(VIDEO) Predsjednik VSTV-a za Oslobođenje: Tužioce treba ocjenjivati po presudi

Po dolasku na čelo krovne pravosudne institucije, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Halil Lagumdžija je za Oslobođenje rekao da su mu kolege sudije savjetovale da se ne kandiduje i pitali ga: “Gdje ćeš u taj mulj, u to blato”. Nakon tri godine u epicentru tog pravosudnog mulja, kaže da odlazak bivšeg predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije za savjetnika jedne od najvećih političkih stranaka u BiH - SNSD-a, govori dovoljno o tezi i tvrdnji da je bilo i da ima utjecaja politike na pravosuđe.

- Nakon tri godine, sagledao sam dosta toga. Pitanje je da li bih se sada odlučio za nešto takvo. Mogu reći da sam u osnovi zadovoljan radom Vijeća. Bila je prisutna institucionalna kriza. Vijeće je radilo u punom kapacitetu. Na početku mandata bilo mi je bitno zadržati Vijeće na okupu, i ljudski i kolegijalno. Bio je pokušaj vlasti iz RS-a da se osnuje VSTV Republike Srpske, podsjeća Lagumdžija.

​Nema nedodirljivih

Od njegovog dolaska na čelo VSTV-a u disciplinskim postupcima razriješeno je nekoliko rukovodećih ljudi u pravosuđu, prvenstveno glavnih tužitelja.

- Što se tiče Vijeća, nema nedodirljivih. Kada se pokrenu krivični postupci protiv nosilaca pravosudnih funkcija, treba im dati prioritet u suđenju bez utjecaja na kvalitet i ta suđenja ne smiju predugo trajati, ističe Lagumdžija.

Dodaje da je stav VSTV-a na ovu inicijativu bio da bi to moglo značiti pritisak na sudove i tužilaštva.

Biljana Simeunović podnijela je ostavku na poziciju potpredsjednice VSTV-a zbog, kako je rekla, opstrukcija direktora i Sekretarijata Vijeća. Upravo je protiv direktora Sekretarijata Admira Suljagića državno Tužiteljstvo formiralo predmet zbog navodnog pogodovanja osuđenicima i utjecaja na imenovanje sudija.

- Lično sam informaciju poslao Tužilaštvu BiH i tražio da oni to ispitaju. Da bismo izbjegli svaku špekulaciju o tome, postoji nadležno tužilaštvo i neka ono to ispita. Do sada su u dva navrata tražili određene materijale, otkriva predsjednik VSTV-a.

Stručne procjene iz EU kažu da se VSTV treba podijeliti na sudski i tužiteljski odjel.

​- Mislim da je to pozitivna inicijativa i da će novi zakon to i prepoznati. I Vijeće je 2018. godine predložilo formiranje dva podvijeća - sudsko i tužiteljsko, kaže Lagumdžija.

Nakon višegodišnjih pregovora o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u BiH, Vijeće ministara je usvojilo izmjene koje nisu u skladu s preporukama međunarodnih partnera, kao ni članova VSTV-a BiH.

- Kada je u pitanju provjera imovine nosilaca pravosudnih funkcija, naš prijedlog je bio da se proširi krug srodnika sudija i tužitelja. Da se može ispitivati njihova imovina, kada se neko bavi kriminalom, on odmah to prebaci na prijatelje i srodnike. Zašto Vijeće ministara i Parlament nisu to prihvatili, mogu samo pretpostaviti, jer predstoji usvajanje Zakona o sukobu interesa. Mislim da su nas učinili ovisnim o nekim agencijama. Kada je u pitanju dostava podataka o imovini sudija i tužitelja, tražili smo da to bude jedan lex specialis, koji će nametnuti obavezu svima od kojih tražimo podatke da nam to dostave. Sada je napravljeno rješenje gdje moramo zaključivati protokole i pitanje na šta će to izaći, smatra Lagumdžija i dodaje da je VSTV dobio podršku iz Bruxellesa.

Milorad Dodik tvrdoglavo insistira na tome da sjedište Apelacijskog vijeća Suda BiH bude u Banjoj Luci, a ne u Istočnom Sarajevu.

- U dva navrata razgovarao sam sa odgovornim iz Venecijanske komisije. Bili su u opticaju Mostar, Banja Luka i Istočno Sarajevo. Rekao sam da je iz praktičnih razloga najisplativije Istočno Sarajevo, zbog blizine sudova i zatvora. Čemu to vodi? Troškovi toga i procedura su neslućeno veliki. Imamo zatvor u Vojkovićima. Evropska komisija je rekla Istočno Sarajevo je prihvatljivo, Banja Luka nije, ističe Lagumdžija.

