(VIDEO) Mjesta ratnih zločina kao prostori sjećanja: Šta i kako dalje?
Sa skupa održanog u Gazi Husrev-begovoj biblioteci/ Nedim Fetahović/Oslobođenje
Javna ustanova Muzej “Alija Izetbegović”, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA i Gazi Husrev-begova biblioteka organizovali su u petak naučni skup “Srebrenica - 30 godina od genocida: Kontinuitet zločina, negiranja i nestali”.
Učesnici ovog skupa bili su direktor biblioteke Dženan Handžić, direktorica JU Muzej “Alija Izetbegović” Šejla Cakić-Rizvanović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava dr. sci. Muamer Džananović, dr. sci. Amir Kliko, dr. sci. Zilha Mastalić-Košuta, dr. sci. Merisa Karović-Babić, Amor Mašović, te dr. sci. Hikmet Karčić.
Pitanje ljudskosti
Jedno od uvodnih obraćanja pripalo je dr. Muameru Džananoviću koji je istakao da je iza svih napora da se o Srebrenici govori i u Senatu SAD-a i na brojnim međunarodnim konferencijama dug put, ali i ponos, jer je upravo iz Sarajeva pokrenuta međunarodna konferencija o ovoj temi.
Naglasio je da je genocid u Bosni i Hercegovini globalno, a ne samo lokalno pitanje, te da je važno što su studenti iz BiH dobili priliku da sarađuju sa studentima sa Yalea.
Dr. Muamer Džananović/Nedim Fetahović/Oslobođenje
Džananović je podsjetio da se sve to radi u skromnim uslovima, za razliku od resursa kojima raspolažu negatori genocida.
Istakao je i da genocid nad Bošnjacima nije bio samo od 1992. do 1995. godine, već da pokazuje višestoljetni kontinuitet zločina. Iako se govori o negiranju genocida, poseban fokus ostaje na pitanju nestalih osoba.
Zaključio je da vlasti RS-a, čiji su predstavnici direktno učestvovali u zločinu, ni danas ne odustaju od iste genocidne ideologije, koja je na istom nivou kao i devedesetih.
Dr. Hikmet Karčić sličnog je mišljenja, te ističe da konferencija predstavlja neku vrstu nastavka aktivnosti kojima se obilježava 30. godišnjica genocida u Srebrenici. Govorio je o tome kako su lokacije masovnih grobnica pretvorene ili, tačnije rečeno, nisu pretvorene u prostore memorije i sjećanja.
Razlog za to je višeslojan i često se svodi na otpor lokalnog rukovodstva i opštinskih struktura, koje svjesno održavaju svojevrsnu amneziju o zločinima počinjenim na tim mjestima.
Svaka stopa
Ipak, ključno pitanje ostaje: kako posmatrati lokacije masovnih zločina i masovnih grobnica nakon određenog perioda? Da li te lokacije trebaju ostati isključivo memorijalni centri i spomen-obilježja ili se mogu i drugačije koristiti?
- Ako bismo svaku masovnu grobnicu u BiH obilježili na način da se na tom mjestu više ne smije graditi niti bilo šta sijati, onda bi gotovo svaki pedalj istočne Bosne bio prostor na kojem se ne može ništa dalje razvijati, jer je gotovo svaka stopa zemlje u tom kraju na neki način mjesto stradanja, upozorava Karčić.
Kompletan Dnevnik O Kanala možete pogledati u nastavku:
