prema Fondu traje već 22 godine i pacijenti već jako dugo umiru čekajući svoje lijekove, pojašnjava Enida.

Dodaje kako je sada aktuelan nedostatak citostatika koji su na esencijalnoj listi, koji su se trebali redovno primati.

- Sad su iz nekog njima znanog razloga deficitarni. Što se tiče tih lijekova, pacijenti imaju mogućnost da te lijekove kupe, pa da im Zavod nakon toga refundira troškove. Međutim, postavlja se pitanje, ako država nije uspjela da riješi nabavku tih lijekova, kako to može pacijent sam uraditi? A može. Može, jer privatne apoteke bez problema nabavljaju te citostatike, što znači da nije tačno da se radi o globalnom problemu i problemu u cijelom regionu. Onda se ne bi mogao nikako nabaviti i naći lijek u našoj državi. A može se naći u privatnim apotekama, ističe Glušac.

Adisa Džananović, članica Upravnog odbora Komore magistara farmacije FBiH, govori nam da se citostatici nabavljaju na zahtjev pacijenata.

- Svaka apoteka koja je registrovana i koja radi sa veledrogerijama može naručiti, tu nema razlike privatna ili državna, a ako veledrogerija ima na stanju citostatik, ona će ga dati, ko god da ga traži od registrovanih apoteka, tvrdi Džananović.

Dodaje da su citostatici lijekovi namijenjeni za stacionarno liječenje, odnosno za pacijente koji se nalaze na liječenju u bolnicama ili kliničkim centrima.

- Zbog nestašice citostatika u kliničkim centrima često pacijenti traže da sami kupe sebi citostatik kako bi mogli sebi uključiti terapiju. U tom slučaju apoteke su prinuđene da traže taj određeni citostatik i da nabavljaju preko određenih veledrogerija, veleprometnika koji su zaduženi za promet lijekova i da pacijentu prodaju faktički taj citostatik, konstatuje.

Enida podsjeća da onkološki pacijenti nemaju novaca za te lijekove i da često zbog nedostatka lijeka zapostave terapiju. Objašnjenja o javnim nabavkama, tenderima i slično nisu opravdanje. Ukoliko se propusti terapija, bolest uzme više maha.

Krivaca je više

- Ovdje ima više krivaca. Jedna stvar koja mene zbunjuje je zašto je u Zavodu odvojeno 12 miliona maraka manje nego prethodnih godina za onkologiju, iako se zna da je broj onkoloških pacijenata u stalnom porastu? Zna se koliko je pacijenta, koji lijekovi su potrebni. Sa cijelom pripremom je trebalo početi mnogo ranije da bi pacijenti imali lijekove, naglašava Glušac.

Iako za tri puta manje nego što je to Zakonom o zdravstvenom osiguranja FBiH propisano, federalna Vlada je u budžetu za Fond solidarnosti, pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, izdvojila 50 miliona KM.