Reforma domaćeg pravosuđa počela je 2003. i u nju su uloženi milioni KM, dolara i eura. Iako imamo i optužnica i presuda, daleko smo od pravne države, a još dalje od ideala da svi budemo jednaki pred zakonom na svakom pedlju zemlje.

- Tada je trećina sudija i tužitelja ostala bez posla. To je dalo dobar rezultat kada je u pitanju integritet. Procesni zakoni su u osnovi postavljeni mnogo drugačije nego što su bili prethodni i to je tražilo jedno vrijeme da i sudije i tužioci prihvate noviji koncept. Pogotovo je to bilo osjetljivo kod Zakona o krivičnom postupku. Date su istrage tužiocu, što je dobro, ali je trebalo dosta vremena da tužioci to podignu na pravi nivo. Predlagao sam da probaju animirati jedan broj iskusnih istražnih sudija, da pređu u redove tužilaštava. To se nije desilo, govori Lagumdžija.

Postoje afere koje među građanima pojačavaju osjećaj nesigurnosti.

- Teško je poslije svih ovih afera i da nam neko vjeruje, ali sa druge strane pokazali smo da nema nedodirljivih i da želimo očistiti svoje redove, izričit je Lagumdžija.

Peer review je dao primjedbu da imamo veliki broj prvostepenih osuđujućih presuda koje kasnije prerastaju u oslobađajuće ili se ponavljaju postupci.

- Drugostepeni sudovi su rekli da je to zbog nezakonitih dokaza. Inicijalno je krivica na tužilaštvima koja prikupljaju dokaze. Treba voditi računa da dokazi budu zakonito prikupljeni, tvrdi predsjednik VSTV-a.

Jedno je jasno, tamo gdje se prikupi dovoljno dokaza, treba se dići optužnica.

- Predlagao sam da ocjenu tužioca, koja mu je bitna za napredovanje, dobrim dijelom vežemo za presudu, ne za optužnicu. To bi dalo rezultat. Kolege su rekle da bi to moglo destimulativno utjecati na rad tužitelja. Potvrđivanje optužnice je najslabija karika, to se formalno radi, poručuje Lagumdžija.

Imali smo i tužitelje za koje je Ured disciplinskog tužitelja utvrdio da su krali dokaze. Kako lopov može biti tužitelj? Lagumdžija kaže da je to nedopustivo.

Protiv Alije Delimustafića proces još nije počeo, a optužnica je potvrđena 2017. godine, riječ je o grupi koja se tereti za organizirani kriminal u Kantonalnom sudu u Sarajevu i procesu u kojem je troje optuženih već umrlo.

- Tu je problem sa velikim brojem optuženih. Pitanje je da li bi bh. sudnice mogle zadovoljiti sve to. Tužilaštvo nije htjelo da podijeli optužnicu na više grupa, jer gubi pravac dokazivanja. Potom se pojavila korona. Sada imamo opstrukciju optuženih. Pravilo je da, ako se jedan od optuženih ne pojavi na suđenju, a njih je više od 40, nema suđenja, konstatuje Lagumdžija.

Veliki promašaj

I puno prije nego je produžen do kraja 2025. godine rok za rješavanje predmeta ratnih zločina, bilo je jasno da do kraja 2023, kako je bilo planirano, neće biti završeni.

- Strateški je napravljen veliki promašaj. Do unazad tri godine mehanizam prenosa manje složenih predmeta na entitetska pravosuđa gotovo da nije postojao. Tužilac traži od vijeća suda da se izvrši ocjena predmeta i da se spusti na niži nivo. Mislim da je intencija bila da zadrže te male predmete, da ostvaruju normu, što je nedopustivo. Prišlo se rješavanju tog problema. Veliki predmeti nose drugu vrstu problema, veliki broj optuženih, sa 500 svjedoka, sa hiljadama materijalnih dokaza. Zakon pruža tu mogućnost da se ti zakoni ustupe na suđenje u susjednim državama. Taj mehanizam se ne koristi dovoljno, neke naše optužnice oni vraćaju u fazu istrage i onda ih kvalifikuju kao vrijednosno manja krivična djela. Za prenos suđenja potrebna je saglasnost žrtava koje se protive tome. Ovo nije dobro i gore će biti, ističe Lagumdžija.